Progon nad crkvom u Jeruzalemu

8 A Savao bijaše suglasan s njegovim smaknućem. Toga dana nastade veliki progon nad crkvom u Jeruzalemu i svi se, osim apostola, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. ² Pobožni ljudi sahraniše Stjepana i održaše za njim veliko žalovanje. ³ Savao je pak uništavao crkvu; ulazeći u kuće, odvlačio je muškarce i žene te ih predavao u tamnicu.

Naviještanje Evanđelja u Samariji

⁴ Oni dakle što bijahu raspršeni navješćivali su Riječ gdje god su prošli. ⁵ A Filip siđe u grad Samariju i propovijedaše im Krista.^{[a] 6} Cijelo je mnoštvo jednodušno pazilo na to što im Filip govori, slušajući ga i gledajući znamenja što ih je činio. ⁷ Jer su iz mnogih opsjednutih izlazili nečisti duhovi, vičući u sav glas, a mnogi su uzeti i hromi bivali iscjeljivani. ⁸ I velika radost nastade u tome gradu.

Šimun čarobnjak

⁹ A neki čovjek imenom Šimun u ovom se gradu već otprije bavio čarobnjaštvom, te je opčinjavao samarijski narod, tvrdeći da je on nešto veliko ¹⁰ i svi su ga, od najmanjega do najvećega, pomno slušali i govorili: »Ovaj je sila Božja, zvana Velika!« ¹¹ A pomno su ga slušali stoga jer ih je već dugo opčinjavao svojim čarobnjaštvom. ¹² Ali kad povjerovaše Filipu koji im je navješćivao Evanđelje o kraljevstvu Božjem i o imenu Isusa Krista, krštavali su se - muževi i žene. ¹³ I Šimun povjerova i pošto bi kršten, neprestano je boravio uz Filipa. Gledajući znamenja i velika silna djela koja su se događala, bio je zapanjen.

¹⁴ Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. ¹⁵ Oni siđoše te se pomoliše za njih da bi primili Duha Svetoga, ¹⁶ jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu naime kršteni samo u ime Gospodina Isusa. ¹⁷ Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

¹⁸ A kad Šimun vidje da se Duh daje polaganjem ruku apostolskih, donese im novaca, ¹⁹ govoreći: »Dajte i meni tu moć da bi svatko na koga položim ruke primio Duha Svetoga.«

²⁰ A Petar mu reče: »Srebro tvoje neka je s tobom na propast kad si pomislio da se dar Božji može novcem steći! ²¹ Nema tebi dijela ni udjela u ovome, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. ²² Obrati se dakle od te svoje zloće i moli Gospodina ne bi li ti se oprostila pomisao tvoga srca. ²³ Jer vidim da si u žuči gorčine i u okovu nepravde.« ²⁴ A Šimun mu odgovori: »Molite se vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli!«

²⁵ Oni se dakle, pošto posvjedočiše i navijestiše riječ Gospodnju, vraćahu u Jeruzalem i navješćivahu Evanđelje mnogim samarijanskim selima.

Filip i Etiopljanin

²⁶ Anđeo Gospodnji progovori Filipu i reče: »Ustani i pođi na jug, na put koji iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« ²⁷ On ustade i pođe. I gle, Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, koji bijaše nad svom njezinom riznicom, a koji je bio došao u Jeruzalem pokloniti se, ²⁸ vraćao se sjedeći u svojim kolima i čitao proroka Izaiju. ²⁹ Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« ³⁰ Onda Filip pritrča i začu Etiopljanina gdje čita proroka Izaiju, pa reče: »Razumiješ li što čitaš?« ³¹ A on reče: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« I zamoli Filipa da se popne i uz njega sjedne.

³² A odlomak iz Pisma koji je čitao bijaše ovaj:

³⁴ Dvoranin se obrati Filipu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugome?« ³⁵ Tada Filip otvori usta pa mu, počevši od toga Pisma, navijesti Evanđelje o Isusu.

³⁶ I dok su tako išli putem, dođoše do neke vode, te dvoranin reče: »Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?« ^{(37) [b] 38} I zapovjedi da kola stanu, te siđu obojica u vodu, i Filip i dvoranin, i on ga krsti. ³⁹ Kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa, i dvoranin ga više ne vidje, već ode svojim putem radujući se. ⁴⁰ A Filip se nađe u Azotu; i putujući, navješćivao je Evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.