Add parallel Print Page Options

Isus u Nazaretu

Otišavši odande stigne u svoj zavičaj, a njegovi su ga učenici slijedili. Kad dođe subota, stade poučavati u sinagogi i mnogi koji su ga slušali divili su se govoreći: »Odakle to njemu? I kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josipov i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?« I sablažnjavali su se o njega. A Isus im je govorio: »Nije prorok bez časti nigdje osim u svojemu zavičaju, među svojim rođacima i u svojoj kući.« I nije mogao ondje učiniti nijedno svoje silno djelo, osim što iscijeli nekoliko nemoćnih položivši na njih ruke. I čudio se njihovoj nevjeri.

Poslanje apostola

Obilazio je okolnim selima i poučavao. Tada dozva Dvanaestoricu i poče ih slati dvojicu po dvojicu dajući im vlast nad nečistim dusima. Zapovjedi im da na put ne uzimaju ništa osim štapa - ni kruha, ni torbe, ni bakrena novca u pojasu; nego da nose samo sandale i da ne odijevaju dviju haljina. 10 I govorio im je: »Gdje god uđete u kuću, ostanite dokle god ne odete odande. 11 I koje god mjesto vas ne primi i ne posluša, izlazeći odande otresite prah ispod svojih nogu, njima za svjedočanstvo!« 12 Otišavši, propovijedali su da se treba obratiti. 13 I mnoge su zle duhove izgonili, mnoge nemoćne uljem pomazivali i iscjeljivali.

Herodova strepnja

14 A dočuo to kralj Herod, jer se Isusovo ime razglasilo te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrišen je od mrtvih i stoga čudesne sile djeluju u njemu.«[a] 15 Drugi su govorili: »Ilija je.« A neki: »Prorok je, kao jedan od proroka.« 16 Čuvši to, Herod govoraše: »Ivan, komu ja odrubih glavu, uskrišen je!«

Umorstvo Ivana Krstitelja

17 Jer sam je Herod poslao da Ivana uhite i svežu ga u tamnici zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa kojom se bio oženio. 18 Jer je Ivan govorio Herodu: »Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.« 19 A Herodijada mu zamjerala i htjela ga ubiti, ali nije mogla, 20 jer je Herod poštovao Ivana i štitio ga, znajući da je čovjek pravedan i svet. Kad god bi ga slušao, ostajao bi vrlo zbunjen, a rado ga je slušao.[b]

21 I dođe pogodan dan kad Herod za svoj rođendan priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. 22 I uđe kći Herodijadina. Zaplesavši, svidje se Herodu i onima koji su s njime bili za stolom. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što hoćeš, i dat ću ti.«[c] 23 I zakle joj se čvrsto: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pola mojega kraljevstva.«[d] 24 Ona izađe i upita svoju majku: »Što da zaištem?« A ona nato reče: »Glavu Ivana Krstitelja!« 25 I odmah žurno uđe kod kralja te zaiska: »Hoću da mi evo sad dadneš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« 26 Kralj se veoma ražalosti, ali zbog zakletve i zbog onih koji su bili za stolom ne htjede je odbiti, 27 nego odmah posla kralj krvnika i zapovjedi da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode i odrubi mu glavu u tamnici 28 te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je predade svojoj majci. 29 Kad su to dočuli Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob.

Povratak apostola

30 Potom se apostoli okupe kod Isusa te ga izvijestiše o svemu što su činili i poučavali. 31 Tada im reče: »Pođite i vi sami u osamu, na samotno mjesto, i počinite malo« - jer su mnogi dolazili i odlazili, te nisu imali vremena ni jesti. 32 I otploviše lađicom na samotno mjesto, u osamu. 33 A dok su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše, te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i stigoše prije njih.

