Ananija i Safira

5 Neki pak čovjek imenom Ananija, sa svojom ženom Safirom, proda posjed ² te, sa znanjem svoje žene, utaji od utrška, a dio donese i položi pred noge apostolima. ³ A Petar mu reče: »Ananija, zašto Sotona ispuni tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i utajiš od utrška njive? ⁴ Da je ostala neprodana, ne bi li tvoja ostala? A pošto je prodana, nije li bila u tvojoj vlasti? Zašto si stavio u srce svoje takvo što? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!« ⁵ A kad Ananija ču ove riječi, sruši se i izdahnu. I velik strah nastade među svima koji su to čuli. ⁶ Onda ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju.

⁷ Oko tri sata kasnije uđe i njegova žena ne znajući što se dogodilo. ⁸ A Petar joj se obrati: »Reci mi, jeste li za toliko prodali njivu?« A ona reče: »Da, za toliko.« ⁹ A Petar će joj: »Zašto se dogovoriste Duha Gospodnjega iskušavati? Gle, na vratima su noge onih koji tvojega muža pokopaše; oni će iznijeti i tebe!« ¹⁰ I ona se odmah sruši pred njegove noge i izdahnu. A oni mladići uđu i nađu je mrtvu, te je iznesu i pokopaju pokraj njezina muža. ¹¹ I velik strah nastade u cijeloj crkvi i među svima koji su to čuli.

Apostoli iscjeljuju mnoge bolesnike

¹² A po rukama apostola događala su se mnoga znamenja i čudesa u narodu. I svi bijahu jednodušno u trijemu Salomonovu. ¹³ A od ostalih nitko im se nije usuđivao pridružiti, ali narod ih je veličao. ¹⁴ A onih što uzvjerovaše - mnoštvo muževa i žena - sve se više pribrajalo Gospodinu; ¹⁵ tako da su na ulice iznosili bolesne i postavljali ih na ležaljke i postelje da bi, kad Petar dođe, bar sjena njegova koga od njih osjenila. ¹⁶ A mnoštvo se okupljalo iz gradova oko Jeruzalema, donoseći bolesne i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bivali iscjeljivani.

Apostoli pred Vijećem

¹⁷ Digoše se pak velesvećenik i svi oni s njime - a to je sljedba saducejska - pa puni zavisti ¹⁸ podigoše ruke na apostole i staviše ih u javni pritvor. ¹⁹ Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnička, izvede ih i reče: ²⁰ »Idite, stanite u Hramu i navješćujte narodu sve riječi ovoga Života.« ²¹ Poslušavši, uđoše oni u zoru u Hram i stadoše poučavati. A kad dođe velesvećenik i oni koji bijahu s njim, sazvaše Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih te poslaše u zatvor da ih se dovede. ²² Kad stražari dođoše, ne nađoše ih u tamnici, pa se vratiše i javiše: ²³ »Zatvor nađosmo zaključan sa svom pomnjom, i stražare gdje stoje pred vratima, ali kad otvorismo, unutra ne nađosmo nikoga.«

²⁴ Kad zapovjednik hramski i glavari svećenički čuše te riječi, dvojili su zbunjeno o njima što bi to bilo. ²⁵ Netko pak dođe i javi im: »Eno, oni ljudi koje staviste u tamnicu stoje u Hramu i poučavaju narod.« ²⁶ Tada zapovjednik sa stražarima ode i dovede ih; ne na silu, jer su se bojali da ih narod ne kamenuje. ²⁷ Kad ih dovedoše, izvedu ih pred Vijeće i velesvećenik ih upita: ²⁸ »Nismo li vam najstrože zapovjedili da ne naučavate u to ime? A gle, ispunili ste Jeruzalem svojim učenjem i želite navući na nas krv toga čovjeka.«

²⁹ A Petar i apostoli odgovore: »Treba se radije pokoravati Bogu no ljudima. ³⁰ Bog naših otaca uskrisi Isusa, koga vi pogubiste objesivši ga na drvo. ³¹ Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da Izraelu dadne obraćenje i oprost grijeha. ³² Mi smo svjedoci tih riječi i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji mu se pokoravaju.«

³³ Kad to pak čuše, bijahu do kraja razjareni, te se dogovarahu da ih smaknu.

Gamalielov savjet

³⁴ Ustade pak tada jedan iz Vijeća, farizej imenom Gamaliel, učitelj Zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da ljude nakratko izvedu, ³⁵ pa im reče: »Izraelci, dobro pripazite što ćete učiniti s ovim ljudima. ³⁶ Jer prije ovih dana ustade Teuda, govoreći da je on netko, i uz njega pristade oko četiri stotine muškaraca; on bi smaknut, a svi se koji su ga slijedili raspršiše, te ih nestade. ³⁷ Poslije njega, u dane popisa, ustade Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on pogibe, i svi koji su ga slijedili razbježaše se. ³⁸ I sad vam kažem: Okanite se ovih ljudi i pustite ih! Ako je ovaj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ³⁹ ali, ako je od Boga, nećete ga moći razoriti, jer biste se mogli naći u borbi protiv Boga.«

Tada ga poslušaše ⁴⁰ te, dozvavši apostole, išibaše ih i zapovjediše im da ne govore u ime Isusovo. Potom ih otpustiše.

⁴¹ Odlazeći od Vijeća oni su se pak radovali što su bili dostojni podnijeti pogrdu za Ime. ⁴² I svaki su dan u Hramu i po kućama bez prestanka poučavali i navješćivali Evanđelje - Krista Isusa.