Najveći u kraljevstvu nebeskom

18 U taj čas pristupe učenici k Isusu pa ga upitaju: »Tko je dakle najveći u kraljevstvu nebeskome?« ² I on dozva malo dijete, postavi ga usred njih ³ te reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao dječica, nikada nećete ući u kraljevstvo nebesko. ⁴ Tko god se dakle ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. ⁵ I tko u moje ime primi jedno ovakvo malo dijete, mene prima.«

Sablazni

⁶ »Tko pak sablazni jednoga od ovih malenih što vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi žrvanj što ga magare okreće, te da bude potopljen u morskoj dubini. ⁷ Jao svijetu zbog sablazni! Jer sablazni neizbježno dolaze, ali jao čovjeku po kome sablazan dolazi! ⁸ Ako te pak tvoja ruka ili noga sablažnjuje, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je sakatu ili hromu ući u život nego da te s objema rukama ili s objema nogama bace u oganj vječni. ⁹ Ako te tvoje oko sablažnjuje, iskopaj ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku ući u život nego da te s oba oka bace u pakao ognjeni. ¹⁰ Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer, kažem vam, njihovi anđeli na nebu stalno gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.« ^(11) [a]

Zalutala ovca

¹² »Što vam se čini? Ako čovjek ima stotinu ovaca, i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama te poći da traži onu zalutalu? ¹³ I ako je uspije naći, zaista, kažem vam, njoj se raduje više nego onima devedeset i devetorim koje nisu zalutale. ¹⁴ Tako nije ni volja vašega nebeskog Oca da se i jedan od ovih malenih izgubi.«

Bratski ukor

¹⁵ »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo. Ako te posluša, dobio si svojega brata.^{[b] 16} Ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da se na iskazu dvaju ili triju svjedoka oslanja svaka tvrdnja. ¹⁷ Ako ni njih ne posluša, reci crkvi; a ako ne posluša ni crkve, neka ti bude kao poganin i carinik.

¹⁸ Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu, i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.«

Zajednička molitva

¹⁹ »Opet, zaista vam kažem, ako se dvoje od vas na zemlji suglase o bilo čemu što zaištu, Otac moj, koji je na nebesima, dat će da im to bude. ²⁰ Jer gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam i ja među njima.«

Opraštanje

²¹ Tada mu pristupi Petar i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim svojemu bratu ako sagriješi protiv mene? Do sedam puta?« ²² Reče mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, već do sedamdeset puta sedam.«

Prispodoba o nemilosrdnu dužniku

²³ »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račun sa svojim slugama. ²⁴ Kad on poče obračunavati, dovedoše mu jednoga koji je dugovao deset tisuća talenata. ²⁵ A kako nije mogao vratiti, njegov gospodar zapovjedi da se proda i on, i žena mu i djeca i sve što je imao te se dug podmiri. ²⁶ Nato sluga padne ničice pred njega, i reče: 'Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti.' ²⁷ I sažali se gospodar toga sluge, otpusti ga i dug mu oprosti. ²⁸ A kad taj isti sluga ode, susretne jednog od svojih drugova koji mu je dugovao sto denara; uhvati ga i stade ga daviti, govoreći: 'Vrati što si dužan!' ²⁹ Njegov drug pade pred njega i stade ga usrdno moliti: 'Imaj strpljenja sa mnom i vratit ću ti.' ³⁰ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok duga ne vrati. ³¹ Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, veoma ražalošćeni otiđoše i dojaviše svome gospodaru sav taj događaj. ³² Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Zli slugo! Sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me usrdno zamolio. ³³ Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu kao što sam se i ja smilovao tebi?' ³⁴ I njegov ga gospodar, razgnjevljen, preda mučiteljima sve dok mu sav dug ne vrati. ³⁵ Tako će i Otac moj nebeski vama učiniti ako od srca ne oprostite svaki svojemu bratu.«

Rastava

19 Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. ² Slijedilo ga veliko mnoštvo, i ondje ih iscijeli.

³ Pristupe mu tada farizeji te ga, iskušavajući, upitaju: »Je li dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kojega razloga?« ⁴ A on odgovori: »Niste li čitali da Stvoritelj od početka 'muško i žensko stvori ih' ⁵ i da reče: 'Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti ženi svojoj, i njih će dvoje biti jedno tijelo?' ⁶ Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. A što Bog sjedini, čovjek neka ne rastavlja!« ⁷ Rekoše mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi: dati otpusni list i otpustiti je?« ⁸ On im reče: »Mojsije vam je zbog otvrdjelosti vašega srca dopustio otpustiti svoje žene, ali od početka nije bilo tako. ⁹ A ja vam kažem: tko god otpusti svoju ženu, osim zbog bluda, i oženi se drugom, čini preljub.«^[c]

Neženstvo

¹⁰ Rekoše mu njegovi učenici: »Ako je takva što s mužem i ženom, bolje je ne ženiti se.« ¹¹ On im nato reče: »Ne prihvaćaju tu riječ svi, nego samo oni kojima je dano. ¹² Jer, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe majčine rodiše; ima nesposobnih koje su ljudi onesposobili; a ima nesposobnih koji su sami sebe onesposobili zbog kraljevstva nebeskoga. Tko može prihvatiti, neka prihvati!«

Isus i dječica

¹³ Tada mu doniješe dječicu da na njih položi ruke i pomoli se. A učenici im priječili. ¹⁴ Isus im reče: »Pustite dječicu i ne branite im da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.« ¹⁵ I položi na njih ruke te ode odande.

Bogati mladić

¹⁶ I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje dobro trebam činiti da imam život vječni?« ¹⁷ On mu nato reče: »Zašto me pitaš o dobrome? Samo je Jedan dobar! Ali ako želiš ući u život, drži zapovijedi.« ¹⁸ »Koje?« - upita ga. A Isus reče: »Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne posvjedoči lažno! ¹⁹ Poštuj svoga oca i majku svoju!« i »Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga!« ²⁰ Reče mu mladić: »Sve sam to držao. Što mi još nedostaje?«^{[d] 21} Reče mu Isus: »Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebesima. Onda dođi i slijedi me.« ²² Čuvši tu riječ, mladić ode žalostan, jer je imao veliki imetak.

