Evanđelje po Ivanu 10
Knijga O Kristu
Dobri pastir i njegove ovce
10 'Zaista vam kažem, svatko tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se šulja preko zida, sigurno je lopov i razbojnik.
2 Jer pastir ulazi na vrata.
3 Njemu vratar otvara vrata, a ovce slušaju njegov glas i dolaze mu. On svoje ovce zove imenom te ih izvodi van.
4 Ide pred njima, a one ga slijede jer mu poznaju glas.
5 Za strancem neće poći, već će od njega pobjeći jer ne poznaju glas tuđinca.'
6 Oni koji su čuli tu Isusovu prispodobu nisu shvatili što je njome htio reći.
7 Zato im ju on objasni: 'Zaista vam kažem, ja sam vrata ovcama.
8 Svi koji su došli prije mene bili su lopovi i razbojnici. Ali prave ih ovce nisu poslušale.
9 Ja sam vrata. Koji su ušli kroz vrata, bit će spašeni, ulazit će i izlaziti te nalaziti zelenu pašu.
10 Nakana je lopova da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da dadem vječni život, i to da ga imaju u izobilju.
11 Ja sam dobri pastir. Dobri pastir daje svoj život za ovce.
12 Najamnik će pobjeći i napustiti ovce kad vidi da dolazi vuk jer nisu njegove i jer on nije njihov pastir. Vuk ih onda grabi i razgoni stado.
13 Najamnik bježi jer je unajmljen i ne mari za ovce.
14 Ja sam dobri pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene,
15 kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. Ja dajem svoj život za ovce.
16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih mi valja dovesti. One će čuti moj glas, pa će tako biti jedno stado s jednim pastirom.
17 Otac me voli jer dajem svoj život da bih ga opet mogao uzeti.
18 Nitko mi ga ne može oduzeti bez mojega pristanka; dobrovoljno dajem svoj život. Imam vlast dati ga i uzeti ga natrag. Tu mi je zapovijed dao Otac.'
19 Kad to reče, židovi opet ostanu podijeljenih mišljenja.
20 Neki su govorili: 'Opsjednut je zloduhom i luduje. Čemu slušati takvog čovjeka?'
21 'Ne govori kao da je opsjednut
Isus tvrdi da je Božji Sin
22 U Jeruzalemu bijaše zima. Svetkovao se Blagdan Posvete Hrama.
23 Isus je prolazio Salomonovim trijemom u Hramu.
24 Opkole ga židovski vođe i upitaju ga: 'Dokle ćeš nas držati u nedoumici? Ako si ti Krist, otvoreno nam to reci.'
25 'Već sam vam rekao pa mi niste vjerovali
26 Ali vi mi ne vjerujete jer niste od mojega stada.
27 Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one me slijede.
28 Dajem im vječni život te neće nikad propasti. Nitko ih neće oteti iz moje ruke
29 jer mi ih je dao Otac, a on je jači od svih. Zato ih nitko ne može ugrabiti iz Očeve ruke.
30 Ja i Otac jedno smo!'
31 Tada židovski vođe opet pograbe kamenje da ga kamenuju.
32 Isus im reče: 'Po Božjemu sam nalogu učinio mnoga dobra djela da pomognem narodu. Za koje me od tih djela želite kamenovati?'
33 'Ne činimo to zbog dobrih djela,' odgovore oni, 'već zbog svetogrđa. Običan si čovjek, a praviš se Bogom.'
34 'Ne piše li u vašem zakonu: "Ja rekoh, vi ste bogovi!''[a] odgovori on.
35 'Ako dakle Sveto pismo, koje se ne može promijeniti, bogovima naziva ljude kojima je upućena Božja riječ,
36 zašto meni, koga je Otac poslao u svijet i posvetio, kažete da hulim zato što kažem: "Sin sam Božji'?
