Djela apostolska 9

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Savlovo obraćenje

9 A Savao, još uvijek odišući prijetnjom i ubojstvom suprot učenicima Gospodnjim, pođe k velesvećeniku ² i zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, svezane dovede u Jeruzalem. ³ Putujući, približi se Damasku, i odjednom ga obasja svjetlost s neba. ⁴ On pade na zemlju i začu glas što mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« ⁵ On upita: »Tko si, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus koga ti progoniš! ⁶ Nego ustani i uđi u grad pa će ti se kazati što trebaš činiti.« ⁷ A ljudi koji su s njime putovali stajahu bez riječi; glas su doduše čuli, ali vidjeli nikoga nisu. ⁸ Savao ustade sa zemlje, pa, premda otvorenih očiju, nije vidio ništa. Povedoše ga za ruku i dovedoše u Damask. ⁹ I tri je dana bio obnevidio, i nije jeo niti pio.

¹⁰ Bijaše pak u Damasku neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« A on kaza: »Evo me, Gospodine!« ¹¹ A Gospodin mu reče: »Ustani i pođi u ulicu koja se zove Ravna, pa u Judinoj kući potraži Taržanina imenom Savao. Jer eno moli se ¹² i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananija gdje ulazi i polaže ruke na njega da bi progledao.«^{[a] 13} A odgovori Ananija: »Gospodine, od mnogih čuh o tom čovjeku, kolika zla učini tvojim svetima u Jeruzalemu. ¹⁴ I ovdje on ima ovlast od glavara svećeničkih da sveže sve koji prizivlju tvoje ime.« ¹⁵ A Gospodin mu reče: »Pođi, jer je on moje izabrano sredstvo da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. ¹⁶ Jer ja ću mu pokazati koliko mu treba pretrpjeti za moje ime.«

¹⁷ Onda Ananija ode i uđe u kuću te, položivši ruke na njega, reče: »Savle, brate, poslao me Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si dolazio, da progledaš i ispuniš se Duhom Svetim.« ¹⁸ I odmah mu s očiju njegovih spade nešto kao ljuske, i on progleda. Potom ustade i bi kršten ¹⁹ te se, uzevši hranu, okrijepi.

Savao u Damasku i Jeruzalemu

Nekoliko dana proboravi s učenicima u Damasku. ²⁰ I odmah u sinagogama stade propovijedati Isusa: »On je Sin Božji.« ²¹ Svi koji su ga slušali bijahu zapanjeni i govorahu: »Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu zatirao one koji prizivahu to ime, i koji je ovamo došao radi toga da ih svezane odvede pred glavare svećeničke?« ²² Savao pak postajaše sve silniji i zbunjivaše Židove, stanovnike Damaska, dokazujući: »On je Krist.«

²³ Kad prođe mnogo vremena, Židovi se dogovore da ga smaknu, ²⁴ ali Savao dozna za njihovu zavjeru. I vrebahu na gradskim vratima danju i noću ne bi li ga smakli. ²⁵ A učenici uzevši ga noću, oprezno ga spustiše u košari preko zidina.

Savao s apostolima u Jeruzalemu

²⁶ Došavši u Jeruzalem, nastojao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu, ne vjerujući da je učenik. ²⁷ A Barnaba ga uze i dovede k apostolima, pa im ispripovjedi kako Savao na putu vidje Gospodina, i kako mu progovori, i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. ²⁸ I bijaše s njima; slobodno se kretao po Jeruzalemu te smjelo propovijedao u ime Gospodnje.

²⁹ A govorio je i raspravljao s Helenistima, ali su ga oni nastojali smaknuti. ³⁰ Kad braća doznadoše za to, odvedoše ga dolje u Cezareju, te ga poslaše u Tarz.

Rast crkve

³¹ Crkva je dakle po svoj Judeji i Galileji i Samariji uživala mir. Izgrađivala se i hodila u strahu Gospodnjem, te se utjehom Duha Svetoga umnažala.

Eneja

³² Jednom dok je Petar obilazio sve, siđe i k svetima koji su živjeli u Lidi. ³³ Ondje pak nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je već osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. ³⁴ I reče mu Petar: »Eneja, Isus Krist te ozdravlja! Ustani i prostri sam sebi!« I on odmah ustade. ³⁵ I vidješe ga svi stanovnici Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.

Tabita

³⁶ Bijaše pak u Jopi neka učenica imenom Tabita, što u prijevodu znači »Srna«. Ona bijaše puna dobrih djela i milostinja što ih je činila. ³⁷ Tih se dana razbolje i umrije. Pošto je okupaše, izložiše je u gornjoj sobi. ³⁸ A kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar ondje, poslaše k njemu dva čovjeka moleći ga: »Ne oklijevaj doći k nama!« ³⁹ Petar ustade i pođe s njima. Čim dođe, uvedoše ga u gornju sobu. I okupiše se oko njega sve udovice te mu plačući stadoše pokazivati košulje i haljine što ih je Srna izrađivala dok je bila s njima. ⁴⁰ A Petar, pošto ih sve udalji te kleknu, pomoli se i, okrenuvši se prema tijelu, reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči i, ugledavši Petra, sjede. ⁴¹ On joj pruži ruku i podiže je te, pozvavši svete i udovice, pokaza im je živu. ⁴² I to postade znano po cijeloj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina.

⁴³ A Petar ostade mnogo vremena u Jopi kod nekog Šimuna kožara.