²³ Onda Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. ²⁴ I opet vam kažem: lakše je devi proći kroz iglene ušice negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.« ²⁵ Čuvši to, učenici su se veoma čudili govoreći: »Tko se onda može spasiti?« ²⁶ A Isus ih pogleda i reče im: »Ljudima je ovo nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

Nagrada predanim sljedbenicima

²⁷ Tada mu Petar reče: »Evo, mi sve ostavismo i stadosmo te slijediti. Što ćemo onda za to imati?« ²⁸ Isus im reče: »Zaista, kažem vam, da ćete vi, koji me stadoste slijediti, o 'preporodu' - kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. ²⁹ I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili djecu, ili njive zbog imena mojega, primit će stostruko i baštiniti život vječni.

³⁰ Mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.«

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe unajmiti radnike za svoj vinograd. ² Pogodi se s radnicima po denar na dan te ih posla u svoj vinograd. ³ Oko trećega sata izađe i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni ⁴ pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd i što bude pravo, dat ću vam.' ⁵ A oni otiđoše. I opet izađe u šesti i deveti sat te učini isto. ⁶ Oko jedanaestog sata izađe i nađe još neke gdje stoje i reče im: 'Zašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?' ⁷ Kažu mu: 'Jer nas nitko ne unajmi.' On im reče: 'Idite i vi u vinograd!' ⁸ A kad se spusti večer, reče gospodar vinograda svome upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih do prvih.' ⁹ Dođoše tako oni od jedanaestoga sata i primiše po denar. ¹⁰ Pa kad dođoše oni prvi, pomisliše da će primiti više, ali i oni primiše po denar. ¹¹ A kad primiše, stadoše mrmljati protiv domaćina: ¹² 'Ovi su posljednji jedan sat radili, a izjednačio si ih s nama koji smo podnijeli cjelodnevnu tegobu i žegu.' ¹³ Nato on jednomu od njih odgovori: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se sa mnom pogodio po denar? ¹⁴ Uzmi svoje i idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. ¹⁵ Nije li mi slobodno sa svojim činiti što hoću? Ili je tvoje oko zavidno što sam ja darežljiv?' ¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«^[e]

Treći navještaj muke i uskrsnuća

¹⁷ Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu učenika nasamo, te im putem reče:^{[f] 18} »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt ¹⁹ i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i raspnu, ali će trećega dana biti uskrišen.«

Častohlepnost Zebedejevih sinova

²⁰ Tada mu pristupi majka sinova Zebedejevih, zajedno sa svojim sinovima. Pokloni se pred njim da od njega nešto zaište. ²¹ On joj reče: »Što želiš?« A ona mu reče: »Reci da ova moja dva sina sjednu u tvome kraljevstvu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva.« ²² Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Rekoše mu: »Možemo.« ²³ A on im reče: »Moju ćete čašu, doduše, piti, ali da sjedite meni zdesna ili slijeva - ne pripada meni da to dadem; to je onih kojima je pripravio Otac moj.«^{[g] 24} Kad su to čula ostala desetorica, rasrde se na ta dva brata. ²⁵ A Isus ih dozva pa im reče: »Znate da vladari naroda gospoduju njima, i da ih velikaši njihovi drže pod svojom vlašću. ²⁶ Neće tako biti među vama! Nego, tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj. ²⁷ I tko među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga. ²⁸ Tako i Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Dva slijepca

²⁹ Kad su izlazili iz Jerihona, slijedilo ga veliko mnoštvo. ³⁰ I gle, dva su slijepca sjedila kraj puta. Čuvši da prolazi Isus, povikaše: »Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!«^{[h] 31} Mnoštvo ih je ušutkivalo, ali oni još jače povikaše: »Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!« ³² Isus se zaustavi, dozva ih pa reče: »Što hoćete da vam učinim?« ³³ Rekoše mu: »Gospodine, da nam se otvore oči!« ³⁴ Isus se sažali i dotaknu im oči, te oni odmah progledaše i stadoše ga slijediti.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

21 Kad se približiše Jeruzalemu te stigoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika, ² govoreći: »Idite u selo što je pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni! ³ Ako vam tko što i rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti.« ⁴ A to se dogodilo kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku: ⁵ »Recite kćeri Sionskoj: Gle, kralj tvoj dolazi tebi, krotak, posađen na magarici, i na magaretu, mladetu podjarmljenom.« ⁶ Učenici otiđoše i učiniše kako im zapovjedi Isus. ⁷ Dovedoše magaricu i magare pa staviše na njih haljine, a Isus uzjaha na njih. ⁸ Silno mnoštvo prostrije svoje haljine po putu; drugi su sjekli grane sa stabala te ih prostirali po putu. ⁹ A mnoštvo što je išlo ispred njega i oni koji su ga slijedili, klicali su: »Hosanna sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosanna na visinama!«

¹⁰ Kad pak uđe u Jeruzalem, uskomeša se sav grad. Govorilo se: »Tko je ovaj?« ¹¹ A mnoštvo nato govoraše: »To je prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.«

Čišćenje Hrama

¹² Isus uđe u Hram i istjera sve koji su u Hramu prodavali i kupovali. Isprevrta stolove mjenjačima novca i klupe prodavačima golubova.^{[i] 13} I reče im: »Pisano je: 'Dom moj zvat će se Dom molitve', a vi od njega činite pećinu razbojničku.« ¹⁴ Pristupiše mu u Hramu slijepi i hromi, i on ih iscijeli. ¹⁵ A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe zadivljujuća djela koja učini i djecu u Hramu što kliču: »Hosanna Sinu Davidovu!«, vrlo se rasrdiše ¹⁶ pa mu rekoše: »Čuješ li što ovi govore?« Isus im nato reče: »Da! A zar niste nikad čitali: 'Iz usta dječice i dojenčadi sebi si pripravio hvalu'?«

¹⁷ Tada ih ostavi, ode izvan grada, u Betaniju, te ondje prenoći.

Neplodna smokva

¹⁸ Ujutro, vraćajući se u grad, ogladnje. ¹⁹ Opazi smokvu kraj puta, priđe joj, ali na njoj ne nađe ništa osim lišća pa joj reče: »Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!« I smokva odmah usahnu. ²⁰ Vidjevši to, učenici se začude: »Kako smokva odmah usahnu!« ²¹ Isus im odgovori: »Zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego ako i gori ovoj reknete: 'Digni se i baci u more!', to će se dogoditi. ²² Što god u molitvi zaištete vjerujući, primit ćete.«

Odakle Isusu vlast?

