Add parallel Print Page Options

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-10)

16 Kad je prošao šabat, dan odmora, Marija Magdalena, Jakovljeva majka Marija i Saloma donijele su mirise koje su bile kupile kako bi njima pomazale Isusovo tijelo. I vrlo rano, prvoga dana u tjednu, odmah nakon svitanja, otišle su do groba. Govorile su jedna drugoj: »Tko će nam odgurati kamen s ulaza u grobnicu?«

Zatim su pogledale i vidjele da je kamen već odgurnut iako je bio vrlo velik. Kad su ušle u grobnicu, ugledale su mladića odjevenog u bijelo kako sjedi s desne strane i prestrašile se. Mladić im je rekao: »Ne bojte se. Vi tražite Isusa Nazarećanina koji je bio razapet. On nije ovdje. Uskrsnuo je! Pogledajte mjesto gdje je ležao! Idite i recite njegovim učenicima i Petru: ‘On ide u Galileju pred vama. Ondje ćete ga vidjeti, upravo kako vam je rekao.’«

One su izašle iz grobnice i pobjegle pune straha. Nikome nisu ništa rekle jer su se bojale.[a]

Read full chapter

Footnotes

  1. 16,8 Neki od najstarijih starogrčkih rukopisa Evanđelja po Marku ovdje završavaju. Neki kasniji rukopisi imaju ovaj kraći završetak: »Ali su uskoro prenijeli sve upute Petru i ostalima. Nakon toga ih je sâm Isus poslao od istoka do zapada sa svetom porukom koja se nikada neće promijeniti, da ljudi mogu biti zauvijek spašeni.«

Uskrsnuće Isusovo

16 Kad prođe subota, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma kupiše mirisne pomasti, kako bi ga došle pomazati. I vrlo rano prvoga dana u tjednu, o izlasku sunca, dođu na grob. Među sobom su razgovarale: »Tko će nam otkotrljati kamen s grobnih vrata?« Pogledaju i spaze da je kamen već otkotrljan; bijaše, doista, vrlo velik. I ušavši u grob, ugledaše mladića odjevena u bijelu haljinu gdje sjedi zdesna, i ostadoše užasnute. A on im reče: »Neka vas užas ne obuzima! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrišen je! Nije ovdje! Evo mjesta gdje ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima - i Petru: ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti, kao što vam reče.« One potom izađoše i pobjegoše od groba; jeza i zaprepaštenje ih obuzimali. I nikomu ništa ne rekoše, jer su se bojale.

Read full chapter