Add parallel Print Page Options

Početak Pavlova prvoga misijskog putovanja

13 U Antiohiji, u crkvi, bijahu proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvani Niger, i Lucije Cirenac, Manahen, koji je bio odgojen zajedno s Herodom tetrarhom, i Savao. Dok su oni služili Gospodinu i postili, Duh Sveti reče: »Odvojite mi sad Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Tada ih, pošto su postili i molili te položili ruke na njih, odaslaše.

Na Cipru

Oni dakle otposlani od Duha Svetoga siđoše u Seleuciju, a odande otploviše na Cipar. Došavši u Salaminu navješćivali su riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.

Prošavši cijeli otok sve do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnog proroka, Židova, imenom Barjesu. On bijaše s prokonzulom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim, koji dozva Barnabu i Savla te zatraži da čuje riječ Božju. Ali im se vračar Elima - jer se tako prevodi njegovo ime - suprotstavljao, nastojeći odvratiti prokonzula od vjere. A Savao, zvan i Pavao, ispunjen Duhom Svetim, uprije pogled svoj u njega 10 i reče: »O ti pun svake prijevare i pakosti, đavolji sine, neprijatelju svake pravednosti! Zar nećeš prestati izopačivati ravne putove Gospodnje? 11 I evo sad ruke Gospodnje na te! Bit ćeš slijep i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« I odmah pade na njega mrak i tama te on, glavinjajući, stade tražiti tko bi ga vodio za ruku. 12 Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, uzvjerova, zadivljen naukom Gospodnjim.

U Antiohiji pizidijskoj

13 Isplovivši pak iz Pafa, Pavao i njegovi dođoše u Pergu pamfilijsku. A Ivan ih napusti i vrati se u Jeruzalem.

14 Oni pak krenuše iz Perge i dođoše u Antiohiju pizidijsku. U subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše. 15 A nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše nadstojnici sinagoge k njima: »Braćo, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite.«

16 Pavao ustade i dade znak rukom, te reče: »Izraelci, i vi ostali koji se bojite Boga, čujte! 17 Bog ovoga naroda, Izraela, izabra oce naše i podiže ovaj narod za boravka u zemlji egipatskoj, i uzdignutom ga rukom iz nje izvede. 18 Oko četrdeset godina podnosio ih je u pustinji.[a] 19 I pošto uništi sedam naroda u zemlji kanaanskoj, razdijeli im zemlju u baštinu. 20 Sve je to trajalo oko četiri stotine i pedeset godina. Poslije toga dade im suce sve do Samuela proroka. 21 Onda zaiskaše kralja, pa im Bog dade Šaula, sina Kiševa, čovjeka od plemena Benjaminova, za četrdeset godina. 22 A kad njega ukloni, podiže im Davida za kralja, za koga posvjedoči: 'Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti svaku moju volju.'

23 Iz njegova potomstva Bog, po obećanju, izvede Izraelu Spasitelja Isusa. 24 Pred njegovim je dolaskom Ivan već propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskom. 25 A kad je Ivan završavao svoje djelo, govorio je: 'Za koga me držite da jesam, ja nisam. Nego gle: ide za mnom jedan komu ja nisam dostojan obuće na nogama odriješiti.'

26 'Braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga, nama je poslana riječ ovoga spasenja.[b] 27 Jer stanovnici Jeruzalema i njihovi glavari ne prepoznaše njega ni poziva proročkih - što se čitaju svake subote - te ih, osudivši ga, ispuniše. 28 I premda na njemu ne nađoše nikakve krivnje za smrt, zaiskaše od Pilata da ga smakne. 29 A kad izvršiše sve što je za njega napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30 Ali ga Bog uskrisi od mrtvih. 31 I ukazivao se mnogo dana onima koji s njime uzađoše iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sada njegovi svjedoci pred narodom.[c] 32 I mi vam navješćujemo Evanđelje, ono obećanje dano ocima 33 što ga je Bog ispunio njihovoj djeci - nama, uskrisivši Isusa, kako je i pisano u Psalmu drugom:

'Ti si Sin moj,
ja sam te danas rodio.'

34 A da ga uskrisi od mrtvih, te da se on nikada neće vratiti u trulež, rekao je ovime:

'Dat ću vama svetinje Davidove,
pouzdane.'

35 Zato i na drugom mjestu govori:

'Nećeš dati da Svetac tvoj
truleži ugleda.'

36 Jer David, posluživši naumu Božjem u svome naraštaju, usnu i pribroji se ocima svojim i vidje trulež. 37 Ali Onaj koga Bog uskrisi truleži ne vidje.

