Add parallel Print Page Options

Poslanje apostola

Sazvavši Dvanaestoricu, dade im silu i vlast nad svim zlim dusima i da iscjeljuju od bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne.[a] Reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novca, niti imajte po dviju haljina! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa dalje pođite. A koji god vas ne prime, izlazeći iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih.« Oni otiđoše; prolazili su po selima navješćujući Evanđelje i iscjeljujući posvuda.

Herodova nedoumica

Dočuo Herod tetrarh o svemu što se događa pa se dvoumio, jer su neki govorili da je Ivan uskrišen od mrtvih, neki da se pojavio Ilija, a drugi da je ustao koji od davnašnjih proroka. Herod pak reče: »Ivanu sam ja glavu odrubio, a tko je onda ovaj o kome toliko slušam?« I tražio je da ga vidi.

Isus nahranio pet tisuća ljudi

10 Vrativši se, apostoli ispripovjediše Isusu sve što su učinili. On ih uze sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. 11 Mnoštvo pak, doznavši za to, stade ga slijediti. On ih primi, te im je govorio o kraljevstvu Božjem, liječeći one koji su trebali iscjeljenje.

12 Dan je već gasnuo. Pristupiše mu tad Dvanaestorica te mu rekoše: »Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke da se sklone i nađu sebi štogod za jelo, jer smo ovdje na pustom mjestu.« 13 A on im reče: »Dajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više nego samo pet kruhova i dvije ribe; osim da mi pođemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« 14 Jer bijaše oko pet tisuća muškaraca. A on reče svojim učenicima: »Posjednite ih u skupine po pedesetak.« 15 Oni učiniše tako te svi posjedaše. 16 A on, uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi te davaše učenicima da iznesu pred mnoštvo. 17 I svi jedoše i nasitiše se, a od ulomaka što im je preteklo nakupiše dvanaest košara.

Ispovijest Petrova

18 Dok je jednom nasamo molio, s njime su bili učenici. I on ih upita: »Što govore ljudi, tko sam ja?« 19 Nato mu odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj; drugi da si Ilija, a neki da ustade jedan od davnašnjih proroka.« 20 On ih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar nato odgovori: »Krist Božji!«

Prvi navještaj muke i uskrsnuća

21 Zaprijetivši im, zapovjedi da to nikomu ne kazuju, 22 rekavši: »Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, ali će trećega dana biti uskrišen.«

Zahtjevi učeništva

23 Svima je pak govorio: »Tko hoće za mnom ići, neka se odrekne samoga sebe i neka svaki dan uzima križ svoj i slijedi me. 24 Jer tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga, a tko zbog mene svoj život izgubi, taj će ga spasiti. 25 Ta što koristi čovjeku da je sav svijet stekao, a samoga sebe izgubio ili upropastio? 26 Jer tko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. 27 Kažem vam pak, uistinu, ima nekih što stoje ovdje koji zasigurno neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.«

Preobraženje

28 Nekih osam dana poslije tih besjeda, uzevši Petra, Ivana i Jakova, uzađe on na goru da se pomoli. 29 I dok se molio, promijeni se izgled njegova lica, a odjeća mu postade blistavo bijela. 30 I gle, dva su čovjeka razgovarali s njime; bijahu to Mojsije i Ilija. 31 Ukazavši se u slavi razgovarali su o njegovu Izlasku, koji se imao dovršiti u Jeruzalemu. 32 A Petar i oni što su bili s njime bijahu svladani snom. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka što stajahu s njime. 33 Dok su se oni rastajali od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji.« Nije znao što govori. 34 Dok je on to još govorio, pojavi se oblak te ih zasjenjivaše, a oni se prestrašiše kad zađoše u oblak. 35 A iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!«[b] 36 I tek što se začu glas, Isus osta sam. A oni zašutješe i nikomu onih dana ništa ne ispripovjediše o onome što su vidjeli.

