Add parallel Print Page Options

Ozdravljenje kod kupališta

Poslije toga bijaše židovski blagdan te Isus uzađe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište, koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.[a] U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih. (4) [b] Ondje pak bijaše neki čovjek, bolestan trideset i osam godina. Kad ga Isus vidje gdje leži i kada dozna da je tako već dugo, rekne mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nemam nikoga da me spusti u kupalište kad se pokrene voda; dok ja dođem, drugi siđe prije mene.« Rekne mu Isus: »Ustani! Uzmi svoju postelju i hodaj.« I čovjek odmah ozdravi te uze svoju postelju i poče hodati.

A taj dan bijaše subota. 10 Židovi su stoga govorili iscijeljenomu: »Subota je i nije ti dopušteno nositi svoju postelju.« 11 A on im odgovori: »Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodaj!'« 12 Oni ga zapitaše: »Tko je taj čovjek koji ti reče: 'Uzmi i hodaj'?« 13 Ali izliječeni nije znao tko je taj. Isus se, naime, sklonio, jer je bilo mnoštva na tom mjestu.

14 Poslije toga Isus ga nađe u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si. Ne griješi više da ti se štogod gore ne dogodi.« 15 Čovjek ode te javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. 16 Židovi stoga stadoše napadati Isusa što je to činio u subotu. 17 A Isus im odgovori: »Moj Otac sve dosad radi, pa i ja radim.«[c] 18 Stoga su Židovi još više nastojali da ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu već je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.

Jednakost Sina s Ocem

19 Isus im je nato odgovorio:

»Zaista, zaista, kažem vam, Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego ono što vidi da čini Otac; jer što On čini, to isto čini i Sin. 20 Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini; pokazat će mu i veća djela od ovih, te ćete se čuditi. 21 Jer kao što Otac podiže i oživljuje mrtve, tako i Sin oživljuje koje hoće. 22 Otac, naime, ne sudi nikomu, nego je sav sud predao Sinu, 23 kako bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga posla.

24 Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša riječ moju i vjeruje Onomu koji me posla, ima život vječni te ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25 Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će. 26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi. 27 I dade mu vlast da sudi, jer je Sin Čovječji. 28 Ne čudite se ovome, jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima čuti njegov glas 29 i izaći: oni koji su činili dobro - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.

30 Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa. Kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan, jer ne tražim volju svoju, nego volju Onoga koji me posla.

31 Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. 32 Postoji drugi koji svjedoči za mene, i znam: istinito je svjedočanstvo kojim svjedoči za mene. 33 Vi ste poslali k Ivanu, i on je posvjedočio za istinu. 34 Ali ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego to govorim kako biste se vi spasili. 35 On bijaše svjetiljka koja gori i svijetli, a vi htjedoste samo za čas uživati u njezinoj svjetlosti. 36 Ja pak imam svjedočanstvo veće od Ivanova, jer djela koja mi je dao Otac da ih izvršim, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene da me je Otac poslao. 37 I Onaj koji me posla, Otac, sam je posvjedočio za mene. Niti ste ikada čuli njegova glasa, niti vidjeli njegova obličja, 38 a ni riječ njegova ne prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga On posla.

39 Istražujete Pisma, jer vi sami mislite po njima imati život vječni. I ona su ta koja svjedoče za mene, 40 a nećete doći k meni, da život imate. 41 Od ljudi slave ne primam, 42 ali vas sam upoznao: nemate u sebi ljubavi Božje! 43 Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me. Ako tko drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti. 44 Kako biste vi mogli vjerovati, kad primate slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite?

45 Ne mislite da ću vas ja tužiti pred Ocem. Vaš je tužitelj Mojsije, u koga se uzdate. 46 Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, jer je on pisao o meni.

47 Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete vjerovati mojim riječima?«

Footnotes

  1. Iv 5,2 Umjesto »Bethzatha«, neki rukopisi donose: »Bethezda«, a neki: »Bethsaida (u hrv. trad. 'Betsaida')«.
  2. Iv 5,3-4 Neki rukopisi iza teksta u sadašnjem 3. retku, dodaju: »koji su čekali da se voda pokrene. U određeno je vrijeme, naime, anđeo silazio u kupalište te uzbibao vodu. Tko bi dakle prvi sišao nakon što se voda uzbiba ozdravio bi ma kakva ga bolest držala.«
  3. Iv 5,17 »Isus« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.

Isus iscjeljuje bogalja

Nakon toga Isus se vrati u Jeruzalem na židovski vjerski blagdan.

U gradu se, blizu Ovčjih vrata, nalazio ribnjak s pet natkrivenih trijemova, koji se na hebrejskome zove Bethesda.

Pod trijemovima je ležalo mnoštvo bolesnika - sakatih, slijepih i uzetih - čekajući da se uzbiba voda jer je

anđeo Gospodnji silazio s vremena na vrijeme i gibao vodu, a onaj tko bi nakon toga prvi ušao u vodu ozdravio bi ma od čega bolovao.

Tu je ležao neki bogalj, bolestan već trideset osam godina.

Kad ga Isus spazi i dozna kako dugo boluje, upita ga: 'želiš li ozdraviti?'