²³ On uđe u Hram, i dok je poučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne. »Kojom vlašću to činiš?« - pitali su ga - »Tko ti dade tu vlast?« ²⁴ Isus im odgovori: »I ja ću nešto upitati vas. Ako mi odgovorite, i ja ću vama reći kojom vlašću ovo činim. ²⁵ Krštenje Ivanovo, odakle li je bilo? Od Neba ili od ljudi?« A oni stadoše premišljati među sobom: »Reknemo li: 'Od Neba', reći će nam: 'Zašto mu onda ne povjerovaste?' ²⁶ A reknemo li: 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Svi, naime, Ivana smatraju prorokom«, ²⁷ pa odgovoriše Isusu: »Ne znamo.« On im onda reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Dva sina

²⁸ »Što vam se pak čini? Neki je čovjek imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas radi u vinogradu!' ²⁹ On odgovori: 'Neću', ali se kasnije predomisli i ode. ³⁰ Priđe i drugomu i reče mu isto. A on mu odgovori: 'Evo me, gospodaru', ali ne ode. ³¹ Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu mu: »Onaj prvi.« Reče im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice prije vas ulaze u kraljevstvo Božje. ³² Jer dođe k vama Ivan putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. I premda ste sve to vidjeli, vi se ni kasnije ne predomisliste da mu povjerujete.«

Vinogradari ubojice

³³ »Počujte drugu prispodobu! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak i sagradi kulu pa ga preda vinogradarima u zakup i otputova. ³⁴ Kad se približi vrijeme berbe, posla svoje sluge vinogradarima da preuzmu njegov urod. ³⁵ Ali vinogradari pohvataju njegove sluge, jednoga istuku, drugoga ubiju, trećega kamenuju. ³⁶ Opet im posla sluge, brojnije no prije, ali oni i s njima jednako postupiše. ³⁷ Napokon posla k njima svojega sina govoreći: 'Poštovat će moga sina.' ³⁸ Ali vinogradari, ugledavši sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo pa ćemo imati njegovu baštinu.' ³⁹ I uhvate ga, izbace iz vinograda i ubiju. ⁴⁰ Što će dakle gospodar vinograda, kad dođe, učiniti s tim vinogradarima?« ⁴¹ Reknu mu: »Opake će opako pogubiti, a vinograd predati u zakup drugim vinogradarima, koji će mu urod predavati u svoje vrijeme.« ⁴² Reče im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: 'Kamen koji odbaciše graditelji, taj postade glavnim ugaonim kamenom. Od Gospodina to dođe, i čudesno je u očima našim'?

⁴³ Stoga će se, kažem vam, kraljevstvo Božje uzeti od vas i dati narodu koji donosi njegove plodove. ⁴⁴ Tko padne na taj kamen, skršit će se, a na koga on padne, satrt će ga.«^{[j] 45} Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumješe da govori o njima. ⁴⁶ I nastojali su ga uhititi, ali se pobojaše mnoštva, jer su ga smatrali prorokom.

Kraljevska svadbena gozba

22 Isus im ponovno progovori u prispodobama: ² »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu svojemu sinu. ³ On posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, no oni ne htjedoše doći. ⁴ Posla opet druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, gozbu sam ugotovio, junci su moji i tovljenici poklani i sve je pripravljeno. Dođite na svadbu.' ⁵ Ali oni, ne marivši, otiđoše: jedan na svoju njivu, drugi pak za svojom trgovinom. ⁶ Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i pobiju. ⁷ Kralj se nato razgnjevi i posla svoju vojsku, pogubi one ubojice, a njihov grad spali. ⁸ Tada reče svojim slugama: 'Svadba je pripravljena, ali je uzvanici nisu bili dostojni. ⁹ Pođite dakle na raskršća putova, pa pozovite na svadbu koga god nađete.' ¹⁰ I sluge izađoše na putove i skupiše sve koje nađoše: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.

¹¹ Kad kralj uđe pogledati goste, zamijeti ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. ¹² I reče mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?' A on ostade bez riječi. ¹³ Tada reče kralj poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van, u tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.' ¹⁴ Doista, mnogo je zvanih, ali malo izabranih.«

Caru carevo, Bogu Božje

¹⁵ Tada farizeji otiđoše i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi. ¹⁶ Pošalju k njemu svoje učenike zajedno s herodovcima da mu reknu: »Učitelju, znamo da si istinit, i da po istini putu Božjemu učiš, i da ti ni do koga nije stalo, jer ne gledaš tko je tko. ¹⁷ Reci nam dakle što misliš: je li dopušteno caru dati porez ili nije?« ¹⁸ Znajući njihovu zlobu, Isus im nato reče: »Zašto me iskušavate, licemjeri? ¹⁹ Pokažite mi porezni novac!« I oni mu doniješe denar. ²⁰ On ih upita: »Čiji je ovo lik i natpis?« ²¹ Rekoše mu: »Carev.« Tada im reče: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« ²² Kad to čuše, zadiviše se te ga ostaviše i otiđoše.

Uskrsnuće i ženidba

²³ Toga dana pristupiše k njemu saduceji, tvrdeći da nema uskrsnuća, te ga upitaše:^{[k] 24} »Učitelju, Mojsije reče: 'Ako tko umre bez djece, neka brat njegov uzme njegovu ženu i neka podigne svojemu bratu potomstvo.' ²⁵ Bijaše pak u nas sedmero braće. I prvi se oženi i umrije bez potomstva ostavivši ženu svojemu bratu. ²⁶ Tako i drugi, i treći, sve do sedmoga. ²⁷ A nakon svih umrije i ta žena. ²⁸ O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti ženom? Jer sva su je sedmorica imala.« ²⁹ Isus im odgovori: »U zabludi ste, jer ne razumijete ni Pisama ni sile Božje. ³⁰ Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu.^{[l] 31} A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam reče Bog: ³² 'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?' On nije Bog mrtvih, nego živih.« ³³ Čuvši to, mnoštvo bijaše zadivljeno njegovim učenjem.

