Add parallel Print Page Options

Časnikov sluga

(Mt 8,5-13; Iv 4,43-54)

Nakon što je narodu rekao sve to, uputio se u Kafarnaum. Tamo je živio neki časnik čiji je sluga bio jako bolestan, na pragu smrti, a časniku je bio vrlo drag. Kad je časnik čuo za Isusa, poslao je židovske starješine da ga zamole da dođe i spasi život njegovom slugi. Kad su stigli k Isusu, počeli su ga usrdno moliti: »On zaslužuje da mu to učiniš jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.«

Isus je otišao s njima i, kad je već bio blizu kuće, časnik mu je poslao ususret svoje prijatelje s porukom: »Gospodine, nemoj se zamarati jer nisam dostojan da dođeš pod moj krov. Zato i nisam došao pred tebe, ali reci riječ i moj će sluga ozdraviti. Jer, kao što sam i sâm podređen drugima, tako i ja imam vojnike pod sobom. Jednome kažem: ‘Idi!’ i on ode, a drugome: ‘Dođi!’ i on dođe. I svojem slugi kažem: ‘Učini to!’ i on posluša.«

Kad je Isus to čuo, ostao je zadivljen. Okrenuo se gomili koja ga je slijedila i rekao im: »Kažem vam, nisam naišao na ovakvu vjeru ni u Izraelu.«

10 A kad su se oni što ih je časnik poslao vratili, našli su slugu zdravog.

Mladić iz Naina

11 Isus je zatim otišao u grad koji se zvao Nain. Slijedili su ga učenici i mnoštvo ljudi. 12 Kad se približio gradskim vratima, ugledao je pogrebnu povorku. Neka je udovica pokapala sina jedinca. S njom je bilo i mnogo ljudi iz grada. 13 Kad ju je Gospodin ugledao, sažalio se nad njom i rekao joj: »Nemoj plakati!« 14 Prišao je i dotaknuo lijes, a oni koji su ga nosili zaustavili su se. Tada je rekao: »Mladiću, tebi govorim, ustani!« 15 I mrtvac je ustao i progovorio, a Isus ga je predao njegovoj majci.

16 Sve je obuzelo strahopoštovanje i počeli su slaviti Boga: »Među nama se pojavio veliki prorok« i »Bog je došao upomoć svom narodu!«

17 Vijest o Isusu proširila se po cijeloj Judeji i okolici.

Isus i Ivan Krstitelj

(Mt 11,2-19)

18 Ivanovi su učenici sve to ispričali Ivanu. 19 On je tada pozvao dvojicu svojih učenika i poslao ih Gospodinu da ga upitaju: »Jesi li ti onaj koji treba doći ili trebamo čekati drugoga?«

20 Kad su došli k Isusu, rekli su mu: »Ivan Krstitelj nas je poslao da te pitamo: ‘Jesi li ti onaj koji treba doći ili trebamo čekati drugoga?’«

21 U to je vrijeme ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova, a mnogim je slijepima vratio vid. 22 Zato im je odgovorio: »Idite i recite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi vide, hromi hodaju, gubavci ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi oživljavaju, a siromašnima se propovijeda Radosna vijest. 23 Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba.«

24 Nakon što su Ivanovi glasnici otišli, počeo je mnoštvu govoriti o Ivanu: »Što ste išli vidjeti u pustinji? Trsku koja se savija na vjetru? 25 Ne? Što ste onda išli vidjeti? Čovjeka odjevenog u finu odjeću? Ne, ljudi koji nose finu odjeću i žive u raskoši nalaze se u kraljevskim palačama. 26 Pa što ste onda išli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. 27 On je onaj o kojem je pisano:

‘Gledaj, šaljem svoga glasnika ispred tebe.
    On će pred tobom pripremiti put.’[a]

28 Kažem vam, među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. Pa, ipak, i onaj najmanji u Božjem kraljevstvu veći je od njega.«

29 Svi koji su to čuli priznali su da je Božji nauk ispravan, čak i neki poreznici. To su bili oni koje je krstio Ivan. 30 No farizeji i učitelji Zakona odbacili su plan koji je Bog imao za njih tako što su odbili da ih Ivan krsti.

31 »S čime ću usporediti ljude ovog vremena? Kakvi su oni? 32 Oni su kao djeca koja sjede na tržnici i jedni drugima dovikuju:

‘Svirali smo vam,
    ali niste plesali;
pjevali smo vam tužaljku,
    ali niste plakali.’

