Add parallel Print Page Options

Preljubnica

Isus je pak otišao na Maslinsku goru. U zoru se ponovo vratio u Hram. Svi su se opet okupili oko njega. Isus je sjeo i počeo poučavati. Uto su učitelji Zakona[a] i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu i postavili je pred ljude. Rekli su Isusu: »Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. Što ti kažeš na to?« Ovo je pitanje bila zamka—da bi ga imali za što optužiti. No Isus se sagnuo i počeo nešto pisati prstom po zemlji. Kako nisu prestajali ispitivati, uspravio se i rekao: »Tko od vas nikada nije sagriješio, neka prvi na nju baci kamen!« Potom se ponovo sagnuo i nastavio pisati po zemlji.

Kad su to čuli, počeli su odlaziti jedan po jedan; stariji su otišli prvi. Na kraju je Isus ostao sâm sa ženom koja je još uvijek stajala pred njim. 10 Isus se uspravio i upitao je: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?«

11 »Nitko, gospodine«, odgovorila je.

»Ni ja te ne osuđujem«, rekao joj je Isus. »Idi i od sada više ne griješi!«[b]

Isus—svjetlo svijeta

12 Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.«

13 Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.«

14 »Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem. 15 Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome. 16 Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao—on je sa mnom. 17 U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju. 18 Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.«

19 »Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga.

Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.« 20 Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.

Isus je s Neba

21 Isus im je ponovo rekao: »Ja ću otići. Tada ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem—vi ne možete doći.«

22 Na to su Židovi rekli: »Kada kaže: ‘Kamo ja idem—vi ne možete doći’, znači li to da će izvršiti samoubojstvo?«

23 Isus im je rekao: »Vi ste odavde, sa Zemlje, ja sam odozgo, s Neba. Vi ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta. 24 Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Ako ne budete vjerovali da ja jesam[c], umrijet ćete u svojim grijesima.«

25 »Tko si ti onda?« pitali su ga.

»Baš ono što vam govorim otpočetka«, odgovorio im je Isus. 26 »O vama bih mogao štošta reći i suditi. Ali ja svijetu govorim samo ono što sam čuo od onoga koji me poslao, a on govori istinu.«

27 Nisu shvatili da im govori o Ocu. 28 Zato im je rekao: »Kad podignete[d] Sina Čovječjeg, tada ćete znati da ja jesam. Ja ništa ne činim na svoju ruku, već govorim samo ono što me naučio Otac. 29 Onaj koji me poslao, sa mnom je. Nije me ostavio samoga jer ja uvijek činim ono što je njemu drago.« 30 Dok je Isus ovo govorio, mnogi su povjerovali u njega.

Istina će vas osloboditi

31 Isus je rekao Židovima koji su povjerovali u njega: »Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici. 32 Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

33 »Mi smo Abrahamovi potomci«, odgovorili su mu. »Nikad nismo bili ničiji robovi. Što misliš time reći: ‘Bit ćete slobodni’?«

34 Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Svatko tko griješi, rob je grijehu. 35 Rob ne ostaje u obitelji zauvijek, ali sin ostaje zauvijek. 36 Ako vas Sin oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni. Znam dobro da ste vi Abrahamovi potomci. 37 No, ipak, želite me ubiti jer ne želite prihvatiti moje učenje. 38 Govorim o onome što mi je pokazao moj Otac, a vi činite ono što je vama rekao vaš otac.«

39 Odgovorili su mu: »Naš je otac Abraham!«

Isus im je odvratio: »Da ste vi zaista Abrahamova djeca, postupili biste kao i on. 40 Ja sam čovjek koji vam je rekao istinu što sam je čuo od Boga. Vi me pak želite ubiti. Takvo što Abraham nije radio. 41 Vi radite ono što radi i vaš otac!«

A oni su mu odvratili: »Mi nismo djeca koja ne znaju tko im je otac. Imamo samo jednoga oca: Boga!«

42 A Isus im je rekao: »Kad bi Bog bio vaš otac, voljeli biste me. Ja sam došao od Boga i sada sam tu. Nisam došao sâm od sebe, nego me poslao Bog. 43 Vi ne razumijete što vam govorim jer ne možete prihvatiti moju poruku. 44 Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samoga početka. Nikada nije stajao na strani istine jer u njemu niti nema istine. Kad govori laž, iznosi sebe onakvog kakav jest. On je lažljivac i otac laži. 45 Vi mi ne vjerujete jer govorim istinu. 46 Tko mi među vama može dokazati grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? 47 Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.«

Isus i Abraham

48 Židovi su mu na to odgovorili: »Zar nemamo pravo kad kažemo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?«