Najveća zapovijed

³⁴ A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se zajedno, ³⁵ pa ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:^{[m] 36} »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« ³⁷ On mu nato reče: »'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom pameću svojom.' ³⁸ To je najveća i prva zapovijed. ³⁹ A druga, kao i ova: 'Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.' ⁴⁰ O ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Krist i David

⁴¹ Kad su se farizeji okupili, Isus ih upita: ⁴² »Što vi mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Reknu mu: »Davidov.« ⁴³ Reče im: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad kaže: ⁴⁴ 'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedni meni zdesna dok neprijatelje tvoje ne položim pod noge tvoje'? ⁴⁵ Ako dakle David njega naziva Gospodinom, kako mu je sin?« ⁴⁶ I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se itko od toga dana usudi išta zapitati.

Prijekor pismoznanacima i farizejima

23 Tada Isus progovori mnoštvu i svojim učenicima: ² »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. ³ Sve dakle što god vam reknu učinite i držite, ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer govore, a ne čine. ⁴ Bremena teška i nesnosna vežu i prte ih ljudima na pleća, a sami ih ne žele ni prstom pomaknuti.^{[n] 5} I sva svoja djela čine da ih ljudi vide. Raširuju, naime, svoje molitvene zapise i produljuju rese. ⁶ Vole čelna mjesta na gozbama i prva sjedala u sinagogama; ⁷ i pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu: 'Rabbi!'

⁸ Vi pak ne dajte da vas zovu 'Rabbi', jer jedan je vaš Učitelj, a vi ste svi braća. ⁹ I nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, jer jedan je Otac vaš - Onaj na nebesima. ¹⁰ Ne dajte da vas zovu vođama, jer je jedan vođa vaš - Krist. ¹¹ A najveći među vama neka vam bude poslužitelj. ¹² Tko god se uzvisuje, bit će ponižen, a tko god se ponizuje, bit će uzvišen.«

Sedmostruki 'jao'

¹³ »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite, a priječite ući onima koji bi htjeli ući. ^(14) [o]

¹⁵ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednoga sljedbenika; a kad on to postane, činite ga sinom paklenim, dvaput od sebe gorim.

¹⁶ Jao vama, slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, to nije ništa, ali zakune li se hramskim zlatom, obvezan je.' ¹⁷ Budale i slijepci! Što je veće: zlato, ili Hram koji posvećuje zlato? ¹⁸ I, 'zakune li se tko žrtvenikom, to nije ništa, ali zakune li se darom što je na njemu, obvezan je.' ¹⁹ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik koji dar posvećuje? ²⁰ Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. ²¹ I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onime koji u njemu prebiva. ²² I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na prijestolju sjedi.

²³ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Dajete desetinu od metvice i kopra i kima, a zanemarujete najvažnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost. Ta ovo je trebalo učiniti, a ono ne propustiti. ²⁴ Slijepe vođe - vi koji komarca cijedite, a devu gutate!

²⁵ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite izvana čašu i zdjelu, a iznutra su pune otimačine i pohlepe. ²⁶ Farizeju slijepi! Očisti najprije čašu iznutra kako bi joj i vanjština bila čista!^[p]

²⁷ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalikujete vapnom obijeljenim grobovima koji izvana krasno izgledaju, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. ²⁸ Tako i vi izvana izgledate ljudima pravedni, a iznutra ste prepuni licemjerja i bezakonja.

²⁹ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i ukrašavate spomenike pravednicima ³⁰ te govorite: 'Da smo mi živjeli u danima svojih otaca, ne bismo im bili sudionici u prolijevanju krvi proroka.' ³¹ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. ³² Dopunite onda mjeru otaca svojih!«

Prijekor ubojicama poslanika

³³ »Zmije! Legla gujinja! Kako ćete izbjeći osudu pakla?

³⁴ Stoga, evo, ja šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; a vi ćete neke od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti iz grada u grad - ³⁵ tako da na vas dođe sva pravedna krv prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, koga ubiste između Hrama i žrtvenika. ³⁶ Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj.«

Prijekor Jeruzalemu

³⁷ »Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su k tebi poslani! Koliko puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja svoje piliće pod krila, i ne htjedoste! ³⁸ Evo, kuća vam vaša napuštena, pusta. ³⁹ Jer kažem vam: »Odsada me zasigurno nećete vidjeti dok ne reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!'«

Razorenje Hrama

24 Isus izađe iz Hrama. Dok je odlazio pristupiše mu njegovi učenici da mu pokažu hramsko zdanje. ² A on im reče: »Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, neće se ovdje zasigurno ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

Znakovi Isusova dolaska i svršetka svijeta

³ Dok je sjedio na Maslinskoj gori, pristupe mu učenici nasamo i upitaju ga: »Reci nam kada će to biti? I koji je znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?« ⁴ A Isus im odgovori: »Pazite da vas tko ne zavede. ⁵ Jer će mnogi doći u moje ime govoreći: 'Ja sam Krist!', i mnoge će zavesti. ⁶ A čut ćete za ratove i za glasine o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se, jer to se treba dogoditi, ali to još nije svršetak; ⁷ jer će narod ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; i bit će gladi i potresa po raznim mjestima.^{[q] 8} A sve je to tek početak porođajnih muka.

⁹ Tada će vas predavati na muke i ubijati vas, a zbog imena mojega bit ćete omraženi među svim narodima. ¹⁰ Tada će se i mnogi sablazniti, te će izdavati jedni druge i mrziti se međusobno. ¹¹ I ustat će mnogi lažni proroci i zavesti mnoge. ¹² A zbog umnažanja bezakonja ohladnjet će ljubav mnogih. ¹³ Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen. ¹⁴ I ovo će se Evanđelje Kraljevstva propovijedati po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći svršetak.

¹⁵ Kada dakle vidite 'gnusobu pustošenja', o kojoj reče prorok Daniel, gdje stoji na svetome mjestu - tko čita neka shvati - ¹⁶ tada, koji su u Judeji neka bježe u gore, ¹⁷ i tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz svoje kuće; ¹⁸ i tko bude u polju, neka se ne vraća natrag da uzme svoju haljinu. ¹⁹ A jao trudnicama i dojiljama u one dane! ²⁰ Molite da vaš bijeg ne bude zimi ili u subotu, ²¹ jer će tada biti velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta sve dosad, niti će je zasigurno ikada biti. ²² I kad se ne bi skratili oni dani, ne bi se spasilo nijedno tijelo. Ali će se dani oni skratiti zbog izabranih. ²³ Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje!' ili 'Ondje je!', ne vjerujte. ²⁴ Jer će ustati lažni kristi i lažni proroci i pokazivat će velike znake i čudesa kako bi zaveli, bude li moguće, i izabrane. ²⁵ Evo, rekao sam vam unaprijed. ²⁶ Ako vam dakle reknu: 'Eno, u pustinji je', ne izlazite; 'Eno ga u skrovitim sobama', ne vjerujte. ²⁷ Jer kao što munja izlazi od istoka i sijevne sve do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega. ²⁸ Gdje god bude strvina, ondje će se skupljati orlovi.