33 Jer, Ivan Krstitelj došao je i nije jeo kruha niti je pio vina, a vi govorite: ‘U njemu je zli duh.’ 34 Sin je Čovječji, pak, došao, jede i pije, a vi kažete: ‘Gledajte, ovaj je proždrljivac i pijanac, prijatelj poreznika i grešnika!’ 35 No mudrost se pokazuje ispravnom na onima koji je prihvaćaju.«

Šimun farizej

36 Neki je farizej pozvao Isusa k sebi na objed. Isus je otišao u farizejevu kuću i smjestio se za stol. 37 U tom je gradu živjela neka žena koja je bila javna grešnica. Kad je doznala da Isus jede u farizejevoj kući, došla je i donijela alabastrenu posudu s mirisnim uljem. 38 Stajala je iza Isusa, do njegovih nogu, i jecajući mu počela prati noge svojim suzama, brisati ih kosom, ljubiti i mazati ih mirisnim uljem. 39 Kad je to vidio farizej, koji ga je pozvao k sebi, rekao je u sebi: »Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je i kakva je ovo žena koja ga dodiruje. Znao bi da je grešnica.«

40 Isus mu je rekao: »Šimune, moram ti nešto reći.« Šimun je odgovorio: »Samo reci, učitelju!«

41 »Nekom su vjerovniku dugovala dvojica; jedan mu je dugovao petsto srebrnjaka, a drugi pedeset. 42 Budući da mu nisu mogli vratiti, on im je obojici velikodušno oprostio dug. Koji će ga od njih sada više voljeti?«

43 Šimun je odgovorio: »Pretpostavljam onaj kojemu je oprošten veći dug.«

»Dobro si prosudio«, odgovorio mu je Isus. 44 Na to se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Ja sam došao u tvoju kuću i ti mi nisi dao vode da operem noge. A ona mi ih je oprala svojim suzama i obrisala svojom kosom. 45 Ti me nisi dočekao poljupcem, a ona mi, otkako sam ušao, nije prestala ljubiti noge. 46 Ti mi nisi pomazao glavu uljem, a ona mi je mirisnim uljem namazala noge. 47 I zato ti kažem da su joj oprošteni mnogi grijesi jer je pokazala puno ljubavi. A onaj komu se malo prašta, malo i ljubi.«

48 Onda je rekao ženi: »Grijesi su ti oprošteni.«

49 Na to su oni koji su jeli s njim počeli govoriti jedan drugome: »Tko je ovaj da čak i grijehe oprašta?«

50 A on joj je rekao: »Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!«

Footnotes

  1. 7,27 Citat iz Mal 3,1.

Primjer vjere

Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, tako da im doprije do ušiju, uđe u Kafarnaum. Nekomu stotniku sluga bijaše bolestan, gotovo na umoru, a bijaše mu veoma drag. Čuvši za Isusa, posla k njemu starješine židovske, moleći ga da dođe kako bi mu ozdravio slugu. Oni dođoše k Isusu i stadoše ga usrdno moliti: »Dostojan je da mu to učiniš, jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio!«

Isus se uputi s njima. I kad već bijaše nedaleko od kuće, stotnik posla prijatelje da mu kažu: »Gospodine, ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov. Zato se nisam smatrao dostojnim da dođem k tebi. Nego, reci riječ - da ozdravi moj sluga![a] Jer i ja, premda sam čovjek vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa kad jednomu kažem: 'Idi!' - i ide, a drugome: 'Dođi!' - i dođe. A sluzi svome: 'Učini to!' - i učini.« Čuvši to, Isus mu se zadivi te, okrenuvši se mnoštvu koje ga je slijedilo, reče: »Kažem vam, ni u Izraelu tolike vjere ne nađoh!« 10 Kad su se oni koji su bili poslani vratili kući, nađoše slugu zdrava.

Uskrišenje udovičina sina

11 Ode zatim u grad zvani Nain. S njime su išli njegovi učenici i silno mnoštvo. 12 Približi se gradskim vratima, kad gle: iznosili su mrtvaca, sina jedinca u majke koja bijaše udovica. S njome je bilo brojno mnoštvo iz grada. 13 Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom te joj reče: »Ne plači!« 14 I pristupivši, dotaknu se nosila; nosači zastadoše, a on reče: »Mladiću, tebi govorim, ustani!« 15 I podiže se mrtvac i stade govoriti, a on ga predade njegovoj majci. 16 Sve ih obuze strah. Slavili su Boga govoreći: »Prorok velik ustade među nama!« i »Pohodi Bog narod svoj!« 17 Ovaj se glas o njemu proširi po cijeloj Judeji i po svoj okolici.