37 Nemojte mi vjerovati ako ne činim djela svojega Oca.
38 Ali ako ih činim, vjerujte barem tim djelima kad već meni ne vjerujete. Uvjerite se da je Otac u meni i ja u njemu.'
39 Tada ga opet pokušaju uhvatiti, no on im umakne.
40 Prijeđe na drugu stranu Jordana, na mjesto gdje je prije Ivan krstio, i ondje ostane.
41 Mnogi pođu za njim. 'Ivan nije činio čudesa,' govorili su ljudi među sobom, 'ali sve što je prorekao za ovog čovjeka bila je istina.'
42 I mnogi ondje povjeruju u njega.
Footnotes
- Evanđelje po Ivanu 10:34 Psalam 82:6. Isus je židovima govorio na hebrejskome. Riječ elohim u ovome je kontekstu osim bogovi mogla značiti i suci.
Evanđelje po Ivanu 10
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Dobri pastir
10 »Zaista, zaista, kažem vam, tko u ovčinjak ne ulazi kroz vrata, nego negdje drugdje prelazi, kradljivac je i razbojnik. 2 A tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. 3 Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje poimence zove te ih izvodi. 4 A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce ga slijede, jer poznaju njegov glas. 5 A tuđina zasigurno neće slijediti, nego će od njega bježati, jer ne poznaju tuđinova glasa.« 6 Isus im izreče tu usporedbu, ali oni ne razumješe što im je time htio kazati. 7 Tada im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici, ali ih ovce nisu poslušale.[a]
9 Ja sam vrata. Tko li kroza me uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti te pašu nalaziti. 10 Kradljivac ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju. 11 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce. 12 Najamnik, koji nije pastir, i komu ovce ne pripadaju, čim spazi vuka da dolazi, ostavlja ovce i bježi - a vuk ih grabi i rastjeruje - 13 jer najamnik je, i nije mu stalo do ovaca.
14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje poznaju mene. 15 Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.
16 A imam i druge ovce koje nisu iz ovog ovčinjaka; treba da dovedem i njih, i čut će moj glas, i bit će jedno stado, jedan pastir.
17 Stoga me ljubi Otac što ja život svoj polažem da ga opet uzmem. 18 Nitko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast opet ga uzeti. Tu zapovijed primih od svojega Oca.«
19 I opet nastade razdor među Židovima zbog ovih riječi. 20 Mnogi su od njih govorili: »Zli je duh u njemu pa luduje. Što ga slušate?« 21 Drugi su govorili: »Ovo nisu riječi opsjednutoga. Može li zli duh slijepima oči otvarati?«
Isus jedno s Ocem
22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bijaše zima, 23 a Isus je hodao u Hramu trijemom Salomonovim. 24 Tada ga okružiše Židovi te ga ispitivahu: »Dokle ćeš nam dušu držati u dvojbi? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.«
25 Odgovori im Isus: »Rekoh vam, ali ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za mene, 26 ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. 27 Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i one me slijede. 28 Ja im dajem život vječni, i one zasigurno neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. 29 Ono što mi je Otac dao veće je od svega i nitko to ne može oteti iz Očeve ruke.[b] 30 Ja i Otac jedno smo.«
31 Tada Židovi opet zgrabiše kamenje da ga kamenuju. 32 Odgovori im Isus: »Pokazah vam mnoga dobra djela od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?« 33 Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer se ti, premda čovjek, praviš Bogom.« 34 Odgovori im Isus:
»Nije li u vašem Zakonu zapisano: 'Ja rekoh: bogovi ste!' 35 Ako bogovima nazva one kojima bijaše upućena riječ Božja - a Pismo se ne može dokinuti - 36 možete li onda onomu, koga je Otac posvetio i poslao na svijet, kazati: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'? 37 Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati. 38 Ali ako činim, makar meni i ne vjerovali, vjerujte djelima, kako biste spoznali i razumjeli da je Otac u meni i ja u Ocu.«[c]
39 Tada su ga opet htjeli uhititi, ali im on izmaknu iz ruke.
40 I ode opet preko Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ondje ostade. 41 A mnogi dođoše k njemu te govorahu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamena, ali sve što je za ovoga rekao bijaše istinito.« 42 I ondje mnogi povjerovaše u njega.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.
Copyright © 2001 by Life Center International