Djela apostolska 7
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Stjepanov govor
7 A velesvećenik upita: »Je li to tako? 2 On pak odgovori: »Braćo i oci, poslušajte! Bog slave ukaza se našemu ocu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije no što se nastani u Haranu, 3 i reče mu: 'Izađi iz zemlje svoje i od svoga roda i pođi u zemlju koju ću ti ja pokazati.' 4 Tada izašavši iz kaldejske zemlje nastani se u Haranu, a odande ga, pošto mu umrije otac, On preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5 U njoj mu ne dade baštine, ni jedne stope zemlje, a obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu poslije njega, dok još nije imao djeteta. 6 A Bog isto tako reče da će njegovi potomci biti pridošlice u tuđoj zemlji, da će ih držati u ropstvu i tlačiti četiri stotine godina. 7 'I narodu kojemu će oni robovati ja ću suditi', reče Bog, 'a nakon toga će izaći i služiti mi na ovome mjestu.' 8 I dade mu Savez obrezanja. I tako rodi Izaka, pa ga obreza osmi dan; i Izak Jakova, i Jakov dvanaest patrijaraha.
9 A patrijarsi, zavidjevši Josipu, prodadoše ga u Egipat. I Bog bijaše s njime, 10 i izbavi ga iz svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred faraonom, kraljem egipatskim, te ga on postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.
11 Dođe pak glad na sav Egipat i Kanaan, i velika nevolja, te oci naši nisu nalazili hrane. 12 Kad Jakov ču da ima žita u Egiptu, posla najprije naše oce. 13 A drugi put Josip se očitova svojoj braći, pa Josipov rod postade znan faraonu. 14 Josip onda posla po svojega oca Jakova i svu svoju rodbinu, sedamdeset i pet duša. 15 I siđe Jakov u Egipat, i umrije on i naši oci. 16 I prenesoše ih u Sihem i položiše u grobnicu koju Abraham za srebro kupi od sinova Hemorovih u Sihemu.[a]
17 Kako se pak približavalo vrijeme obećanja kojim se Bog zareče Abrahamu, narod naraste i umnoži se u Egiptu, 18 sve dok ne zavlada drugi kralj u Egiptu koji Josipa nije poznavao.[b] 19 On, podmuklo postupivši prema našemu rodu, stade tlačiti naše oce da izlažu svoju novorođenčad kako ne bi preživjela.
20 U to se vrijeme rodi Mojsije, i bijaše Bogu prekrasan. Tri je mjeseca othranjivan u očevoj kući, 21 a onda ga je, kad ga izložiše, uzela faraonova kći i odgojila sebi za sina. 22 Tako Mojsije bi odgojen u svoj egipatskoj mudrosti, a bijaše u svojim riječima i djelima silan.
23 Kad je pak navršavao četrdeset godina, dođe mu u srce da obiđe svoju braću, sinove Izraelove. 24 I vidjevši da se jednome čini nepravda, obrani ga i izvrši osvetu za toga koji bijaše zlostavljan, ubivši Egipćanina. 25 Mišljaše pak da će njegova braća razumjeti da im Bog po njegovoj ruci daje spasenje, ali oni ne razumješe. 26 Sutradan se pojavi među onima koji su se potukli, pa ih stade miriti, rekavši: 'Ljudi, braća ste, zašto činite nepravdu jedan drugomu?' 27 Ali ga onaj koji je svom bližnjem činio nepravdu odgurne i reče: 'Tko tebe postavi za glavara i suca nad nama? 28 Hoćeš li i mene smaknuti kao što si jučer smaknuo onog Egipćanina?' 29 Na tu pak riječ Mojsije pobježe i postade pridošlicom u zemlji midjanskoj, gdje rodi dva sina.
30 Kad se navrši četrdeset godina, ukaza mu se anđeo u pustinji gore Sinajske, u plamenu goruća grma. 31 A kad Mojsije to vidje, bijaše zadivljen viđenjem. Dok se približavao da pogleda, dođe glas Gospodnji: 32 'Ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahamov i Izakov i Jakovljev.' A Mojsije, sav uzdrhtao, nije se usuđivao ni pogledati. 33 A Gospodin mu reče: 'Izuj svoju obuću, jer je mjesto na kojemu stojiš sveta zemlja. 34 Uistinu vidjeh muku svojega naroda u Egiptu i uzdisaj njegov čuh pa siđoh da ih izbavim. A sada pođi, poslat ću te u Egipat.'
35 Toga Mojsija koga su se odrekli rekavši: 'Tko tebe postavi za glavara i suca?', toga Bog posla za glavara i osloboditelja rukom anđela koji mu se ukaza u grmu. 36 On ih izvede, činivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj i na Crvenome moru i u pustinji tijekom četrdeset godina. 37 To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: 'Bog će vam podignuti proroka poput mene, između vaše braće.' 38 To je onaj koji je u zboru u pustinji bio između anđela koji mu govoraše na Sinajskoj gori i otaca naših; koji primi riječi životne da ih nama dade. 39 Njemu ne htjedoše biti poslušni oci naši, nego ga odbaciše i okrenuše se srcima svojim u Egipat, 40 rekavši Aronu: 'Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer ovaj Mojsije koji nas izvede iz zemlje egipatske - ne znamo što mu se dogodilo. 41 I u te dane načiniše tele i prinesoše žrtvu tom idolu, i veseljahu se djelima svojih ruku. 42 A Bog se okrenu te ih predade da iskazuju službu vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi Proroka:
'Prinosiste li mi žrtve i darove
četrdeset godina u pustinji,
dome Izraelov?