Isus o Ivanu Krstitelju

18 O svemu tome dojaviše Ivanu njegovi učenici. Dozvavši dvojicu svojih učenika, Ivan 19 ih posla Gospodinu da ga pitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?«[b] 20 Došavši k njemu, ovi mu ljudi rekoše: »Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'« 21 On je upravo u taj čas iscijelio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova, i mnogim je slijepcima podario vid. 22 Tada im odgovori: »Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. 23 I blažen je onaj tko se ne sablazni o mene!«

24 Kad Ivanovi glasnici otiđoše, stade on govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju pogledati? Trsku koju vjetar njiše? 25 Ili što ste izašli vidjeti? Čovjeka u meke haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskoši u kraljevskim su dvorima. 26 Onda što ste izašli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. 27 On je Onaj o kome je pisano:

'Evo, ja šaljem glasnika svojega pred licem tvojim da pripravi put tvoj pred tobom'.

28 Kažem vam, među rođenima od žena nema većega od Ivana; ipak je i najmanji u kraljevstvu Božjemu veći od njega.[c] 29 I sav narod koji je slušao, i carinici, priznadoše da je Bog u pravu, krstivši se Ivanovim krštenjem. 30 A farizeji i zakonoznanci prezreše Božji naum za njih, ne htjevši da ih on krsti.«

Isus o suvremenicima

31 »Čemu ćemo onda reći da su nalik ljudi ovoga naraštaja? Komu su nalik? 32 Nalik su dječici što sjede na trgu i jedni drugima dovikuju, pa govore: 'U frule vam zasvirasmo i ne zaigraste, tužaljke zapjevasmo i ne zaplakaste.' 33 Jer došao je Ivan Krstitelj; niti jede kruha, niti pije vina, a vi govorite: 'Zlog duha ima.' 34 Došao je Sin Čovječji; jede i pije, a vi govorite: 'Gle proždrljivca i pijanice, prijatelja carinika i grješnika.' 35 Ali opravda se mudrost pred svom svojom djecom.«

Grješnica kojoj je mnogo oprošteno

36 Neki farizej molio ga je da blaguje s njime, te on uđe u kuću farizejevu i smjesti se za stol. 37 Kadli eto neke žene, koja bijaše grješnica u gradu; doznavši da je on za stolom u farizejevoj kući, donese alabastrenu posudicu pomasti 38 i stade straga do njegovih nogu. Plačući, suzama mu poče oblijevati noge. Svojom ih je kosom otirala, cjelivala ih i mazala pomašću.

39 Vidjevši to farizej koji ga bijaše pozvao, reče u sebi: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ta žena što ga se dotiče - da je grješnica.« 40 Isus mu nato odgovori: »Šimune, imam ti nešto reći.« »Učitelju«, prihvati on, »reci!« 41 »Dvojica su dužnika dugovali nekom vjerovniku; jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. 42 Kako nisu mogli vratiti, on oprosti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« 43 Šimun odgovori: »Smatram, onaj komu je više oprostio.« On mu nato reče: »Pravo si prosudio.«

44 I okrenuvši se ženi, reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Ušao sam ti u kuću, vode mi na noge nisi dao; a ona mi je suzama svojim noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45 Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđoh, ne prestade mi nogu cjelivati. 46 Uljem mi glavu nisi pomazao, a ona mi je pomašću noge pomazala. 47 Stoga, kažem ti, njezini su mnogi grijesi oprošteni, jer je ljubila mnogo. Komu se pak malo oprašta, ljubi malo.«

48 A njoj reče: »Grijesi su ti oprošteni!« 49 Oni koji su bili s njime za stolom stadoše među sobom govoriti: »Tko je ovaj što i grijehe oprašta?« 50 I reče ženi: »Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!«

Footnotes

  1. Lk 7,7 Umjesto »da ozdravi«, neki rukopisi imaju: »ozdravit će«.
  2. Lk 7,19 Umjesto »Gospodinu«, neki rukopisi imaju: »Isusu«.
  3. Lk 7,28 Umjesto »Kažem vam, među rođenima od žena nema većega od Ivana; ipak je i najmanji u kraljevstvu Božjemu veći od njega«, neki rukopisi imaju: »Jer, kažem vam, među rođenima od žena nema većega proroka od Ivana Krstitelja«.