Add parallel Print Page Options

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Iv 20,1-10)

24 Prvog dana u tjednu, žene su rano ujutro došle na Isusov grob. Sa sobom su ponijele mirise koje su bile pripremile. Opazile su da je kamen, koji je zatvarao ulaz u grob, odmaknut pa su ušle. No nisu našle tijelo Gospodina Isusa. Dok su tako stajale, zbunjene zbog toga što se dogodilo, odjednom su se kraj njih pojavila dva čovjeka u sjajnoj odjeći. Obuzeo ih je strah i poklonile su im se licem do zemlje. A oni su im rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje; ustao je od mrtvih! Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji: rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti razapet na križu i da će trećega dana ustati od mrtvih.« Tada su se žene sjetile Isusovih riječi.

Vratile su se s groba pa sve to ispričale Jedanaestorici i ostalima. 10 Te su žene bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija—Jakovljeva majka. One i ostale žene, koje su bile s njima, prenijele su to apostolima. 11 No ovima su te riječi zvučale kao izmišljotina i nisu im vjerovali. 12 Ipak, Petar je ustao i otrčao na grob. Sagnuo se, ali nije opazio ništa osim lanenih povoja. Otišao je s groba pitajući se što se to moglo dogoditi.

Read full chapter

Uskrsnuće Isusovo

24 Prvoga dana u tjednu, o praskozorju, dođoše one na grob noseći mirise koje pripraviše. Nađoše kamen otkotrljan od groba. Uđoše, ali tijela Gospodina Isusa ne nađoše. I dok su stajale zbunjene zbog toga, kad gle: a to dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše preda njih. Prestrašene prignuše lica k zemlji, a oni im rekoše: »Zašto tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje - uskrišen je! Sjetite se kako vam je zborio dok je još bio u Galileji, da Sin Čovječji 'treba da bude predan u ruke grješnih ljudi, i da bude raspet, i trećega dana da ustane.'« I one se prisjetiše njegovih riječi te, vrativši se s groba, dojaviše sve to Jedanaestorici i svima drugima. 10 Bijahu to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva; i ostale zajedno s njima. Kazivale su to apostolima, 11 ali se njima njihove riječi pričinile kao besmislica i nisu im vjerovali.

12 A Petar ustade i potrča na grob. Nadvirivši se, opazi samo povoje. I ode, čudeći se u sebi što se to dogodilo.

Read full chapter