Evanđelje po Ivanu 2

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Svadba u Kani

2 Trećega dana bila je svadba u Kani Galilejskoj. Bijaše ondje i majka Isusova, ² a na svadbu pozvaše i Isusa s njegovim učenicima. ³ Kad je ponestalo vina, rekne Isusu njegova majka: »Vina nemaju!« ⁴ A Isus joj odgovori: »Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.« ⁵ Nato njegova majka reče poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

⁶ A bijaše ondje postavljeno šest kamenih posuda za obredno pranje Židovima, od kojih je svaka obuhvaćala po dvije ili tri mjere. ⁷ Isus im rekne: »Napunite posude vodom.« I napuniše ih do vrha. ⁸ Onda im rekne: »Sada zagrabite i nosite ravnatelju stola.« I oni odnesoše. ⁹ A kad je ravnatelj stola okusio vodu što je postala vinom, a nije znao odakle je - premda su to znali poslužitelji koji su zagrabili vodu - pozove on zaručnika ¹⁰ i rekne mu: »Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ponapiju, onda lošije, a ti si čuvao dobro vino sve dosad.«

¹¹ Tako Isus učini prvo od svojih znamenja u Kani Galilejskoj, i očitova svoju slavu, i njegovi učenici povjerovaše u njega. ¹² Poslije toga siđe on sa svojom majkom, sa svojom braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum i ondje ostadoše nekoliko dana.

Čišćenje Hrama

¹³ Bijaše blizu židovska Pasha, i Isus uzađe u Jeruzalem. ¹⁴ I nađe u Hramu prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede, ¹⁵ pa načini bič od užeta i istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i prevrnu stolove, ¹⁶ a onima što su prodavali golubove reče: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovine!« ¹⁷ Njegovi se učenici prisjetiše da je zapisano: »Izjeda me revnost za Dom tvoj!«

¹⁸ Židovi mu tada rekoše: »Koji nam znamen pokazuješ da to smiješ činiti?« ¹⁹ Isus im odgovori: »Razvalite ovaj hram i u tri ću ga dana podići.« ²⁰ Nato Židovi rekoše: »Četrdeset i šest je godina građen ovaj hram, a ti li ćeš ga u tri dana podići?« ²¹ On je, naime, govorio o hramu svojega tijela. ²² Stoga, kad je od mrtvih bio uskrišen, njegovi se učenici prisjetiše da je to htio reći, i povjerovaše Pismu i riječi što je Isus bijaše izrekao.

²³ Dok je za blagdana Pashe bio u Jeruzalemu, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući njegova znamenja što ih je činio. ²⁴ Ali im se sam Isus nije povjeravao, jer je on sve poznavao. ²⁵ I nije trebalo da mu itko posvjedoči o čovjeku, jer je sam znao što je u čovjeku.