Opsjednuti padavičar

37 I sutradan, kad su sišli s gore, u susret mu izađe veliko mnoštvo, 38 kad gle, neki čovjek iz mnoštva povika: »Učitelju, molim te, pogledaj moga sina, jer jedinac mi je. 39 A evo, duh ga spopada, te on odmah stane vrištati; i trese ga da se zapjeni. Jedva ga ostavlja, pošto ga svega slomi. 40 Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.« 41 Isus nato odgovori: »O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!« 42 Dok je još prilazio, zli duh tresnu njime o tlo i potrese ga. Ali Isus zaprijeti nečistom duhu i izliječi dječaka te ga vrati njegovu ocu. 43 Svi su bili zadivljeni veličanstvenošću Božjom.

Drugi navještaj muke i uskrsnuća

I dok su se svi čudili svemu što je činio, reče on svojim učenicima: 44 »Neka vam ove riječi sjednu u uši: Doista, Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudima!« 45 Ali oni nisu razumijevali te besjede, jer im bijaše skrivena tako da je ne shvatiše, a bojali su se upitati ga o tome.

Tko je najveći?

46 Među njima se pak podiže raspra o tome tko bi od njih bio najveći. 47 A Isus, poznavajući namisao njihova srca, uze malo dijete, postavi ga uza se, 48 te im reče: »Tko god primi ovo malo dijete u moje ime, mene prima. A tko god prima mene, prima Onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među svima vama, taj je velik.«

Tko nije protiv vas, za vas je

49 Nato Ivan reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zle duhove, i branili smo mu, jer te ne slijedi s nama.« 50 Reče mu Isus: »Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.«

Negostoljubivi Samarijanci

51 Kad su se navršavali dani uzeća njegova, on čvrsto odluči poći u Jeruzalem 52 te posla pred sobom glasnike. Oni otiđoše i uđoše u samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53 Ali ga oni ne primiše, jer se bijaše zaputio u Jeruzalem. 54 Vidjevši to učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da prizovemo oganj da siđe s neba i proždre ih?«[c] 55 No on se okrenu i ukori ih. 56 I otiđoše u drugo selo.[d]

Slijedit ću te, ali...

57 Dok su išli putem, netko mu reče: »Slijedit ću te kamo god ti pošao.« 58 A Isus mu reče: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti.« 59 A drugomu reče: »Slijedi me!« Ali on reče: »Dopusti mi, Gospodine, da najprije odem ukopati svoga oca.«[e] 60 A on mu nato reče: »Pusti neka mrtvi ukopaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.« 61 Reče i drugi: »Slijedit ću te, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se pozdravim sa svojim ukućanima.« 62 A Isus mu reče: »Nitko tko stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Footnotes

  1. Lk 9,2 »bolesne« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
  2. Lk 9,35 Umjesto »Izabranik«, neki rukopisi donose: »Ljubljeni«.
  3. Lk 9,54 Neki rukopisi dodaju na kraju: »kao što je učinio i Ilija«.
  4. Lk 9,55-56 Neki rukopisi dodaju rečenicu što je pojedini prijevodi stavljaju na kraj 55. retka i početak sljedećeg: »I reče: 'Ne znate kojega ste duha. (56) Jer je Sin Čovječji došao ne ljudima uništiti živote, nego ih spasiti.'«
  5. Lk 9,59 »Gospodine« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.

Isus šalje apostole

(Mt 10,5-15; Mk 6,7-13)

Isus je sazvao Dvanaestoricu pa im je dao moć i vlast nad svim zlim duhovima i da iscjeljuju od bolesti. Zatim ih je poslao da govore o Božjem kraljevstvu i ozdravljaju bolesne. Rekao im je: »Ne uzimajte ništa sa sobom na put: ni štap, ni torbu, ni hranu, ni novac, ni dodatni ogrtač! U koju god kuću uđete, u njoj i ostanite sve dok ne krenete dalje. U kojem god gradu vas ne prime lijepo, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala kao svjedočanstvo protiv njih.« I oni su krenuli na put. Prolazili su kroz sva sela, posvuda propovijedali Radosnu vijest i iscjeljivali bolesnike.

