Add parallel Print Page Options

Budući da imamo ta obećanja, dragi moji, očistimo se od svega što prlja naše tijelo i naš duh. Trudimo se biti što je više moguće svetima, u strahu Božjemu.

Pavao se raduje pokajanju Crkve

Otvorite za nas srca jer nikome od vas nismo nanijeli zla, nikoga nismo zaveli na krivi put, niti smo koga na prevaru iskoristili.

Ne kažem vam to da bih vas osuđivao. Rekao sam vam već da ste zauvijek u našemu srcu. živimo i umiremo s vama.

Čvrsto se u vas pouzdajem i veoma se ponosim vama. Uvelike ste me utješili unatoč svoj našoj nevolji. Silno se radujem.

Kad smo stigli u Makedoniju, nije bilo odmora za naša slaba ljudska bića. Sa svih su nas strana, naprotiv, snašle nevolje: izvana sukobi, a iznutra tjeskoba.

Ali nas je Bog, koji tješi potištene, utješio Titovim dolaskom.

Ne samo njegovim dolaskom nego i ohrabrenjem koje ste mu pružili. Kad nam je kazao o vašoj velikoj želji da vas posjetim, o tome koliko ste žalosni zbog onoga što se dogodilo i o vašoj žarkoj ljubavi prema meni, još sam se više razveselio.

Nije mi više žao što sam vam napisao ono pismo, iako mi je bilo žao jer znam da sam vas njime nakratko ražalostio.

Ali sada se radujem - ne što sam vas ražalostio, već zato što vas je ta žalost navela na pokajanje. Bila je to žalost po Božjoj volji, pa vam tako nismo nanijeli nikakvu štetu.

10 Božja žalost donosi pokajanje koje vodi spasenju, kao što žalost ovoga svijeta vodi u smrt.

11 Pogledajte samo kakvu je gorljivost proizvela u vama ta žalost po Božjoj volji! Takvo opravdavanje! Takvo negodovanje, takav strah! Toliku čežnju! Toliki žar! Toliku želju da se krivac kazni! Postupili ste najispravnije što ste mogli.

12 Nisam vam pisao ni radi prijestupnika ni radi onoga kome je nanesena nepravda, već zato da pred Bogom pokažete svoju žarku ljubav prema nama.

13 Uz to ohrabrenje posebno smo se razveselili i Titovoj radosti zbog toga što ste ga umirili da ne bude zabrinut.

14 Ja sam vas i prije pred njim hvalio i niste me postidjeli. Kao što sam vama govorio istinu, tako se i ono čime sam se hvalio pred Titom pokazalo istinitim.

15 Njegovo je srce prema vama još otvorenije kad se prisjeti kako ste ga primili s velikim poštovanjem, duboko zabrinuti.

16 Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.

Pavlova radost

Imajući dakle ta obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake ljage tijela i duha, usavršujući svetost u strahu Božjemu.

Imajte mjesta za nas! Nikomu nismo učinili nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga iskoristili. Ne govorim na osudu, jer sam već prije rekao da ste u našim srcima, bilo da s vama umiremo, ili da s vama živimo. Veliko je moje povjerenje u vas, velik je moj ponos zbog vas. Utjehom sam ispunjen, radosti sam prepun ponad sve naše nevolje. Jer i kada stigosmo u Makedoniju, nikakva smirenja nije imalo tijelo naše, nego nas u svemu nevolje pritijesniše; izvana borbe, iznutra strepnje. Ali nas je Bog, Onaj koji ponizne tješi, utješio Titovim dolaskom. A ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas, javljajući nam o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj gorljivosti za mene, tako da se još više obradovah. Pa ako vas i ražalostih onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - jer vidim da vas je ona poslanica, iako tek načas, ražalostila - sada se radujem, ne zato što se ražalostiste, nego zato što se na obraćenje ražalostiste. Jer se po volji Božjoj ražalostiste, tako da zbog nas ni u čemu niste bili na gubitku. 10 Jer žalost koja je po Božjoj volji donosi obraćenje - na neopozivo spasenje; a žalost ovoga svijeta donosi smrt. 11 Jer gle, baš to što se po Božjoj volji ražalostiste, koliku u vas unese revnost, pa opravdavanje, pa ogorčenje, pa strah, pa čežnju, pa gorljivost, pa kaznu. U svemu ste pokazali da ste u onome nedužni. 12 Ako sam vam dakle pisao, nisam ni zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša revnost za nas pred Bogom. 13 To nas je utješilo. A u toj nas je našoj utjesi još više obradovala Titova radost, jer ste mu vi svi okrijepili duh. 14 Jer ako sam mu se štogod o vama pohvalio, ne postidjeh se; nego kako je sve po istini što smo vama govorili, tako se i pohvala naša pred Titom pokazala istinitom. 15 I njegovo vam je srce još više naklonjeno kad se prisjeti poslušnosti svih vas, kako ga primiste sa strahom i trepetom. 16 Radujem se što sam u svemu pun pouzdanja u vas.