²⁹ A odmah poslije nevolje tih dana sunce će pomrčati, mjesec neće sjaj svoj davati, zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. ³⁰ I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu; i tada će zaplakati sva plemena zemaljska. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom. ³¹ I on će odaslati anđele svoje s trubljom velikom i skupit će mu izabranike njegove od četiriju vjetara, od jednog kraja nebesa do drugoga.«

Poučeni primjerom smokve

³² »A od smokve se poučite prispodobi: kad joj grana već omekša i prolista, znate da je blizu ljeto. ³³ Tako i vi, kad sve to ugledate, znajte da je blizu, na vratima. ³⁴ Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj zasigurno neće proći dok se sve ovo ne zbude.

³⁵ Nebo će i zemlja proći, a riječi moje nikada neće proći.

³⁶ A o onom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac.^{[r] 37} Doista, kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. ³⁸ Jer kao što su u dane one, pred potop, jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kad Noa uđe u korablju, ³⁹ i ništa nisu ni naslutili dok ne dođe potop i sve odnese - tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. ⁴⁰ Dvojica će tada biti u polju; jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. ⁴¹ Dvije će mljeti u mlinu; jedna će se uzeti, a druga ostaviti. ⁴² Bdijte dakle, jer ne znate u koji dan vaš Gospodin dolazi.^{[s] 43} A ovo znajte: da je domaćin znao o kojoj noćnoj straži dolazi kradljivac, bdio bi i ne bi dopustio da mu se kuća potkopa. ⁴⁴ Stoga i vi budite pripravni, jer Sin Čovječji dolazi u čas kad i ne mislite.«

Budni sluga

⁴⁵ »Tko li je dakle taj vjerni i mudri sluga što ga gospodar njegov postavi nad svojim ukućanima da im dade hranu u pravo vrijeme? ⁴⁶ Blažen onaj sluga koga njegov gospodar, kad dođe, nađe da tako čini! ⁴⁷ Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim svojim imanjem. ⁴⁸ Ako li pak onaj opaki sluga rekne u svojemu srcu: 'Gospodar moj kasni', ⁴⁹ pa stane tući svoje drugove te jesti i piti s pijanicama, ⁵⁰ doći će gospodar toga sluge u dan u koji ga ne očekuje i u čas u koji ne sluti. ⁵¹ Odvojit će ga i dodijeliti mu mjesto među licemjerima; ondje će biti plač i škrgut zubi.«

Najveći u kraljevstvu nebeskom

18 U taj čas pristupe učenici k Isusu pa ga upitaju: »Tko je dakle najveći u kraljevstvu nebeskome?« ² I on dozva malo dijete, postavi ga usred njih ³ te reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao dječica, nikada nećete ući u kraljevstvo nebesko. ⁴ Tko god se dakle ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. ⁵ I tko u moje ime primi jedno ovakvo malo dijete, mene prima.«

Sablazni

⁶ »Tko pak sablazni jednoga od ovih malenih što vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi žrvanj što ga magare okreće, te da bude potopljen u morskoj dubini. ⁷ Jao svijetu zbog sablazni! Jer sablazni neizbježno dolaze, ali jao čovjeku po kome sablazan dolazi! ⁸ Ako te pak tvoja ruka ili noga sablažnjuje, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je sakatu ili hromu ući u život nego da te s objema rukama ili s objema nogama bace u oganj vječni. ⁹ Ako te tvoje oko sablažnjuje, iskopaj ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku ući u život nego da te s oba oka bace u pakao ognjeni. ¹⁰ Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer, kažem vam, njihovi anđeli na nebu stalno gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.« ^(11) [a]

Zalutala ovca

¹² »Što vam se čini? Ako čovjek ima stotinu ovaca, i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama te poći da traži onu zalutalu? ¹³ I ako je uspije naći, zaista, kažem vam, njoj se raduje više nego onima devedeset i devetorim koje nisu zalutale. ¹⁴ Tako nije ni volja vašega nebeskog Oca da se i jedan od ovih malenih izgubi.«

Bratski ukor

¹⁵ »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo. Ako te posluša, dobio si svojega brata.^{[b] 16} Ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da se na iskazu dvaju ili triju svjedoka oslanja svaka tvrdnja. ¹⁷ Ako ni njih ne posluša, reci crkvi; a ako ne posluša ni crkve, neka ti bude kao poganin i carinik.

¹⁸ Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu, i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.«

Zajednička molitva

¹⁹ »Opet, zaista vam kažem, ako se dvoje od vas na zemlji suglase o bilo čemu što zaištu, Otac moj, koji je na nebesima, dat će da im to bude. ²⁰ Jer gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam i ja među njima.«

Opraštanje

²¹ Tada mu pristupi Petar i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim svojemu bratu ako sagriješi protiv mene? Do sedam puta?« ²² Reče mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, već do sedamdeset puta sedam.«

Prispodoba o nemilosrdnu dužniku

²³ »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račun sa svojim slugama. ²⁴ Kad on poče obračunavati, dovedoše mu jednoga koji je dugovao deset tisuća talenata. ²⁵ A kako nije mogao vratiti, njegov gospodar zapovjedi da se proda i on, i žena mu i djeca i sve što je imao te se dug podmiri. ²⁶ Nato sluga padne ničice pred njega, i reče: 'Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti.' ²⁷ I sažali se gospodar toga sluge, otpusti ga i dug mu oprosti. ²⁸ A kad taj isti sluga ode, susretne jednog od svojih drugova koji mu je dugovao sto denara; uhvati ga i stade ga daviti, govoreći: 'Vrati što si dužan!' ²⁹ Njegov drug pade pred njega i stade ga usrdno moliti: 'Imaj strpljenja sa mnom i vratit ću ti.' ³⁰ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok duga ne vrati. ³¹ Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, veoma ražalošćeni otiđoše i dojaviše svome gospodaru sav taj događaj. ³² Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Zli slugo! Sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me usrdno zamolio. ³³ Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu kao što sam se i ja smilovao tebi?' ³⁴ I njegov ga gospodar, razgnjevljen, preda mučiteljima sve dok mu sav dug ne vrati. ³⁵ Tako će i Otac moj nebeski vama učiniti ako od srca ne oprostite svaki svojemu bratu.«

Rastava

19 Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. ² Slijedilo ga veliko mnoštvo, i ondje ih iscijeli.

³ Pristupe mu tada farizeji te ga, iskušavajući, upitaju: »Je li dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kojega razloga?« ⁴ A on odgovori: »Niste li čitali da Stvoritelj od početka 'muško i žensko stvori ih' ⁵ i da reče: 'Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti ženi svojoj, i njih će dvoje biti jedno tijelo?' ⁶ Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. A što Bog sjedini, čovjek neka ne rastavlja!« ⁷ Rekoše mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi: dati otpusni list i otpustiti je?« ⁸ On im reče: »Mojsije vam je zbog otvrdjelosti vašega srca dopustio otpustiti svoje žene, ali od početka nije bilo tako. ⁹ A ja vam kažem: tko god otpusti svoju ženu, osim zbog bluda, i oženi se drugom, čini preljub.«^[c]

Neženstvo

¹⁰ Rekoše mu njegovi učenici: »Ako je takva što s mužem i ženom, bolje je ne ženiti se.« ¹¹ On im nato reče: »Ne prihvaćaju tu riječ svi, nego samo oni kojima je dano. ¹² Jer, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe majčine rodiše; ima nesposobnih koje su ljudi onesposobili; a ima nesposobnih koji su sami sebe onesposobili zbog kraljevstva nebeskoga. Tko može prihvatiti, neka prihvati!«

Isus i dječica

¹³ Tada mu doniješe dječicu da na njih položi ruke i pomoli se. A učenici im priječili. ¹⁴ Isus im reče: »Pustite dječicu i ne branite im da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.« ¹⁵ I položi na njih ruke te ode odande.

Bogati mladić

¹⁶ I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje dobro trebam činiti da imam život vječni?« ¹⁷ On mu nato reče: »Zašto me pitaš o dobrome? Samo je Jedan dobar! Ali ako želiš ući u život, drži zapovijedi.« ¹⁸ »Koje?« - upita ga. A Isus reče: »Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne posvjedoči lažno! ¹⁹ Poštuj svoga oca i majku svoju!« i »Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga!« ²⁰ Reče mu mladić: »Sve sam to držao. Što mi još nedostaje?«^{[d] 21} Reče mu Isus: »Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebesima. Onda dođi i slijedi me.« ²² Čuvši tu riječ, mladić ode žalostan, jer je imao veliki imetak.

²³ Onda Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. ²⁴ I opet vam kažem: lakše je devi proći kroz iglene ušice negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.« ²⁵ Čuvši to, učenici su se veoma čudili govoreći: »Tko se onda može spasiti?« ²⁶ A Isus ih pogleda i reče im: »Ljudima je ovo nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

Nagrada predanim sljedbenicima

²⁷ Tada mu Petar reče: »Evo, mi sve ostavismo i stadosmo te slijediti. Što ćemo onda za to imati?« ²⁸ Isus im reče: »Zaista, kažem vam, da ćete vi, koji me stadoste slijediti, o 'preporodu' - kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. ²⁹ I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili djecu, ili njive zbog imena mojega, primit će stostruko i baštiniti život vječni.

³⁰ Mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.«

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe unajmiti radnike za svoj vinograd. ² Pogodi se s radnicima po denar na dan te ih posla u svoj vinograd. ³ Oko trećega sata izađe i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni ⁴ pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd i što bude pravo, dat ću vam.' ⁵ A oni otiđoše. I opet izađe u šesti i deveti sat te učini isto. ⁶ Oko jedanaestog sata izađe i nađe još neke gdje stoje i reče im: 'Zašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?' ⁷ Kažu mu: 'Jer nas nitko ne unajmi.' On im reče: 'Idite i vi u vinograd!' ⁸ A kad se spusti večer, reče gospodar vinograda svome upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih do prvih.' ⁹ Dođoše tako oni od jedanaestoga sata i primiše po denar. ¹⁰ Pa kad dođoše oni prvi, pomisliše da će primiti više, ali i oni primiše po denar. ¹¹ A kad primiše, stadoše mrmljati protiv domaćina: ¹² 'Ovi su posljednji jedan sat radili, a izjednačio si ih s nama koji smo podnijeli cjelodnevnu tegobu i žegu.' ¹³ Nato on jednomu od njih odgovori: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se sa mnom pogodio po denar? ¹⁴ Uzmi svoje i idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. ¹⁵ Nije li mi slobodno sa svojim činiti što hoću? Ili je tvoje oko zavidno što sam ja darežljiv?' ¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«^[e]

Treći navještaj muke i uskrsnuća

¹⁷ Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu učenika nasamo, te im putem reče:^{[f] 18} »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt ¹⁹ i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i raspnu, ali će trećega dana biti uskrišen.«

Častohlepnost Zebedejevih sinova

²⁰ Tada mu pristupi majka sinova Zebedejevih, zajedno sa svojim sinovima. Pokloni se pred njim da od njega nešto zaište. ²¹ On joj reče: »Što želiš?« A ona mu reče: »Reci da ova moja dva sina sjednu u tvome kraljevstvu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva.« ²² Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Rekoše mu: »Možemo.« ²³ A on im reče: »Moju ćete čašu, doduše, piti, ali da sjedite meni zdesna ili slijeva - ne pripada meni da to dadem; to je onih kojima je pripravio Otac moj.«^{[g] 24} Kad su to čula ostala desetorica, rasrde se na ta dva brata. ²⁵ A Isus ih dozva pa im reče: »Znate da vladari naroda gospoduju njima, i da ih velikaši njihovi drže pod svojom vlašću. ²⁶ Neće tako biti među vama! Nego, tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj. ²⁷ I tko među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga. ²⁸ Tako i Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Dva slijepca

