Evanđelje po Luki 9

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Poslanje apostola

9 Sazvavši Dvanaestoricu, dade im silu i vlast nad svim zlim dusima i da iscjeljuju od bolesti. ² I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne.^{[a] 3} Reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novca, niti imajte po dviju haljina! ⁴ U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa dalje pođite. ⁵ A koji god vas ne prime, izlazeći iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih.« ⁶ Oni otiđoše; prolazili su po selima navješćujući Evanđelje i iscjeljujući posvuda.

Herodova nedoumica

⁷ Dočuo Herod tetrarh o svemu što se događa pa se dvoumio, jer su neki govorili da je Ivan uskrišen od mrtvih, ⁸ neki da se pojavio Ilija, a drugi da je ustao koji od davnašnjih proroka. ⁹ Herod pak reče: »Ivanu sam ja glavu odrubio, a tko je onda ovaj o kome toliko slušam?« I tražio je da ga vidi.

Isus nahranio pet tisuća ljudi

¹⁰ Vrativši se, apostoli ispripovjediše Isusu sve što su učinili. On ih uze sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. ¹¹ Mnoštvo pak, doznavši za to, stade ga slijediti. On ih primi, te im je govorio o kraljevstvu Božjem, liječeći one koji su trebali iscjeljenje.

¹² Dan je već gasnuo. Pristupiše mu tad Dvanaestorica te mu rekoše: »Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke da se sklone i nađu sebi štogod za jelo, jer smo ovdje na pustom mjestu.« ¹³ A on im reče: »Dajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više nego samo pet kruhova i dvije ribe; osim da mi pođemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« ¹⁴ Jer bijaše oko pet tisuća muškaraca. A on reče svojim učenicima: »Posjednite ih u skupine po pedesetak.« ¹⁵ Oni učiniše tako te svi posjedaše. ¹⁶ A on, uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi te davaše učenicima da iznesu pred mnoštvo. ¹⁷ I svi jedoše i nasitiše se, a od ulomaka što im je preteklo nakupiše dvanaest košara.

Ispovijest Petrova

¹⁸ Dok je jednom nasamo molio, s njime su bili učenici. I on ih upita: »Što govore ljudi, tko sam ja?« ¹⁹ Nato mu odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj; drugi da si Ilija, a neki da ustade jedan od davnašnjih proroka.« ²⁰ On ih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar nato odgovori: »Krist Božji!«

Prvi navještaj muke i uskrsnuća

²¹ Zaprijetivši im, zapovjedi da to nikomu ne kazuju, ²² rekavši: »Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, ali će trećega dana biti uskrišen.«

Zahtjevi učeništva

²³ Svima je pak govorio: »Tko hoće za mnom ići, neka se odrekne samoga sebe i neka svaki dan uzima križ svoj i slijedi me. ²⁴ Jer tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga, a tko zbog mene svoj život izgubi, taj će ga spasiti. ²⁵ Ta što koristi čovjeku da je sav svijet stekao, a samoga sebe izgubio ili upropastio? ²⁶ Jer tko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. ²⁷ Kažem vam pak, uistinu, ima nekih što stoje ovdje koji zasigurno neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.«

Preobraženje

²⁸ Nekih osam dana poslije tih besjeda, uzevši Petra, Ivana i Jakova, uzađe on na goru da se pomoli. ²⁹ I dok se molio, promijeni se izgled njegova lica, a odjeća mu postade blistavo bijela. ³⁰ I gle, dva su čovjeka razgovarali s njime; bijahu to Mojsije i Ilija. ³¹ Ukazavši se u slavi razgovarali su o njegovu Izlasku, koji se imao dovršiti u Jeruzalemu. ³² A Petar i oni što su bili s njime bijahu svladani snom. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka što stajahu s njime. ³³ Dok su se oni rastajali od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji.« Nije znao što govori. ³⁴ Dok je on to još govorio, pojavi se oblak te ih zasjenjivaše, a oni se prestrašiše kad zađoše u oblak. ³⁵ A iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!«^{[b] 36} I tek što se začu glas, Isus osta sam. A oni zašutješe i nikomu onih dana ništa ne ispripovjediše o onome što su vidjeli.

Opsjednuti padavičar

³⁷ I sutradan, kad su sišli s gore, u susret mu izađe veliko mnoštvo, ³⁸ kad gle, neki čovjek iz mnoštva povika: »Učitelju, molim te, pogledaj moga sina, jer jedinac mi je. ³⁹ A evo, duh ga spopada, te on odmah stane vrištati; i trese ga da se zapjeni. Jedva ga ostavlja, pošto ga svega slomi. ⁴⁰ Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.« ⁴¹ Isus nato odgovori: »O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!« ⁴² Dok je još prilazio, zli duh tresnu njime o tlo i potrese ga. Ali Isus zaprijeti nečistom duhu i izliječi dječaka te ga vrati njegovu ocu. ⁴³ Svi su bili zadivljeni veličanstvenošću Božjom.

Drugi navještaj muke i uskrsnuća

I dok su se svi čudili svemu što je činio, reče on svojim učenicima: ⁴⁴ »Neka vam ove riječi sjednu u uši: Doista, Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudima!« ⁴⁵ Ali oni nisu razumijevali te besjede, jer im bijaše skrivena tako da je ne shvatiše, a bojali su se upitati ga o tome.

Tko je najveći?

⁴⁶ Među njima se pak podiže raspra o tome tko bi od njih bio najveći. ⁴⁷ A Isus, poznavajući namisao njihova srca, uze malo dijete, postavi ga uza se, ⁴⁸ te im reče: »Tko god primi ovo malo dijete u moje ime, mene prima. A tko god prima mene, prima Onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među svima vama, taj je velik.«

Tko nije protiv vas, za vas je

⁴⁹ Nato Ivan reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zle duhove, i branili smo mu, jer te ne slijedi s nama.« ⁵⁰ Reče mu Isus: »Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.«

Negostoljubivi Samarijanci

⁵¹ Kad su se navršavali dani uzeća njegova, on čvrsto odluči poći u Jeruzalem ⁵² te posla pred sobom glasnike. Oni otiđoše i uđoše u samarijansko selo da mu priprave mjesto. ⁵³ Ali ga oni ne primiše, jer se bijaše zaputio u Jeruzalem. ⁵⁴ Vidjevši to učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da prizovemo oganj da siđe s neba i proždre ih?«^{[c] 55} No on se okrenu i ukori ih. ⁵⁶ I otiđoše u drugo selo.^[d]

Slijedit ću te, ali...

⁵⁷ Dok su išli putem, netko mu reče: »Slijedit ću te kamo god ti pošao.« ⁵⁸ A Isus mu reče: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti.« ⁵⁹ A drugomu reče: »Slijedi me!« Ali on reče: »Dopusti mi, Gospodine, da najprije odem ukopati svoga oca.«^{[e] 60} A on mu nato reče: »Pusti neka mrtvi ukopaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.« ⁶¹ Reče i drugi: »Slijedit ću te, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se pozdravim sa svojim ukućanima.« ⁶² A Isus mu reče: »Nitko tko stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«