43 I uzeste na se šator Molohov
i zvijezdu boga vašega Refana,
likove što ih načiniste da im se klanjate.
Stoga ću vas prognati onkraj Babilona.'
44 Naši oci imahu u pustinji Šator svjedočanstva, kao što zapovjedi Onaj koji je govorio Mojsiju da se on načini po obliku što ga je vidio. 45 Njega preuzeše oci naši i unesoše pod Jošuom u posjed s kojeg Bog otjera narode ispred naših otaca - sve do dana Davidovih, 46 koji nađe milost pred Bogom te zaiska da nađe boravište za Kuću Jakovljevu.[c] 47 A Salomon mu sagradi dom. 48 Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorinama, kao što govori prorok:
49 'Nebo je moje prijestolje,
a zemlja podnožje nogama mojim.
Kakav ćete mi dom sagraditi,
govori Gospodin,
ili gdje će biti mjesto mojega počinka?
50 Ne učini li moja ruka sve to?'
51 Vi tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju! Uvijek se opirete Duhu Svetome, kako oci vaši tako i vi! 52 Kojega od proroka vaši oci nisu progonili, i pobiše one koji unaprijed navijestiše o dolasku Pravednika, komu vi sada postadoste izdajnici i ubojice; 53 vi koji ste primili zakon po odredbama anđela, ali ga se niste držali.«
54 A kad to čuše, bijahu do kraja razjareni u svojim srcima i stadoše škrgutati zubima na njega. 55 A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled na nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu, 56 te reče: »Evo gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57 Oni pak u sav glas zavrištaše, začepiše svoje uši i kao jedan nasrnuše na njega. 58 Izbacivši ga iz grada stadoše ga kamenovati. Tada svjedoci odložiše svoje haljine do nogu mladića zvanoga Savao. 59 I dok su kamenovali Stjepana, on je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60 Onda kleknu na koljena i zavapi u sav glas: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« I kad to reče, usnu.
Djela 7
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Stjepanov govor
7 Tada ga je vrhovni svećenik upitao: »Je li to istina?« 2 Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji. 3 Bog mu je rekao: ‘Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’[a] 4 Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je umro otac, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite. 5 Nije mu u njoj dao nikakvog nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima iako u to vrijeme Abraham nije imao djece. 6 Evo što mu je Bog rekao: ‘Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina. 7 No kaznit ću narod kojem budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovome mjestu.’[b] 8 Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha.
9 Oni su bili ljubomorni na Josipa i prodali su ga u roblje u Egipat. No Bog je bio s njim i izbavio ga iz svih nevolja. 10 Bog mu je dao mudrosti i omogućio mu da zadobije naklonost faraona, egipatskoga kralja. Faraon je Josipa postavio za upravitelja Egipta i svoga dvora. 11 Tada je cijelim Egiptom i Kanaanom zavladala glad. Narod je strašno patio i naši preci nisu mogli naći hrane. 12 Jakov je čuo da u Egiptu ima žita i prvi je put poslao naše pretke onamo. 13 Kad su drugi put došli u Egipat, Josip se otkrio svojoj braći, tako da je i faraon saznao za njegovo porijeklo. 14 Josip je onda poslao po svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je ukupno sedamdeset i petorica. 15 Jakov se spustio u Egipat, gdje je umro i on i naši preci. 16 Njegove su kosti prenijeli u Sihem i položili u grobnicu koju je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova.
17 Naš je narod u Egiptu brojčano narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu. 18 Potom je Egiptom zavladao drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu 19 i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla. 20 U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući, 21 a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina. 22 Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu.
23 Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. 24 Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. 25 Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli. 26 Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’ 27 Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’[c] 29 Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova.
30 Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. 31 Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: 32 ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’[d] A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. 33 Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. 34 Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’[e]
35 Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’[f] Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi. 36 Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji. 37 To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’[g] 38 On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama.
39 No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu. 40 Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’[h] 41 I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku, 42 a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka:
‘Narode Izraela,
niste meni četrdeset godina u pustinji prinosili žrtve i darove.
43 Ponijeli ste sa sobom šator boga Moloha
i zvijezdu svoga boga Refana.
To su idoli koje ste sami napravili da ih štujete.
Zbog toga ću vas prognati dalje od Babilona.’[i]
44 Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano. 45 Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju, koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana. 46 David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Jakovljevom Bogu. 47 No tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio.
48 Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenima ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka.
49 ‘Gospodin kaže: Nebo je moje prijestolje,
a Zemlja postolje mojim nogama.
Kakav ćete mi dom sagraditi?
Gdje će mi biti mjesto odmora?
50 Nije li moja ruka sve stvorila?’[j]
51 O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Svetom Duhu. Isti ste kao vaši preci! 52 Postoji li ijedan prorok kojeg vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli Pravednikov dolazak. Vi ste ga sada izdali i ubili. 53 Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.«
Stjepanova smrt
54 Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima. 55 A Stjepan, pun Svetog Duha, pogledao je u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu. 56 I rekao je: »Pogledajte! Evo, nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.«
57 Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega. 58 Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića po imenu Savao. 59 Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!« 60 Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je.
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International