²⁹ Kad su izlazili iz Jerihona, slijedilo ga veliko mnoštvo. ³⁰ I gle, dva su slijepca sjedila kraj puta. Čuvši da prolazi Isus, povikaše: »Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!«^{[h] 31} Mnoštvo ih je ušutkivalo, ali oni još jače povikaše: »Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!« ³² Isus se zaustavi, dozva ih pa reče: »Što hoćete da vam učinim?« ³³ Rekoše mu: »Gospodine, da nam se otvore oči!« ³⁴ Isus se sažali i dotaknu im oči, te oni odmah progledaše i stadoše ga slijediti.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

21 Kad se približiše Jeruzalemu te stigoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika, ² govoreći: »Idite u selo što je pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni! ³ Ako vam tko što i rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti.« ⁴ A to se dogodilo kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku: ⁵ »Recite kćeri Sionskoj: Gle, kralj tvoj dolazi tebi, krotak, posađen na magarici, i na magaretu, mladetu podjarmljenom.« ⁶ Učenici otiđoše i učiniše kako im zapovjedi Isus. ⁷ Dovedoše magaricu i magare pa staviše na njih haljine, a Isus uzjaha na njih. ⁸ Silno mnoštvo prostrije svoje haljine po putu; drugi su sjekli grane sa stabala te ih prostirali po putu. ⁹ A mnoštvo što je išlo ispred njega i oni koji su ga slijedili, klicali su: »Hosanna sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosanna na visinama!«

¹⁰ Kad pak uđe u Jeruzalem, uskomeša se sav grad. Govorilo se: »Tko je ovaj?« ¹¹ A mnoštvo nato govoraše: »To je prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.«

Čišćenje Hrama

¹² Isus uđe u Hram i istjera sve koji su u Hramu prodavali i kupovali. Isprevrta stolove mjenjačima novca i klupe prodavačima golubova.^{[i] 13} I reče im: »Pisano je: 'Dom moj zvat će se Dom molitve', a vi od njega činite pećinu razbojničku.« ¹⁴ Pristupiše mu u Hramu slijepi i hromi, i on ih iscijeli. ¹⁵ A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe zadivljujuća djela koja učini i djecu u Hramu što kliču: »Hosanna Sinu Davidovu!«, vrlo se rasrdiše ¹⁶ pa mu rekoše: »Čuješ li što ovi govore?« Isus im nato reče: »Da! A zar niste nikad čitali: 'Iz usta dječice i dojenčadi sebi si pripravio hvalu'?«

¹⁷ Tada ih ostavi, ode izvan grada, u Betaniju, te ondje prenoći.

Neplodna smokva

¹⁸ Ujutro, vraćajući se u grad, ogladnje. ¹⁹ Opazi smokvu kraj puta, priđe joj, ali na njoj ne nađe ništa osim lišća pa joj reče: »Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!« I smokva odmah usahnu. ²⁰ Vidjevši to, učenici se začude: »Kako smokva odmah usahnu!« ²¹ Isus im odgovori: »Zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego ako i gori ovoj reknete: 'Digni se i baci u more!', to će se dogoditi. ²² Što god u molitvi zaištete vjerujući, primit ćete.«

Odakle Isusu vlast?

²³ On uđe u Hram, i dok je poučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne. »Kojom vlašću to činiš?« - pitali su ga - »Tko ti dade tu vlast?« ²⁴ Isus im odgovori: »I ja ću nešto upitati vas. Ako mi odgovorite, i ja ću vama reći kojom vlašću ovo činim. ²⁵ Krštenje Ivanovo, odakle li je bilo? Od Neba ili od ljudi?« A oni stadoše premišljati među sobom: »Reknemo li: 'Od Neba', reći će nam: 'Zašto mu onda ne povjerovaste?' ²⁶ A reknemo li: 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Svi, naime, Ivana smatraju prorokom«, ²⁷ pa odgovoriše Isusu: »Ne znamo.« On im onda reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Dva sina

²⁸ »Što vam se pak čini? Neki je čovjek imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas radi u vinogradu!' ²⁹ On odgovori: 'Neću', ali se kasnije predomisli i ode. ³⁰ Priđe i drugomu i reče mu isto. A on mu odgovori: 'Evo me, gospodaru', ali ne ode. ³¹ Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu mu: »Onaj prvi.« Reče im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice prije vas ulaze u kraljevstvo Božje. ³² Jer dođe k vama Ivan putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. I premda ste sve to vidjeli, vi se ni kasnije ne predomisliste da mu povjerujete.«

Vinogradari ubojice

³³ »Počujte drugu prispodobu! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak i sagradi kulu pa ga preda vinogradarima u zakup i otputova. ³⁴ Kad se približi vrijeme berbe, posla svoje sluge vinogradarima da preuzmu njegov urod. ³⁵ Ali vinogradari pohvataju njegove sluge, jednoga istuku, drugoga ubiju, trećega kamenuju. ³⁶ Opet im posla sluge, brojnije no prije, ali oni i s njima jednako postupiše. ³⁷ Napokon posla k njima svojega sina govoreći: 'Poštovat će moga sina.' ³⁸ Ali vinogradari, ugledavši sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo pa ćemo imati njegovu baštinu.' ³⁹ I uhvate ga, izbace iz vinograda i ubiju. ⁴⁰ Što će dakle gospodar vinograda, kad dođe, učiniti s tim vinogradarima?« ⁴¹ Reknu mu: »Opake će opako pogubiti, a vinograd predati u zakup drugim vinogradarima, koji će mu urod predavati u svoje vrijeme.« ⁴² Reče im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: 'Kamen koji odbaciše graditelji, taj postade glavnim ugaonim kamenom. Od Gospodina to dođe, i čudesno je u očima našim'?

⁴³ Stoga će se, kažem vam, kraljevstvo Božje uzeti od vas i dati narodu koji donosi njegove plodove. ⁴⁴ Tko padne na taj kamen, skršit će se, a na koga on padne, satrt će ga.«^{[j] 45} Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumješe da govori o njima. ⁴⁶ I nastojali su ga uhititi, ali se pobojaše mnoštva, jer su ga smatrali prorokom.