49 »Nisam ja opsjednut zlim duhom«, odvratio je Isus. »Ja samo iskazujem štovanje svom Ocu, a vi me obeščašćujete. 50 Ali ja ne tražim slavu za sebe. Netko me drugi želi proslaviti, a taj i sudi. 51 Govorim vam istinu. Tko drži moje učenje, nikada neće vidjeti smrti.«

52 Židovi su mu rekli: »Sada znamo da si opsjednut. I Abraham i proroci su umrli, a ti govoriš: ‘Tko drži moje učenje, nikada neće umrijeti.’ 53 Zar misliš da si veći od našeg oca Abrahama? Abraham je umro, a isto tako i proroci. Što ti misliš, tko si ti?«

54 Isus je odgovorio: »Kad bih ja samom sebi iskazivao čast, ona bi bila bez ikakve vrijednosti. Ali meni iskazuje čast moj Otac. Za njega vi govorite: ‘On je naš Bog.’ 55 Pa ipak ga ne poznajete, ali ja ga poznajem. Da kažem da ga ne poznajem, bio bih lažljivac poput vas. Ali ja ga zaista poznajem i pokoravam se onome što kaže. 56 Vaš praotac Abraham radovao se što će vidjeti dan moga dolaska. Vidio ga je i bio je sretan.«

57 Židovi su ga upitali: »Kako si mogao vidjeti Abrahama? Ti nemaš ni pedeset godina!«

58 Isus im je odgovorio: »Govorim vam istinu. Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.« Kad je ovo rekao, dohvatili su kamenje da ga kamenuju. 59 Ali Isus se sakrio i otišao iz Hrama.

Footnotes

  1. 8,3 učitelji Zakona Židovska društvena i politička skupina. Pisari koji su prepisivali Sveta pisma i tumačenja Mojsijevog zakona. Mnogi su tako postali stručnjaci za Zakon te su bili poštovani učitelji, odvjetnici ili suci.
  2. 8,11 Najstariji starogrčki rukopisi Ivanovog evanđelja ne sadrže retke 7,53–8,11.
  3. 8,24 ja jesam U Izl 3,14 »Ja jesam« piše za Božje ime, ali ovdje može značiti i »Ja sam on (Mesija, Krist)«. Isto u 28. i 58. retku.
  4. 8,28 podignete U smislu pribijanja na križ i podizanja križa u uspravan položaj.

Preljubnica

A Isus ode na Maslinsku goru. U zoru opet dođe u Hram. Sav je narod dolazio k njemu, te on sjede i stade ih poučavati.

A pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu te, postavivši je u sredinu, reknu mu: »Učitelju, ova je žena zatečena u samom činu preljuba. Mojsije nam u Zakonu zapovjedi da takve kamenujemo. A što ti kažeš?« Govorili su to da ga iskušaju kako bi ga imali zašto optužiti. A Isus se sagnu i stade prstom pisati po tlu. Kako su ga pak nastavljali zapitkivati, on se uspravi i reče im: »Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.« I ponovno se sagnu i nastavi pisati po tlu. Kad oni to čuše, stadoše jedan za drugim odlaziti, počevši od starješina, te on ostade sam - i žena koja je još stajala u sredini. 10 Isus se uspravi i upita je: »Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?« 11 Ona reče: »Nitko, gospodine.« A Isus joj reče: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi.«[a]

Isus, svjetlo svijeta

12 Isus im onda ponovno progovori: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, zasigurno neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.«

13 Tada mu farizeji rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.«

14 Isus im odgovori: »Premda svjedočim sam za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam odakle dođoh i kamo idem, a vi ne znate odakle dolazim ni kamo idem. 15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga. 16 Pa ako ja i sudim, moj je sud istinit, jer nisam sam, nego: ja i Onaj koji me posla, Otac. 17 I u vašem je Zakonu zapisano da je svjedočanstvo dvojice istinito. 18 Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a za mene svjedoči i Onaj koji me posla, Otac.« 19 Pitali su ga nato: »Gdje je tvoj Otac?« Isus odgovori: »Ne poznajete ni mene, ni Oca mojega. Da ste upoznali mene, upoznali biste i Oca mojega.«

20 Ove riječi prozbori Isus pokraj riznice, dok je poučavao u Hramu. I nitko ga ne uhiti, jer još ne bijaše došao njegov čas.

