Herodova strepnja

14 U to vrijeme Herod tetrarh doču glas o Isusu ² pa svojim slugama reče: »To je Ivan Krstitelj! Uskrišen je od mrtvih i stoga čudesne sile djeluju u njemu.«

³ Herod, naime, bijaše uhitio Ivana, svezao ga i bacio u tamnicu, zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, ⁴ jer mu je Ivan govorio: »Nije ti dopušteno imati je.« ⁵ Htjede ga ubiti, ali se poboja mnoštva, jer su ga držali prorokom. ⁶ Na Herodov rođendan Herodijadina kći zaplesa pred svima i svidje se Herodu. ⁷ Zato se zakle dati joj što god zaište. ⁸ A ona, nagovorena od svoje majke, reče: »Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja!« ⁹ Kralj se ražalosti, ali zbog zakletve i zbog onih s njime za stolom, zapovjedi da joj se dade; ¹⁰ i posla da se odrubi glava Ivanu u tamnici. ¹¹ I donesoše njegovu glavu na pladnju i dadoše je djevojci, a ona je odnese svojoj majci. ¹² Ivanovi učenici tada dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga ukopaše. Onda otiđoše i dojaviše Isusu.

Isus nahranio pet tisuća ljudi

¹³ A Isus, čuvši to, povuče se odande lađicom na samotno mjesto, u osamu. A mnoštvo to doču i stade ga iz gradova pješice slijediti. ¹⁴ Kad on izađe, ugleda veliko mnoštvo, sažali se nad njima te im iscijeli nemoćne. ¹⁵ A kad se spusti večer, pristupiše mu njegovi učenici govoreći: »Ovo je pusto mjesto i već je kasno. Otpusti mnoštvo da odu u sela i kupe sebi hrane.« ¹⁶ A Isus im reče: »Ne trebaju ići. Vi im podajte jesti!«^{[a] 17} A oni mu reknu: »Mi nemamo ovdje ništa, samo pet kruhova i dvije ribe.« ¹⁸ A on im reče: »Donesite mi ih ovamo!« ¹⁹ I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. Uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi i dade kruhove svojim učenicima, a učenici mnoštvu. ²⁰ Svi su jeli i nasitili se, a od ulomaka što je preteklo nakupiše dvanaest punih košara. ²¹ A jelo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i dječice.

Isus hoda po moru

²² Tada Isus odmah nagna svoje učenike da uđu u lađicu i da prije njega prijeđu na drugu stranu, dok on otpusti mnoštvo. ²³ I kad otpusti mnoštvo, uzađe na goru, u osamu, da se pomoli. A kad se spusti večer bijaše ondje sam. ²⁴ Lađicu pak, već mnogo stadija udaljenu od obale, bacali su valovi, jer bijaše protivan vjetar.^{[b] 25} Za četvrte noćne straže dođe on k njima hodajući po moru. ²⁶ A učenici, ugledavši ga gdje hodi po moru, uplašiše se i rekoše: »To je utvara!« I od straha kriknuše. ²⁷ Isus im pak odmah progovori: »Hrabri budite! Ja sam. Ne bojte se!«^{[c] 28} A Petar mu odgovori: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi.« ²⁹ A on mu reče: »Dođi!« I Petar, izašavši iz lađice, stade hodati po vodi i pođe k Isusu. ³⁰ Ali kad ugleda jaki vjetar, prestraši se te, počevši tonuti, povika: »Gospodine, spasi me!«^{[d] 31} Isus mu odmah pruži ruku, uhvati ga i reče mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« ³² Čim uđoše u lađicu, vjetar utihnu. ³³ A oni u lađici poklone mu se te reknu: »Uistinu si ti Sin Božji!«

Ozdravljenja u Genezaretu

³⁴ Prešavši potom na drugu stranu, pristanu na kopno u Genezaret. ³⁵ I kad ga ljudi tog mjesta prepoznaše, razglasiše po svoj onoj okolici, i doniješe mu sve bolesne. ³⁶ Usrdno su ga molili da bi se samo dotaknuli skuta njegove haljine. I bjehu spašeni svi koji ga se dotaknuše.