Herodova zbunjenost

(Mt 14,1-12; Mk 6,14-29)

Kad je upravitelj Herod čuo za sve te događaje, bio je zbunjen jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih. Drugi su govorili da se pojavio Ilija, a treći pak da je jedan od davnih proroka ustao od mrtvih. A Herod je rekao: »Ja sam Ivanu odrubio glavu. Ali tko je ovaj o kojem toliko čujem?« I nastojao je vidjeti Isusa.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Iv 6,1-14)

10 Kad su se apostoli vratili, ispričali su Isusu sve što su učinili. On ih je zatim poveo sa sobom i povukao se u grad Betsaidu. 11 No mnoštvo je doznalo za to i došlo za njim. On ih je primio i govorio im o Božjem kraljevstvu. Usput je ozdravljao sve kojima je trebalo izlječenje.

12 Dan se počeo primicati kraju. Dvanaestorica su došla k njemu i rekla: »Raspusti mnoštvo da može otići u okolna sela i na imanja pronaći smještaj i hranu jer se nalazimo u zabačenom kraju!«

13 A on im je rekao: »Dajte im vi nešto za jelo!«

»Imamo samo pet kruhova i dvije ribe. Želiš li da odemo i kupimo hranu za sve te ljude?« odgovorili su. 14 Bilo je ondje otprilike pet tisuća muškaraca.

Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Posjedajte ih u skupine po pedeset!«

15 Tako su i učinili i posjedali ljude. 16 Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao prema nebu i zahvalio za hranu. Zatim je razlomio kruh i ribe te ih dao svojim učenicima da ih podijele ljudima. 17 Svi su jeli i nasitili se. I još su sakupili komade kruha i ribe koji su preostali—dvanaest punih košara.

Isus je Krist (Mesija)

(Mt 16,13-19; Mk 8,27-29)

18 Jednom, dok je Isus nasamo molio, došli su učenici, a on ih je upitao: »Što govore ljudi, tko sam ja?«

19 Odgovorili su: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si jedan od drevnih proroka koji je ustao od mrtvih.«

20 Isus ih je upitao: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«

Petar je odgovorio: »Ti si Božji Mesija[a]

21 Tada ih je upozorio da nikome ne govore o tome.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 16,21-28; Mk 8,31–9,1)

22 Isus je rekao: »Potrebno je da Sin Čovječji mnogo toga pretrpi; da ga starješine, svećenici i učitelji Zakona odbace, da bude ubijen i da trećega dana uskrsne.«

23 Zatim je svima rekao: »Ako tko želi poći za mnom, mora se odreći samoga sebe i svakoga dana nositi svoj križ te me slijediti. 24 Jer, tko god želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene, spasit će ga. 25 Što koristi čovjeku ako dobije čitav svijet, a samoga sebe izgubi ili uništi? 26 Jer, tko se god srami mene i mojih riječi, toga će se Sin Čovječji posramiti kada dođe u svojoj i Očevoj slavi te slavi svetih anđela. 27 Kažem vam istinu: ima nekih ovdje prisutnih koji neće umrijeti prije nego što vide Božje kraljevstvo.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-8; Mk 9,2-8)

28 Otprilike osam dana nakon što im je to rekao, poveo je Petra, Ivana i Jakova sa sobom na planinu da moli. 29 Dok je molio, promijenilo mu se lice, a odjeća mu je postala blistavo bijela. 30 Pojavila su se dvojica i počela razgovarati s njim. Bili su to Mojsije i Ilija. 31 Pojavili su se u velikom sjaju i govorili o smrti koja ga čeka u Jeruzalemu. 32 No Petra i one koji su bili s njim svladao je san. Kad su se probudili, ugledali su Isusovu slavu i dvojicu kako stoje pokraj njega. 33 I dok su ta dvojica odlazili od njega, Petar je rekao Isusu, ni sam ne znajući što govori: »Učitelju, dobro je što smo mi tu. Daj da napravimo tri zaklona: jednoga za tebe, jednoga za Mojsija i jednoga za Iliju.«

34 Dok je još govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. Ušavši u oblak, prestrašili su se. 35 A iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj Sin, njega sam izabrao. Slušajte ga!«

36 Kad je glas utihnuo, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli o tome i nikome nisu govorili što su vidjeli.