'Ne mogu ozdraviti, Gospodine,' reče čovjek, 'jer nemam nikoga da mi pomogne ući u ribnjak kad se voda uzburka. Dok ja pokušavam sići do nje, uvijek me netko pretekne.'

Isus mu reče: 'Ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!'

Čovjek tog trenutka ozdravi. Uzme svoj ležaj i počne hodati uokolo. Toga je dana, međutim, bila subota.

10 židovski vođe stoga prigovoriše iscijeljenom čovjeku: 'Ne smiješ raditi u subotu! Noseći taj ležaj, kršiš zakon!'

11 'Onaj koji me ozdravio reče mi: "Uzmi svoj ležaj i idi!'' odgovori čovjek.

12 'Tko je taj koji ti je takvo što rekao?' pitali su.

13 Iscijeljeni čovjek to nije znao. Isus je nestao u mnoštvu jer je ondje bilo mnogo svijeta.

14 Poslije ga Isus pronađe u Hramu i reče mu: 'Ozdravio si; ne griješi više da te ne bi i što gore snašlo!'

15 Čovjek tada ode i reče židovskim vođama da je Isus taj koji ga je iscijelio.

Isus tvrdi da je Božji Sin

16 Zbog toga židovi počeše optuživati Isusa da krši zakon o suboti.

17 Isus im odgovori: 'Moj Otac neprestano radi, a ja slijedim njegov primjer.'

18 Od tada su ga židovski vođe još revnije nastojali smaknuti jer ne samo da je kršio njihov zakon o suboti nego je i o Bogu govorio kao o svojem Ocu izjednačujući se tako s njime.

19 Isus im reče: 'Zaista vam kažem: Sin sam od sebe ne može učiniti ništa. Radi samo ono što vidi da radi i Otac, i to na jednak način.

20 Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Sin će učiniti još mnogo veća čuda nego što je ozdravljenje ovoga čovjeka; čudom ćete se čuditi.

21 Od mrtvih će podignuti one koje zaželi, upravo kao što i Otac uskrisuje mrtve i oživljuje ih.

22 A Otac prepušta Sinu svaku osudu grijeha.

23 Tako će svi slaviti Sina, baš kao što slave i Oca. Tko ne iskazuje čast Božjemu Sinu, kojega je on poslao, sigurno ne proslavlja ni Oca.

24 Zaista vam kažem, svatko tko sluša moju poruku i tko vjeruje onome koji me poslao ima vječni život i nikada neće biti osuđen za svoje grijehe jer je već prešao iz smrti u život.

25 I zaista vam kažem da dolazi vrijeme, zapravo je već došlo, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina i oni koji ga poslušaju, živjet će.

26 Otac ima život u sebi i svojem je Sinu dao da ima život u sebi.

27 Dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji.

28 Ne čudite se tomu! Uistinu dolazi vrijeme kad će svi mrtvi u grobovima čuti glas Božjega Sina i

29 ponovno će ustati - oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a koji su činili zlo, na uskrsnuće u propast.

30 Ali ja ne činim ništa a da ne upitam Oca. Sudim kako mi je rečeno i moj je sud savršeno pravedan jer ne tražim vlastitu volju, nego sudim prema volji onoga koji me je poslao.'

Svjedočanstva o Isusu

31 'Kad bih ja sam za sebe svjedočio, moje svjedočanstvo ne bi bilo vjerodostojno,

32 ali i Otac svjedoči za mene i uvjeravam vas da je to što on o meni kaže istinito.

33 Poslali ste izaslanike da slušaju propovijedi Ivana Krstitelja; sve što je kazao o meni istina je.

34 Ali najtočnije svjedočanstvo o meni ne dolazi od čovjeka, iako sam vas podsjetio na Ivanovo svjedočanstvo kako biste povjerovali u mene i spasili se.

35 Ivan je bio svjetiljka koja je gorjela i svijetlila, a vi ste htjeli neko vrijeme uživati u njegovoj svjetlosti.

36 Ja, međutim, imam veće svjedočanstvo od Ivanova: djela koja činim. Otac mi je dao da ih činim i ona svjedoče o tomu da me je Otac poslao.

37 I sam je Otac svjedočio za mene. Vi niste nikada čuli njegov glas ni vidjeli njegovo lice.

38 Njegova riječ ne prebiva u vama jer ne vjerujete meni, koga vam je poslao.

39 Vi proučavate Sveto pismo jer mislite da će vam ono dati vječni život. Ono upućuje na mene.

40 A vi ipak nećete doći k meni da biste primili vječni život.

41 Ne primam slave od ljudi

42 jer znam da u sebi nemate Božje ljubavi.

43 Znam to jer sam vam došao u Očevo ime, a vi me odbijate primiti iako vrlo spremno prihvaćate one koji dolaze samo u vlastito ime.

44 Kako biste i mogli vjerovati kad rado primate časti jedni od drugih, a ne marite za to da steknete čast od jedinoga Boga?

45 Neću, međutim, ja biti taj koji će vas zbog toga optužiti pred Ocem. Optužit će vas Mojsije. Da, Mojsije u koga se uzdate.

46 Jer kad biste vjerovali Mojsiju, koji je pisao o meni, vjerovali biste i meni.

47 A kako ne vjerujete onomu što je on napisao, nije čudno da ne vjerujete ni mojim riječima.'