A A A A A
Bible Book List

Evanđelje po Luki 9Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Poslanje apostola

Sazvavši Dvanaestoricu, dade im silu i vlast nad svim zlim dusima i da iscjeljuju od bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne.[a] Reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novca, niti imajte po dviju haljina! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa dalje pođite. A koji god vas ne prime, izlazeći iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih.« Oni otiđoše; prolazili su po selima navješćujući Evanđelje i iscjeljujući posvuda.

Herodova nedoumica

Dočuo Herod tetrarh o svemu što se događa pa se dvoumio, jer su neki govorili da je Ivan uskrišen od mrtvih, neki da se pojavio Ilija, a drugi da je ustao koji od davnašnjih proroka. Herod pak reče: »Ivanu sam ja glavu odrubio, a tko je onda ovaj o kome toliko slušam?« I tražio je da ga vidi.

Isus nahranio pet tisuća ljudi

10 Vrativši se, apostoli ispripovjediše Isusu sve što su učinili. On ih uze sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. 11 Mnoštvo pak, doznavši za to, stade ga slijediti. On ih primi, te im je govorio o kraljevstvu Božjem, liječeći one koji su trebali iscjeljenje.

12 Dan je već gasnuo. Pristupiše mu tad Dvanaestorica te mu rekoše: »Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke da se sklone i nađu sebi štogod za jelo, jer smo ovdje na pustom mjestu.« 13 A on im reče: »Dajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više nego samo pet kruhova i dvije ribe; osim da mi pođemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« 14 Jer bijaše oko pet tisuća muškaraca. A on reče svojim učenicima: »Posjednite ih u skupine po pedesetak.« 15 Oni učiniše tako te svi posjedaše. 16 A on, uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi te davaše učenicima da iznesu pred mnoštvo. 17 I svi jedoše i nasitiše se, a od ulomaka što im je preteklo nakupiše dvanaest košara.

Ispovijest Petrova

18 Dok je jednom nasamo molio, s njime su bili učenici. I on ih upita: »Što govore ljudi, tko sam ja?« 19 Nato mu odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj; drugi da si Ilija, a neki da ustade jedan od davnašnjih proroka.« 20 On ih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar nato odgovori: »Krist Božji!«

Prvi navještaj muke i uskrsnuća

21 Zaprijetivši im, zapovjedi da to nikomu ne kazuju, 22 rekavši: »Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, ali će trećega dana biti uskrišen.«

Zahtjevi učeništva

23 Svima je pak govorio: »Tko hoće za mnom ići, neka se odrekne samoga sebe i neka svaki dan uzima križ svoj i slijedi me. 24 Jer tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga, a tko zbog mene svoj život izgubi, taj će ga spasiti. 25 Ta što koristi čovjeku da je sav svijet stekao, a samoga sebe izgubio ili upropastio? 26 Jer tko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. 27 Kažem vam pak, uistinu, ima nekih što stoje ovdje koji zasigurno neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.«

Preobraženje

28 Nekih osam dana poslije tih besjeda, uzevši Petra, Ivana i Jakova, uzađe on na goru da se pomoli. 29 I dok se molio, promijeni se izgled njegova lica, a odjeća mu postade blistavo bijela. 30 I gle, dva su čovjeka razgovarali s njime; bijahu to Mojsije i Ilija. 31 Ukazavši se u slavi razgovarali su o njegovu Izlasku, koji se imao dovršiti u Jeruzalemu. 32 A Petar i oni što su bili s njime bijahu svladani snom. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka što stajahu s njime. 33 Dok su se oni rastajali od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji.« Nije znao što govori. 34 Dok je on to još govorio, pojavi se oblak te ih zasjenjivaše, a oni se prestrašiše kad zađoše u oblak. 35 A iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!«[b] 36 I tek što se začu glas, Isus osta sam. A oni zašutješe i nikomu onih dana ništa ne ispripovjediše o onome što su vidjeli.

Opsjednuti padavičar

37 I sutradan, kad su sišli s gore, u susret mu izađe veliko mnoštvo, 38 kad gle, neki čovjek iz mnoštva povika: »Učitelju, molim te, pogledaj moga sina, jer jedinac mi je. 39 A evo, duh ga spopada, te on odmah stane vrištati; i trese ga da se zapjeni. Jedva ga ostavlja, pošto ga svega slomi. 40 Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.« 41 Isus nato odgovori: »O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!« 42 Dok je još prilazio, zli duh tresnu njime o tlo i potrese ga. Ali Isus zaprijeti nečistom duhu i izliječi dječaka te ga vrati njegovu ocu. 43 Svi su bili zadivljeni veličanstvenošću Božjom.

Drugi navještaj muke i uskrsnuća

I dok su se svi čudili svemu što je činio, reče on svojim učenicima: 44 »Neka vam ove riječi sjednu u uši: Doista, Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudima!« 45 Ali oni nisu razumijevali te besjede, jer im bijaše skrivena tako da je ne shvatiše, a bojali su se upitati ga o tome.

Tko je najveći?

46 Među njima se pak podiže raspra o tome tko bi od njih bio najveći. 47 A Isus, poznavajući namisao njihova srca, uze malo dijete, postavi ga uza se, 48 te im reče: »Tko god primi ovo malo dijete u moje ime, mene prima. A tko god prima mene, prima Onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među svima vama, taj je velik.«

Tko nije protiv vas, za vas je

49 Nato Ivan reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zle duhove, i branili smo mu, jer te ne slijedi s nama.« 50 Reče mu Isus: »Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.«

Negostoljubivi Samarijanci

51 Kad su se navršavali dani uzeća njegova, on čvrsto odluči poći u Jeruzalem 52 te posla pred sobom glasnike. Oni otiđoše i uđoše u samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53 Ali ga oni ne primiše, jer se bijaše zaputio u Jeruzalem. 54 Vidjevši to učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da prizovemo oganj da siđe s neba i proždre ih?«[c] 55 No on se okrenu i ukori ih. 56 I otiđoše u drugo selo.[d]

Slijedit ću te, ali...

57 Dok su išli putem, netko mu reče: »Slijedit ću te kamo god ti pošao.« 58 A Isus mu reče: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti.« 59 A drugomu reče: »Slijedi me!« Ali on reče: »Dopusti mi, Gospodine, da najprije odem ukopati svoga oca.«[e] 60 A on mu nato reče: »Pusti neka mrtvi ukopaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.« 61 Reče i drugi: »Slijedit ću te, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se pozdravim sa svojim ukućanima.« 62 A Isus mu reče: »Nitko tko stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Footnotes:

  1. Lk 9,2 »bolesne« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
  2. Lk 9,35 Umjesto »Izabranik«, neki rukopisi donose: »Ljubljeni«.
  3. Lk 9,54 Neki rukopisi dodaju na kraju: »kao što je učinio i Ilija«.
  4. Lk 9,55-56 Neki rukopisi dodaju rečenicu što je pojedini prijevodi stavljaju na kraj 55. retka i početak sljedećeg: »I reče: 'Ne znate kojega ste duha. (56) Jer je Sin Čovječji došao ne ljudima uništiti živote, nego ih spasiti.'«
  5. Lk 9,59 »Gospodine« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Copyright © 2001 by Life Center International

  Back

1 of 1

You'll get this book and many others when you join Bible Gateway Plus. Learn more

Viewing of
Cross references
Footnotes