Isus nahranio pet tisuća ljudi

34 Kad izađe, ugleda veliko mnoštvo i sažali se nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira. Tada ih stade poučavati u mnogočemu. 35 Nastupi već i kasni sat kad mu njegovi učenici pristupiše i rekoše: »Ovo je mjesto pusto, i već je kasno. 36 Otpusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela da kupe sebi štogod da pojedu.« 37 A on im odgovori: »Vi im dajte jesti.« A oni mu kažu: »Da pođemo za dvjesta denara kupiti kruha i damo im jesti?« 38 Nato ih upita: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite.« Kad doznaše, kažu: »Pet, i dvije ribe.« 39 I zapovjedi im da sve, po skupinama, posjednu po zelenoj travi. 40 I posjedaše redom po stotinu i po pedeset. 41 I uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi kruhove te davaše svojim učenicima da iznesu pred njih. I te dvije ribe razdijeli svima. 42 I svi jedoše i nasitiše se; 43 te nakupiše punih dvanaest košara ulomaka, a i od riba. 44 A onih je što jedoše kruhove bilo pet tisuća muškaraca.[e]

Isus hoda po moru

45 On odmah nagna svoje učenike da uđu u lađicu i da prijeđu prije njega na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46 I kad se s njima rastao, ode u goru da se pomoli. 47 A kad se spusti večer, lađica bijaše nasred mora, a on sam na kopnu. 48 I vidjevši ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići, 49 a oni, ugledavši ga gdje hodi po moru, pomisliše da je utvara, pa kriknuše. 50 Svi ga, naime, ugledaše te se uplašiše. A on odmah progovori s njima i rekne: »Hrabri budite! Ja sam, ne bojte se!« 51 I uđe k njima u lađicu, a vjetar utihnu. A oni se veoma, prekomjerno, snebivali u sebi;[f] 52 nisu, naime, razumjeli ono s kruhovima, nego im srce bilo otvrdjelo.

Isus iscjeljuje u genezaretskom kraju

53 Preplovivši zatim prijeko, dođoše u zemlju genezaretsku i pristadoše. 54 Čim izađoše iz lađice, odmah ga prepoznaše. 55 Pretrčaše sav onaj kraj i na posteljama stadoše donositi bolesne onamo gdje bi čuli da je on. 56 I kamo god bi ulazio - u sela ili u gradove ili u zaseoke - na trgove bi stavljali bolesnike i usrdno ga molili da se dotaknu barem skuta njegove haljine. I koji bi ga se dotakli, spasavali bi se.

Footnotes

  1. Mk 6,14 Umjesto »govorilo se (dosl. 'govorili su')«, neki rukopisi imaju: »rekao je«.
  2. Mk 6,20 Umjesto »ostajao bi vrlo zbunjen«, neki rukopisi imaju: »mnogo je toga činio«.
  3. Mk 6,22 Umjesto »kći Herodijadina (dosl. 'kći njegova od Herodijade')«, neki rukopisi imaju: »kći te Herodijade«.
  4. Mk 6,23 »čvrsto« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
  5. Mk 6,44 »kruhove« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
  6. Mk 6,51 »prekomjerno« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.

Isus u Nazaretu

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

Isus šalje apostole

(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)

Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« 10 Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. 11 Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

12 Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. 13 Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

Herodova zbunjenost

(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9)

14 Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« 15 Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«

16 Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«

Ubojstvo Ivana Krstitelja

17 Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. 18 Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« 19 Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla 20 jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.

21 Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. 22 Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« 23 Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«

24 Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?«

A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«

25 Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«

26 Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. 27 Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. 28 Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. 29 Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

30 Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. 31 Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.

32 Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. 33 No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. 34 Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.

35 Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. 36 Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«

37 On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.

38 Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!«

Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«

39 Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. 40 Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. 41 Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. 42 Svi su jeli i nasitili se. 43 Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. 44 A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)

45 Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. 46 Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.

47 Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. 48 Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. 49 Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. 50 On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« 51 Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. 52 Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.

Isus ozdravlja mnoge

(Mt 14,34-36)

53 Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu. 54 Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa. 55 Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi. 56 Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.