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-18; Mk 9,14-27)

37 Kad su sutradan sišli s planine, Isusa je dočekalo silno mnoštvo. 38 Neki je čovjek iz gomile povikao: »Učitelju, preklinjem te, pogledaj moga sina, jer on je moje jedino dijete! 39 Duh ga iznenada zgrabi i on počne vrištati. Tjera ga na grčenje, od kojeg mu izlazi pjena na usta i ne pušta ga sve dok ga potpuno ne iscrpi. 40 Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.«

41 Tada je Isus rekao: »O, bezvjerni i pokvareni naraštaju! Koliko dugo još moram biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!«

42 No još dok se dječak približavao, zli ga je duh oborio na zemlju i on se počeo grčiti. Isus je ukorio nečistog duha, ozdravio dječaka i predao ga natrag njegovom ocu. 43 Svi su ostali zadivljeni Božjom moći.

Isus ponovo govori o svojoj muci

(Mt 17,22-23; Mk 9,30-32)

I dok su se ljudi divili svemu što je Isus učinio, on je rekao svojim učenicima: 44 »Dobro slušajte što vam kažem! Sin će Čovječji uskoro biti predan u ruke ljudima.« 45 No oni nisu razumjeli što je rekao. Smisao im je ostao skriven te nisu mogli razumjeti, a bojali su se pitati ga o tome.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Mk 9,33-37)

46 Među učenicima se razvila rasprava o tome tko je od njih najveći. 47 Isus je znao njihove misli pa je uzeo neko malo dijete i postavio ga pokraj sebe. 48 Rekao im je: »Tko god u moje ime prihvati ovo malo dijete—mene prihvaća, a tko god prihvaća mene—prihvaća Onoga koji me poslao. Jer, onaj koji je najponizniji među vama, taj je najveći.«

Tko nije protiv vas, taj je za vas

(Mk 9,38-40)

49 Zatim je Ivan rekao: »Učitelju, vidjeli smo jednoga da izgoni zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga zaustaviti jer nije jedan od nas.«

50 A Isus mu je odgovorio: »Ne branite mu, jer onaj koji nije protiv vas, taj je za vas.«

U samarijskom selu

51 Kad je došlo vrijeme da bude uzet natrag na Nebo, Isus se odlučio uputiti u Jeruzalem. 52 Poslao je glasnike pred sobom. Oni su krenuli i stigli u jedno samarijsko selo, da mu tamo sve pripreme. 53 No ljudi ga nisu htjeli primiti jer je išao u Jeruzalem. 54 Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan, rekli su: »Gospodine, želiš li da zapovjedimo da vatra siđe s neba i uništi ih?«[b]

55 On se okrenuo i prekorio ih.[c] 56 I uputili su se u drugo selo.

Slijediti Isusa

(Mt 8,19-22)

57 Dok su tako išli, netko mu je rekao: »Ja ću ići za tobom kamo god pođeš.«

58 Isus mu je rekao: »Lisice imaju jame, ptice gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje položiti glavu.«

59 Drugome je rekao: »Pođi za mnom«, a čovjek je odgovorio: »Dopusti da najprije pokopam svoga oca!«

60 A Isus mu je rekao: »Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve; ti idi i govori o Božjem kraljevstvu!«

61 Neki je čovjek izjavio: »Ja ću te slijediti, Gospodine, ali daj da se najprije oprostim sa svojom obitelji!«

62 A Isus mu je odgovorio: »Nitko tko položi ruku na plug i onda gleda unatrag nije prikladan za Božje kraljevstvo.«

Footnotes

  1. 9,20 Božji Mesija Božji odabrani kralj kojeg su navijestili starozavjetni proroci.
  2. 9,54 Neki starogrčki rukopisi dodaju: »kao što je Ilija zapovjedio?«
  3. 9,55 U nekim starogrčkim rukopisima piše: »A Isus je rekao: ‘Vi ne znate kojem duhu pripadate. Sin Čovječji nije došao uništiti ljudske duše, nego ih spasiti.’«