38 Neka vam dakle bude znano, braćo, da vam se po Ovome navješćuje oprost grijeha. I od svega onoga od čega se niste mogli po Mojsijevu zakonu opravdati 39 po Ovome se, tko god vjeruje, opravdava. 40 Pazite dakle da vas ne snađe što je rečeno u Prorocima:

41 'Pogledajte, preziratelji,
začudite se i iščeznite!
Jer djelo činim u danima vašim,
djelo u koje ne biste nikako povjerovali
da vam ga tko ispriča.'«

42 Dok su izlazili, molili su ih da im se te riječi navješćuju sljedeće subote. 43 A kad se skup razišao, mnogi Židovi i bogobojazni sljedbenici proslijediše za Pavlom i Barnabom, koji su ih, razgovarajući s njima, poticali da ustraju u Božjoj milosti.

44 Druge se subote okupi gotovo cijeli grad kako bi čuli riječ Gospodnju. 45 Kad Židovi vidješe mnoštvo, ispuniše se zavišću pa se, huleći, stadoše protiviti onome što je Pavao govorio. 46 Pavao i Barnaba tada im smjelo rekoše: »Najprije je vama trebalo navješćivati riječ Božju, ali kad je odbacujete i sebe ne smatrate dostojnima vječnoga života, obraćamo se, evo, poganima. 47 Jer nam je ovako zapovjedio Gospodin:

'Postavljam te za svjetlo poganima,
da budeš na spasenje do nakraj zemlje.'«

48 Kad to pak pogani čuše, radovahu se i proslavljahu riječ Gospodnju, i svi koji bijahu određeni za život vječni uzvjerovaše.

49 I riječ se Božja pronese po svem onom kraju. 50 Ali Židovi podgovoriše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske, te izazvaše progon protiv Pavla i Barnabe, i istjeraše ih iz svoga kraja. 51 A oni, otresavši prašinu s nogu protiv njih, dođoše u Ikonij. 52 Učenici se pak ispunjavahu radošću i Duhom Svetim.

Footnotes

  1. Dj 13,18 Umjesto »podnosio«, neki rukopisi donose: »nosio (u smislu: brinuo se, hranio)«, a u skladu sa starozavjetnim navodom iz Ponovljenoga Zakona 1,31 (LXX).
  2. Dj 13,26 Umjesto »nama je poslana«, neki rukopisi imaju: »vama ...«
  3. Dj 13,31 »sada« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.

Početak Pavlova prvoga misijskog putovanja

13 U Antiohiji, u crkvi, bijahu proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvani Niger, i Lucije Cirenac, Manahen, koji je bio odgojen zajedno s Herodom tetrarhom, i Savao. Dok su oni služili Gospodinu i postili, Duh Sveti reče: »Odvojite mi sad Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Tada ih, pošto su postili i molili te položili ruke na njih, odaslaše.

Na Cipru

Oni dakle otposlani od Duha Svetoga siđoše u Seleuciju, a odande otploviše na Cipar. Došavši u Salaminu navješćivali su riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.

Prošavši cijeli otok sve do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnog proroka, Židova, imenom Barjesu. On bijaše s prokonzulom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim, koji dozva Barnabu i Savla te zatraži da čuje riječ Božju. Ali im se vračar Elima - jer se tako prevodi njegovo ime - suprotstavljao, nastojeći odvratiti prokonzula od vjere. A Savao, zvan i Pavao, ispunjen Duhom Svetim, uprije pogled svoj u njega 10 i reče: »O ti pun svake prijevare i pakosti, đavolji sine, neprijatelju svake pravednosti! Zar nećeš prestati izopačivati ravne putove Gospodnje? 11 I evo sad ruke Gospodnje na te! Bit ćeš slijep i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« I odmah pade na njega mrak i tama te on, glavinjajući, stade tražiti tko bi ga vodio za ruku. 12 Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, uzvjerova, zadivljen naukom Gospodnjim.

U Antiohiji pizidijskoj

13 Isplovivši pak iz Pafa, Pavao i njegovi dođoše u Pergu pamfilijsku. A Ivan ih napusti i vrati se u Jeruzalem.

14 Oni pak krenuše iz Perge i dođoše u Antiohiju pizidijsku. U subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše. 15 A nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše nadstojnici sinagoge k njima: »Braćo, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite.«

16 Pavao ustade i dade znak rukom, te reče: »Izraelci, i vi ostali koji se bojite Boga, čujte! 17 Bog ovoga naroda, Izraela, izabra oce naše i podiže ovaj narod za boravka u zemlji egipatskoj, i uzdignutom ga rukom iz nje izvede. 18 Oko četrdeset godina podnosio ih je u pustinji.[a] 19 I pošto uništi sedam naroda u zemlji kanaanskoj, razdijeli im zemlju u baštinu. 20 Sve je to trajalo oko četiri stotine i pedeset godina. Poslije toga dade im suce sve do Samuela proroka. 21 Onda zaiskaše kralja, pa im Bog dade Šaula, sina Kiševa, čovjeka od plemena Benjaminova, za četrdeset godina. 22 A kad njega ukloni, podiže im Davida za kralja, za koga posvjedoči: 'Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti svaku moju volju.'

23 Iz njegova potomstva Bog, po obećanju, izvede Izraelu Spasitelja Isusa. 24 Pred njegovim je dolaskom Ivan već propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskom. 25 A kad je Ivan završavao svoje djelo, govorio je: 'Za koga me držite da jesam, ja nisam. Nego gle: ide za mnom jedan komu ja nisam dostojan obuće na nogama odriješiti.'

26 'Braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga, nama je poslana riječ ovoga spasenja.[b] 27 Jer stanovnici Jeruzalema i njihovi glavari ne prepoznaše njega ni poziva proročkih - što se čitaju svake subote - te ih, osudivši ga, ispuniše. 28 I premda na njemu ne nađoše nikakve krivnje za smrt, zaiskaše od Pilata da ga smakne. 29 A kad izvršiše sve što je za njega napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30 Ali ga Bog uskrisi od mrtvih. 31 I ukazivao se mnogo dana onima koji s njime uzađoše iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sada njegovi svjedoci pred narodom.[c] 32 I mi vam navješćujemo Evanđelje, ono obećanje dano ocima 33 što ga je Bog ispunio njihovoj djeci - nama, uskrisivši Isusa, kako je i pisano u Psalmu drugom:

'Ti si Sin moj,
ja sam te danas rodio.'

34 A da ga uskrisi od mrtvih, te da se on nikada neće vratiti u trulež, rekao je ovime:

'Dat ću vama svetinje Davidove,
pouzdane.'

35 Zato i na drugom mjestu govori:

'Nećeš dati da Svetac tvoj
truleži ugleda.'

36 Jer David, posluživši naumu Božjem u svome naraštaju, usnu i pribroji se ocima svojim i vidje trulež. 37 Ali Onaj koga Bog uskrisi truleži ne vidje.

38 Neka vam dakle bude znano, braćo, da vam se po Ovome navješćuje oprost grijeha. I od svega onoga od čega se niste mogli po Mojsijevu zakonu opravdati 39 po Ovome se, tko god vjeruje, opravdava. 40 Pazite dakle da vas ne snađe što je rečeno u Prorocima:

41 'Pogledajte, preziratelji,
začudite se i iščeznite!
Jer djelo činim u danima vašim,
djelo u koje ne biste nikako povjerovali
da vam ga tko ispriča.'«

42 Dok su izlazili, molili su ih da im se te riječi navješćuju sljedeće subote. 43 A kad se skup razišao, mnogi Židovi i bogobojazni sljedbenici proslijediše za Pavlom i Barnabom, koji su ih, razgovarajući s njima, poticali da ustraju u Božjoj milosti.

44 Druge se subote okupi gotovo cijeli grad kako bi čuli riječ Gospodnju. 45 Kad Židovi vidješe mnoštvo, ispuniše se zavišću pa se, huleći, stadoše protiviti onome što je Pavao govorio. 46 Pavao i Barnaba tada im smjelo rekoše: »Najprije je vama trebalo navješćivati riječ Božju, ali kad je odbacujete i sebe ne smatrate dostojnima vječnoga života, obraćamo se, evo, poganima. 47 Jer nam je ovako zapovjedio Gospodin:

'Postavljam te za svjetlo poganima,
da budeš na spasenje do nakraj zemlje.'«

48 Kad to pak pogani čuše, radovahu se i proslavljahu riječ Gospodnju, i svi koji bijahu određeni za život vječni uzvjerovaše.

49 I riječ se Božja pronese po svem onom kraju. 50 Ali Židovi podgovoriše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske, te izazvaše progon protiv Pavla i Barnabe, i istjeraše ih iz svoga kraja. 51 A oni, otresavši prašinu s nogu protiv njih, dođoše u Ikonij. 52 Učenici se pak ispunjavahu radošću i Duhom Svetim.

Footnotes

  1. Dj 13,18 Umjesto »podnosio«, neki rukopisi donose: »nosio (u smislu: brinuo se, hranio)«, a u skladu sa starozavjetnim navodom iz Ponovljenoga Zakona 1,31 (LXX).
  2. Dj 13,26 Umjesto »nama je poslana«, neki rukopisi imaju: »vama ...«
  3. Dj 13,31 »sada« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.