Raspre sa Židovima

21 Isus im onda ponovno reče: »Ja idem, i vi ćete me tražiti i umrijet ćete u svojem grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.«

22 Židovi su nato govorili: »Neće li sam sebe ubiti kad kaže: 'Kamo ja idem, vi ne možete doći'?«

23 A on nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. 24 Rekoh vam dakle da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne povjerujete da 'Ja jesam', umrijet ćete u svojim grijesima.«

25 Tada su ga pitali: »Tko si ti?« Reče im Isus: »Ono što vam već od početka zborim. 26 Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ono što sam ja od Njega čuo, to zborim svijetu.«

27 Oni ne razumješe da im govori o Ocu.

28 Isus im tada reče: »Kad podignete Sina Čovječjega, spoznat ćete da 'Ja jesam', i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako zborim kako me naučio Otac. 29 A Onaj koji me posla, sa mnom je. Nije me ostavio sama, jer ja uvijek činim što je Njemu ugodno.«

30 Dok je on tako govorio, mnogi povjerovaše u njega. 31 A Židovima koji su mu povjerovali Isus je govorio: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici; 32 spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

33 Odgovoriše mu: »Mi smo potomstvo Abrahamovo i nikada nikomu nismo robovali, kako to ti kažeš: 'Postat ćete slobodni'?«

34 Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god grijeh čini rob je grijeha. 35 A rob ne ostaje u kući zauvijek; sin ostaje zauvijek. 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni. 37 Znam da ste potomstvo Abrahamovo, a ipak hoćete da me ubijete, jer riječ moja nema mjesta u vama. 38 Ja govorim ono što sam vidio kod Oca, a vi činite ono što ste čuli od oca svojega.«

39 Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.«

Rekne im Isus: »Da ste Abrahamova djeca, činili biste djela Abrahamova. 40 A sad hoćete da me ubijete, mene koji sam vam govorio istinu koju sam čuo od Boga. Abraham toga ne učini! 41 Vi činite djela oca svojega.«

Tada mu rekoše: »Mi nismo rođeni iz preljuba; jednoga imamo Oca - Boga.«

42 Isus im reče: »Kad bi Bog bio vaš Otac, zavoljeli biste mene, jer ja sam od Boga izašao i došao; nisam, naime, došao sam od sebe, nego me On posla. 43 Zašto govora mojega ne razumijete? Zato što niste u stanju slušati moju riječ. 44 Vi ste od svoga oca đavla, i hoće vam se činiti želje oca vašega. On bijaše ubojica ljudi od početka i ne stajaše u istini, jer nema istine u njemu. Kad laž govori, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži. 45 A zato što ja istinu govorim, meni ne vjerujete. 46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako vam istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? 47 Onaj tko je od Boga, sluša riječi Božje. Vi zato ne slušate jer niste od Boga.«

48 Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li mi pravo da si Samarijanac i da je zli duh u tebi?«

49 Isus odgovori: »Nije zli duh u meni, nego ja častim Oca svojega, a vi me obeščašćujete. 50 Ja ne tražim svoje slave. Postoji Onaj tko traži i sudi. 51 Zaista, zaista, kažem vam, održi li tko moju riječ, zasigurno neće vidjeti smrti dovijeka.«

52 Nato mu Židovi rekoše: »Sad znamo da je u tebi zao duh! Abraham umrije, proroci također, a ti kažeš: 'Održi li tko moju riječ, zasigurno neće okusiti smrti dovijeka.' 53 Zar si ti veći od našega oca Abrahama, koji umrije? I proroci također pomriješe. Kime se ti praviš?«

54 Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, moja slava nije ništa. Onaj koji mene slavi Otac je moj, za koga vi kažete da je vaš Bog. 55 A ne poznajete ga, a ja ga znam. Kad bih rekao da ga ne znam, bio bih lažac kao vi. No znam ga i njegovu riječ držim. 56 Abraham, otac vaš, uskliknu što će moći vidjeti moj Dan; i vidje i obradova se.«

57 Nato mu rekoše Židovi: »Ni pedeset godina ti još nije, a vidio si Abrahama?«

58 Isus im reče: »Zaista, zaista, kažem vam, prije nego Abraham posta 'Ja jesam'!«

59 Tada zgrabiše kamenje da bace na njega, ali se Isus sakri i izađe iz Hrama.

Footnotes

  1. Iv 7,53 - 8,11 Smatra se da ovaj odlomak, ispušten u mnogim važnim rukopisima, ne pripada izvornom tekstu Ivanova Evanđelja, ali je tradicijski vrlo rano posvjedočen i kanonski prihvaćen. U nekim je rukopisima umetnut iza Iv 7,36, ponegdje iza Iv 21,25, a neki ga svrstavaju u Evanđelje po Luki, iza 21,38.