Na putu u Jeruzalem

21 Pošto se otrgnusmo od njih, isplovismo i ploveći pravo stigosmo u Kos, sutradan u Rod, a odande u Pataru. ² I našavši lađu koja je plovila prijeko u Feniciju, ukrcasmo se i isplovismo. ³ Ugledavši Cipar, ostavismo ga slijeva, ploveći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru, jer je ondje lađa trebala iskrcati tovar. ⁴ Pronašavši učenike, ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu Pavlu govorahu da ne ide u Jeruzalem. ⁵ Ali kad nam istekoše ti dani, krenusmo na put. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, sve do izvan grada. I kleknuvši na obali pomolismo se, ⁶ oprostivši se jedni s drugima. Mi se ukrcasmo na lađu, a oni se vratiše k svojima. ⁷ Završivši plovidbu, mi stigosmo iz Tira u Ptolemaidu, i pozdravivši braću ostadosmo jedan dan s njima.

⁸ A sutradan krenusmo i stigosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, ostadosmo kod njega. ⁹ On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale. ¹⁰ Kako ostadosmo više dana, prorok imenom Agab siđe iz Judeje ¹¹ i dođe k nama te uze Pavlov pojas, sveza sebi ruke i noge pa reče: »Ovo govori Duh Sveti: 'Čovjeka čiji je ovaj pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke poganima.'« ¹² A kad smo to čuli, stadosmo i mi i mještani moliti Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. ¹³ Tad Pavao odgovori: »Što to činite, plačete i slamate mi srce! Spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.« ¹⁴ I kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: »Gospodnja nek bude volja!«

¹⁵ Nakon tih dana, spremljeni za put, uzlazili smo u Jeruzalem. ¹⁶ A s nama pođoše i učenici iz Cezareje, koji nas odvedoše k nekom Mnasonu Cipraninu, dugogodišnjem učeniku, kod koga smo odsjeli.

Pavao u Jeruzalemu

¹⁷ Kad pak stigosmo u Jeruzalem, braća nas primiše radosno. ¹⁸ Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu, gdje dođoše i sve starješine. ¹⁹ Pozdravivši ih, stade im redom pripovijedati što je Bog učinio među poganima po njegovoj službi. ²⁰ A oni su, čuvši to, proslavljali Boga. Onda mu rekoše: »Vidiš, brate, kolike su tisuće među Židovima uzvjerovale, i svi su revnitelji Zakona. ²¹ A o tebi im je rečeno da naučavaš na otpad od Mojsija sve Židove koji su među poganima, govoreći da ne trebaju obrezivati djece, niti se pridržavati Öbičaja. ²² Što dakle? Zasigurno će čuti da si došao. ²³ Stoga učini što ti kažemo: u nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet. ²⁴ Njih uzmi, posveti se zajedno s njima i plati za njih da obriju glave, te će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi rečeno, nego da si i sam na pravu putu i držiš Zakon. ²⁵ A onima koji su uzvjerovali među poganima napisali smo što odlučismo: kloniti se mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva.«^{[a] 26} Tada Pavao uze one ljude te je sutradan, posvećen zajedno s njima, ulazio u Hram, proglašujući dovršetak dana posvećenja - kad će se za svakoga od njih prinijeti prinos.

Pavao uhićen

²⁷ Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki Židovi iz Azije, ugledavši ga u Hramu, stadoše zbunjivati svu onu svjetinu te podigoše ruke na njega, ²⁸ vičući: »Izraelci, upomoć! Ovo je čovjek koji sve posvuda uči protiv naroda i Zakona i ovoga mjesta, pa još i Grke uvede u Hram i oskvrnu ovo sveto mjesto.« ²⁹ Jer već ranije bijahu s njime u gradu vidjeli Trofima iz Efeza za koga mišljahu da ga je Pavao uveo u Hram.

³⁰ Sav se grad uskomeša i nastade strka naroda te, zgrabivši Pavla, stadoše ga vući iz Hrama i odmah zatvoriše vrata. ³¹ I dok su ga nastojali ubiti, stiže glas do zapovjednika kohorte da je uzbunjen sav Jeruzalem. ³² On odmah uze vojnike i stotnike pa dotrča dolje k njima. A kad oni ugledaše zapovjednika i vojnike, prestadoše tući Pavla. ³³ Zapovjednik se tada približi, uhvati ga i naredi da ga vežu dvojim lancima, te stade ispitivati tko je i što je učinio. ³⁴ Jedni su pak iz svjetine vikali jedno, a drugi drugo. Kako zbog meteža nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu. ³⁵ Kad Pavao stiže do stubišta, vojnici su ga morali nositi zbog nasrtljivosti svjetine. ³⁶ Jer mnoštvo ih je naroda slijedilo, vičući: »Smakni ga!«

³⁷ Samo što ga ne unesoše u vojarnu kad Pavao reče zapovjedniku: »Je li mi dopušteno nešto ti reći?« A on ga upita: »Zar znaš grčki? ³⁸ Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji se prije nekoliko dana pobunio i odveo u pustinju četiri tisuće bodežara?« ³⁹ A Pavao reče: »Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin znamenita grada. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu!« ⁴⁰ Kad mu on dopusti, Pavao stade na stubište mahnuvši rukom narodu. Kako nastade velika tišina, on im se obrati hebrejskim jezikom: