Isus uskrisuje Lazara

11 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte. ² A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bijaše ona što je pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. ³ Sestre mu stoga poručiše: »Gospodine, evo je onaj koga ljubiš bolestan.« ⁴ Čuvši to Isus, reče: »Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji po njoj proslavi.«

⁵ Isus je, pak, zavolio Martu, i njezinu sestru i Lazara. ⁶ Dočuvši dakle da je ovaj bolestan, ostade još dva dana u mjestu gdje bijaše. ⁷ Istom poslije toga rekne učenicima: »Hajdemo opet u Judeju!« ⁸ Rekni mu učenici: »Rabbi, Židovi te upravo htjedoše kamenovati, a ti opet ideš onamo?« ⁹ Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. ¹⁰ Hodi li pak tko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.« ¹¹ Reče to, a poslije toga im kaza:

»Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.« ¹² Učenici mu nato rekoše: »Gospodine, ako spava, to će ga spasiti!« ¹³ No Isus bijaše govorio o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o počinku u snu. ¹⁴ Stoga im Isus onda reče otvoreno: »Lazar je umro. ¹⁵ I poradi vas se radujem što nisam bio ondje, kako biste povjerovali. Nego hajdemo k njemu!« ¹⁶ Nato Toma, koji se zove Blizanac, reče ostalim učenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime.«

¹⁷ Kad je dakle Isus došao, dozna da je on već četiri dana u grobu. ¹⁸ A Betanija bijaše blizu Jeruzalema, nekih petnaest stadija. ¹⁹ I mnogi Židovi bijahu došli k Marti i Mariji kako bi ih utješili zbog njihova brata. ²⁰ Čim je Marta čula da Isus dolazi, izađe mu u susret, a Marija je ostala u kući. ²¹ Tada Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat. ²² Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, Bog će ti dati.« ²³ Rekne joj Isus: »Uskrsnut će tvoj brat.«

²⁴ Odvrati mu Marta: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« ²⁵ Isus joj reče:

»Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. ²⁶ I tko god živi i vjeruje u mene zasigurno neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?« ²⁷ Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet.«

²⁸ Ovo rekavši ode i pozove svoju sestru Mariju, te joj kriomice reče: »Učitelj je ovdje i zove te.« ²⁹ A ona, čim je to čula, brzo ustade i pođe k njemu. ³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego i dalje bijaše na onom mjestu gdje ga je Marta susrela. ³¹ Tada Židovi, koji su s njom bili u kući i tješili je, kad vidješe da Marija brzo ustade i izađe, proslijediše za njom, misleći da ide na grob da ondje plače. ³² A Marija, čim dođe onamo gdje bijaše Isus, te ugledavši ga, baci mu se pred noge govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat.« ³³ Kad Isus dakle vidje nju gdje plače i Židove koji dođoše s njom gdje plaču, potresen u duhu sav se uzbudi ³⁴ i upita: »Gdje ste ga položili?« Reknu mu: »Gospodine, dođi i vidi!« ³⁵ Isus zaplaka.

³⁶ Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« ³⁷ A neki od njih rekoše: »Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da onaj ne umre?« ³⁸ Isus onda, ponovno sav potresen, dođe na grob; bijaše to pećina, a na nju navaljen kamen. ³⁹ Isus rekne: »Odmaknite kamen!« Rekne mu pokojnikova sestra, Marta: »Gospodine, već zaudara, jer četvrti je dan.« ⁴⁰ Isus joj rekne: »Zar ti ne rekoh da ćeš, povjeruješ li, vidjeti slavu Božju?« ⁴¹ Kada dakle odmaknuše kamen, Isus podiže oči i reče:

»Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. ⁴² Ja sam znao da me ti uvijek uslišuješ, ali ovo sam rekao zbog mnoštva što unaokolo stoji, kako bi povjerovali da si me ti poslao.«

⁴³ I ovo rekavši, povika u sav glas: »Lazare, izađi!« ⁴⁴ Mrtvac izađe, nogu i ruku ovijenih povojima, te s rupcem omotanim oko lica. Isus im rekne: »Odriješite ga i pustite ga da ode!«

Zavjera protiv Isusa

⁴⁵ Mnogi dakle Židovi, koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što je učinio, povjerovaše u njega. ⁴⁶ A neki pak od njih otiđoše k farizejima i rekoše im što je Isus učinio. ⁴⁷ Tada glavari svećenički i farizeji sabraše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ta ovaj čovjek čini mnoga znamenja. ⁴⁸ Pustimo li ga tako, svi će u njega povjerovati pa će doći Rimljani i oteti nam ovo mjesto i narod.«

⁴⁹ A Kaifa, jedan od njih, koji te godine bijaše velesvećenik, reče im: »Ništa vi ne znate; ⁵⁰ ne mislite kako je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod negoli da sav narod propadne.« ⁵¹ A ovo on ne reče sam od sebe, jer kako bijaše velesvećenik te godine, prorekao je da Isus ima umrijeti za narod, ⁵² i ne samo za narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.

⁵³ Toga se dakle dana dogovoriše da ga ubiju. ⁵⁴ Zato se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego ode odande u predio blizu pustinje, u grad zvani Efraim, i ondje je boravio s učenicima.

⁵⁵ Bijaše pak blizu židovska Pasha te mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jeruzalem prije Pashe da se očiste. ⁵⁶ Tada su tražili Isusa i stojeći u Hramu govorili među sobom: »Što vam se čini? Zar uopće neće doći na Blagdan?« ⁵⁷ A glavari svećenički i farizeji bijahu izdali naredbu da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhitili.