Add parallel Print Page Options

Ostali apostoli prihvaćaju Pavla

Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.

Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.

I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. 10 Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.

Pavao i Petar

11 No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. 12 Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. 13 I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. 14 Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?«

15 Mi smo Židovi po rođenju i ne pripadamo nežidovima koje smatramo grešnicima. 16 No znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista[a]. Zato smo i povjerovali u Krista Isusa da bismo bili opravdani pred Bogom zbog vjere u Krista[b], a ne zbog držanja Zakona.

17 Jer, nitko neće biti opravdan vršenjem Zakona. I mi smo Židovi došli Kristu da budemo opravdani pred Bogom jer smo se i mi pokazali grešnicima. Znači li to da nas je Krist učinio grešnicima? Naravno da ne! 18 Ako ponovo počnem zagovarati ono što sam napustio, postajem prijestupnik. 19 Doista, ja sam umro Zakonu jer me Zakon usmrtio, da bih živio za Boga. Želim time reći da sam razapet s Kristom. 20 Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Život, koji sada živim u svom tijelu, živim po vjeri u Božjega Sina koji me volio i predao samoga sebe da me spasi. 21 Ne prezirem Božju milost jer, kad bi nas Zakon mogao opravdati pred Bogom, Kristova bi smrt bila nepotrebna.

Footnotes

  1. 2,16 po vjeri u Isusa Krista Ili: »vjernošću Isusa Krista«.
  2. 2,16 zbog vjere u Krista Ili: »zbog Kristove vjernosti.«

Pavao u Jeruzalemu

Zatim nakon četrnaest godina uzađoh opet u Jeruzalem s Barnabom. Sa sobom povedoh i Tita. A uzađoh po otkrivenju i izložih im - nasamo onim uglednijima - Evanđelje koje propovijedam poganima, da ne bih možebit, ili da nisam, trčao zalud. Pa ni Tit, koji bijaše sa mnom, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se. A sve zbog uljeza, lažne braće, što se ušuljaše da uhode slobodu koju imamo u Kristu Isusu, da nas porobe. Njima ni za časak ne iskazasmo pokornosti, kako bi istina Evanđelja kod vas ostala. A od onih za koje se smatra da su nešto - kakvi god negda bili nije mi do toga, Bog se ne osvrće na čovjekovu vanjštinu - ti mi uglednici doista nisu ništa dometnuli. Nego, naprotiv, videći da mi je povjereno Evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane - jer Onaj koji je djelovao po Petru u apostolstvu za obrezane, djelovao je i po meni za pogane - i, prepoznavši danu mi milost, Jakov i Kefa i Ivan, koje smatraju stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo k poganima, a oni k obrezanima. 10 Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.

U Antiohiji

11 A kad Kefa dođe u Antiohiju, u lice mu se suprotstavih, doista je zavrijedio osudu: 12 jer prije no što će doći neki od Jakova blagovao je zajedno s poganima, a kad oni dođoše, povlačio se i odvajao od njih bojeći se onih iz obrezanja. 13 Njemu se prijetvorno pridružiše i ostali Židovi, tako da je i Barnaba bio zaveden njihovom prijetvornošću.

14 Ali kad vidjeh da ne hode pravo, po istini Evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, koji si Židov, živiš poganski, a ne židovski, kako možeš prisiljavati pogane da žive židovski?« 15 Mi, po naravi Židovi a ne grješnici iz poganstva, 16 znamo: čovjek nije opravdan djelima Zakona, akoli ne po vjeri Isusa Krista; zato i mi u Krista Isusa uzvjerovasmo da bismo bili opravdani vjerom Kristovom, a ne djelima Zakona - budući da djelima Zakona nitko neće biti opravdan. 17 Ako se pak, tražeći da se opravdamo u Kristu, pokažemo i sami grješnici, nije li onda Krist poslužitelj grijeha? Nipošto! 18 Jer ako ponovno gradim ono što razvalih, pokazujem da sam prijestupnik. 19 Doista: Zakonom ja Zakonu umrijeh - da bih živio Bogu. S Kristom sam raspet; 20 živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim u vjeri Sinu Božjemu koji me je ljubio i samoga sebe za mene predao. 21 Ne dokidam milost Božju, jer ako je pravednost po Zakonu, onda Krist umrije nizašto.