Kraljevska svadbena gozba

22 Isus im ponovno progovori u prispodobama: ² »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu svojemu sinu. ³ On posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, no oni ne htjedoše doći. ⁴ Posla opet druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, gozbu sam ugotovio, junci su moji i tovljenici poklani i sve je pripravljeno. Dođite na svadbu.' ⁵ Ali oni, ne marivši, otiđoše: jedan na svoju njivu, drugi pak za svojom trgovinom. ⁶ Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i pobiju. ⁷ Kralj se nato razgnjevi i posla svoju vojsku, pogubi one ubojice, a njihov grad spali. ⁸ Tada reče svojim slugama: 'Svadba je pripravljena, ali je uzvanici nisu bili dostojni. ⁹ Pođite dakle na raskršća putova, pa pozovite na svadbu koga god nađete.' ¹⁰ I sluge izađoše na putove i skupiše sve koje nađoše: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.

¹¹ Kad kralj uđe pogledati goste, zamijeti ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. ¹² I reče mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?' A on ostade bez riječi. ¹³ Tada reče kralj poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van, u tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.' ¹⁴ Doista, mnogo je zvanih, ali malo izabranih.«

Caru carevo, Bogu Božje

¹⁵ Tada farizeji otiđoše i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi. ¹⁶ Pošalju k njemu svoje učenike zajedno s herodovcima da mu reknu: »Učitelju, znamo da si istinit, i da po istini putu Božjemu učiš, i da ti ni do koga nije stalo, jer ne gledaš tko je tko. ¹⁷ Reci nam dakle što misliš: je li dopušteno caru dati porez ili nije?« ¹⁸ Znajući njihovu zlobu, Isus im nato reče: »Zašto me iskušavate, licemjeri? ¹⁹ Pokažite mi porezni novac!« I oni mu doniješe denar. ²⁰ On ih upita: »Čiji je ovo lik i natpis?« ²¹ Rekoše mu: »Carev.« Tada im reče: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« ²² Kad to čuše, zadiviše se te ga ostaviše i otiđoše.

Uskrsnuće i ženidba

²³ Toga dana pristupiše k njemu saduceji, tvrdeći da nema uskrsnuća, te ga upitaše:^{[k] 24} »Učitelju, Mojsije reče: 'Ako tko umre bez djece, neka brat njegov uzme njegovu ženu i neka podigne svojemu bratu potomstvo.' ²⁵ Bijaše pak u nas sedmero braće. I prvi se oženi i umrije bez potomstva ostavivši ženu svojemu bratu. ²⁶ Tako i drugi, i treći, sve do sedmoga. ²⁷ A nakon svih umrije i ta žena. ²⁸ O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti ženom? Jer sva su je sedmorica imala.« ²⁹ Isus im odgovori: »U zabludi ste, jer ne razumijete ni Pisama ni sile Božje. ³⁰ Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu.^{[l] 31} A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam reče Bog: ³² 'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?' On nije Bog mrtvih, nego živih.« ³³ Čuvši to, mnoštvo bijaše zadivljeno njegovim učenjem.

Najveća zapovijed

³⁴ A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se zajedno, ³⁵ pa ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:^{[m] 36} »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« ³⁷ On mu nato reče: »'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom pameću svojom.' ³⁸ To je najveća i prva zapovijed. ³⁹ A druga, kao i ova: 'Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.' ⁴⁰ O ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Krist i David

⁴¹ Kad su se farizeji okupili, Isus ih upita: ⁴² »Što vi mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Reknu mu: »Davidov.« ⁴³ Reče im: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad kaže: ⁴⁴ 'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedni meni zdesna dok neprijatelje tvoje ne položim pod noge tvoje'? ⁴⁵ Ako dakle David njega naziva Gospodinom, kako mu je sin?« ⁴⁶ I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se itko od toga dana usudi išta zapitati.

Prijekor pismoznanacima i farizejima

23 Tada Isus progovori mnoštvu i svojim učenicima: ² »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. ³ Sve dakle što god vam reknu učinite i držite, ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer govore, a ne čine. ⁴ Bremena teška i nesnosna vežu i prte ih ljudima na pleća, a sami ih ne žele ni prstom pomaknuti.^{[n] 5} I sva svoja djela čine da ih ljudi vide. Raširuju, naime, svoje molitvene zapise i produljuju rese. ⁶ Vole čelna mjesta na gozbama i prva sjedala u sinagogama; ⁷ i pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu: 'Rabbi!'

⁸ Vi pak ne dajte da vas zovu 'Rabbi', jer jedan je vaš Učitelj, a vi ste svi braća. ⁹ I nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, jer jedan je Otac vaš - Onaj na nebesima. ¹⁰ Ne dajte da vas zovu vođama, jer je jedan vođa vaš - Krist. ¹¹ A najveći među vama neka vam bude poslužitelj. ¹² Tko god se uzvisuje, bit će ponižen, a tko god se ponizuje, bit će uzvišen.«

Sedmostruki 'jao'

¹³ »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite, a priječite ući onima koji bi htjeli ući. ^(14) [o]

¹⁵ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednoga sljedbenika; a kad on to postane, činite ga sinom paklenim, dvaput od sebe gorim.

¹⁶ Jao vama, slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, to nije ništa, ali zakune li se hramskim zlatom, obvezan je.' ¹⁷ Budale i slijepci! Što je veće: zlato, ili Hram koji posvećuje zlato? ¹⁸ I, 'zakune li se tko žrtvenikom, to nije ništa, ali zakune li se darom što je na njemu, obvezan je.' ¹⁹ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik koji dar posvećuje? ²⁰ Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. ²¹ I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onime koji u njemu prebiva. ²² I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na prijestolju sjedi.

²³ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Dajete desetinu od metvice i kopra i kima, a zanemarujete najvažnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost. Ta ovo je trebalo učiniti, a ono ne propustiti. ²⁴ Slijepe vođe - vi koji komarca cijedite, a devu gutate!

²⁵ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite izvana čašu i zdjelu, a iznutra su pune otimačine i pohlepe. ²⁶ Farizeju slijepi! Očisti najprije čašu iznutra kako bi joj i vanjština bila čista!^[p]

²⁷ Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalikujete vapnom obijeljenim grobovima koji izvana krasno izgledaju, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. ²⁸ Tako i vi izvana izgledate ljudima pravedni, a iznutra ste prepuni licemjerja i bezakonja.