A A A A A
Bible Book List

Evanđelje po Ivanu 11Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Isus uskrisuje Lazara

11 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte. A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bijaše ona što je pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Sestre mu stoga poručiše: »Gospodine, evo je onaj koga ljubiš bolestan.« Čuvši to Isus, reče: »Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji po njoj proslavi.«

Isus je, pak, zavolio Martu, i njezinu sestru i Lazara. Dočuvši dakle da je ovaj bolestan, ostade još dva dana u mjestu gdje bijaše. Istom poslije toga rekne učenicima: »Hajdemo opet u Judeju!« Rekni mu učenici: »Rabbi, Židovi te upravo htjedoše kamenovati, a ti opet ideš onamo?« Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10 Hodi li pak tko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.« 11 Reče to, a poslije toga im kaza:

»Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.« 12 Učenici mu nato rekoše: »Gospodine, ako spava, to će ga spasiti!« 13 No Isus bijaše govorio o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o počinku u snu. 14 Stoga im Isus onda reče otvoreno: »Lazar je umro. 15 I poradi vas se radujem što nisam bio ondje, kako biste povjerovali. Nego hajdemo k njemu!« 16 Nato Toma, koji se zove Blizanac, reče ostalim učenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime.«

17 Kad je dakle Isus došao, dozna da je on već četiri dana u grobu. 18 A Betanija bijaše blizu Jeruzalema, nekih petnaest stadija. 19 I mnogi Židovi bijahu došli k Marti i Mariji kako bi ih utješili zbog njihova brata. 20 Čim je Marta čula da Isus dolazi, izađe mu u susret, a Marija je ostala u kući. 21 Tada Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat. 22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, Bog će ti dati.« 23 Rekne joj Isus: »Uskrsnut će tvoj brat.«

24 Odvrati mu Marta: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« 25 Isus joj reče:

»Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. 26 I tko god živi i vjeruje u mene zasigurno neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?« 27 Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet.«

28 Ovo rekavši ode i pozove svoju sestru Mariju, te joj kriomice reče: »Učitelj je ovdje i zove te.« 29 A ona, čim je to čula, brzo ustade i pođe k njemu. 30 Isus još nije bio ušao u selo, nego i dalje bijaše na onom mjestu gdje ga je Marta susrela. 31 Tada Židovi, koji su s njom bili u kući i tješili je, kad vidješe da Marija brzo ustade i izađe, proslijediše za njom, misleći da ide na grob da ondje plače. 32 A Marija, čim dođe onamo gdje bijaše Isus, te ugledavši ga, baci mu se pred noge govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat.« 33 Kad Isus dakle vidje nju gdje plače i Židove koji dođoše s njom gdje plaču, potresen u duhu sav se uzbudi 34 i upita: »Gdje ste ga položili?« Reknu mu: »Gospodine, dođi i vidi!« 35 Isus zaplaka.

36 Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« 37 A neki od njih rekoše: »Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da onaj ne umre?« 38 Isus onda, ponovno sav potresen, dođe na grob; bijaše to pećina, a na nju navaljen kamen. 39 Isus rekne: »Odmaknite kamen!« Rekne mu pokojnikova sestra, Marta: »Gospodine, već zaudara, jer četvrti je dan.« 40 Isus joj rekne: »Zar ti ne rekoh da ćeš, povjeruješ li, vidjeti slavu Božju?« 41 Kada dakle odmaknuše kamen, Isus podiže oči i reče:

»Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. 42 Ja sam znao da me ti uvijek uslišuješ, ali ovo sam rekao zbog mnoštva što unaokolo stoji, kako bi povjerovali da si me ti poslao.«

43 I ovo rekavši, povika u sav glas: »Lazare, izađi!« 44 Mrtvac izađe, nogu i ruku ovijenih povojima, te s rupcem omotanim oko lica. Isus im rekne: »Odriješite ga i pustite ga da ode!«

Zavjera protiv Isusa

45 Mnogi dakle Židovi, koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što je učinio, povjerovaše u njega. 46 A neki pak od njih otiđoše k farizejima i rekoše im što je Isus učinio. 47 Tada glavari svećenički i farizeji sabraše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ta ovaj čovjek čini mnoga znamenja. 48 Pustimo li ga tako, svi će u njega povjerovati pa će doći Rimljani i oteti nam ovo mjesto i narod.«

49 A Kaifa, jedan od njih, koji te godine bijaše velesvećenik, reče im: »Ništa vi ne znate; 50 ne mislite kako je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod negoli da sav narod propadne.« 51 A ovo on ne reče sam od sebe, jer kako bijaše velesvećenik te godine, prorekao je da Isus ima umrijeti za narod, 52 i ne samo za narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.

53 Toga se dakle dana dogovoriše da ga ubiju. 54 Zato se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego ode odande u predio blizu pustinje, u grad zvani Efraim, i ondje je boravio s učenicima.

55 Bijaše pak blizu židovska Pasha te mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jeruzalem prije Pashe da se očiste. 56 Tada su tražili Isusa i stojeći u Hramu govorili među sobom: »Što vam se čini? Zar uopće neće doći na Blagdan?« 57 A glavari svećenički i farizeji bijahu izdali naredbu da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhitili.

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Copyright © 2001 by Life Center International

  Back

1 of 1

You'll get this book and many others when you join Bible Gateway Plus. Learn more

Viewing of
Cross references
Footnotes