Add parallel Print Page Options

Na otoku Malti

28 Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta. Domoroci nam iskazivahu nesvakidašnju prijaznost. Zapalivši naime vatru, pozvaše nas sve, zbog kiše koja je padala i zbog studeni. A Pavao prikupi naramak granja i stavi na vatru, kadli zbog vrućine izađe guja i pripije mu se za ruku. A kad domoroci vidješe životinju gdje visi o njegovoj ruci, stadoše govoriti jedni drugima: »Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kad mu, iako se spasio iz mora, Pravda ne dopušta živjeti.« Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa zlo. Oni su pak očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav; ali pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se nikakvo zlo nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.

A u okolici onoga mjesta bijaše imanje prvaka otoka, imenom Publija koji, prihvativši nas, tri nas dana ljubazno ugosti. Publijev je otac ležao bolestan od ognjice i srdobolje. Pavao mu priđe i pomoli se, te položi na njega ruke i izliječi ga. Nakon toga stadoše dolaziti i drugi koji su na otoku bili bolesni, te ozdravljahu. 10 Oni nam iskazaše mnoge počasti te su nas, kad isplovljavasmo, opskrbili potrepštinama.

Dolazak u Rim

11 Nakon tri mjeseca isplovismo na aleksandrijskoj lađi, sa znakom Dioskura, koja bijaše prezimila na otoku. 12 Doplovivši tad u Sirakuzu, ostadosmo tri dana. 13 Odande, popuštajući priveze, stigosmo u Regij, a kako je dan kasnije zapuhao južnjak, drugoga dana stigosmo u Puteole. 14 Ondje nađosmo braću koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako dođosmo u Rim. 15 Kad tamošnja braća dočuše o nama, izađoše nam ususret sve do Apijeva trga i Triju gostionica. Ugledavši ih, Pavao izreče hvalu Bogu i ohrabri se. 16 A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da stanuje zasebno s vojnikom koji ga je čuvao.

Pavlov susret sa Židovima u Rimu

17 Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake te im, kad se okupiše, stade govoriti: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ili otačkih običaja, a ipak me u Jeruzalemu kao sužnja predadoše u ruke Rimljanima. 18 Oni me nakon istrage htjedoše pustiti, jer nije na meni bilo nikakve krivnje zbog koje bih zaslužio smrt. 19 Ali kako se Židovi tome usprotiviše, bijah prisiljen prizvati se na cara, ne hoteći ičim optužiti svoj narod. 20 Zbog toga dakle razloga zamolih da vas vidim i da vam se obratim, jer sam zbog nade Izraelove vezan u ovim lancima.«

21 A oni mu rekoše: »Mi nikakva pisma o tebi nismo primili iz Judeje, niti je tko od braće došao nešto dojaviti ili loše govoriti o tebi. 22 Ali bismo htjeli od tebe čuti što misliš, jer o toj sljedbi znamo da se posvuda govori protiv nje.«

23 Nato dogovoriše dan i dođoše k njemu u stan u velikom broju. I on im je izlagao svjedočeći kraljevstvo Božje, uvjeravajući ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka o Isusu. 24 I neki vjerovahu onome što je govorio, drugi pak ne vjerovahu. 25 Nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, pošto im Pavao reče još ovu riječ: »Dobro Duh Sveti po Izaiji proroku vašim ocima progovori:

26 'Idi k tomu narodu i reci:

Slušat ćete i slušati, a nećete razumjeti, gledat ćete i gledati, a nećete vidjeti. 27 Jer otupjelo je srce ovog naroda; uši svoje začepiše, oči svoje zatvoriše; da svojim očima ne vide, da svojim ušima ne čuju i srcem ne razumiju - da se ne obrate te ih ne izliječim.'

28 Neka vam dakle bude znano da je ovo Božje spasenje poslano poganima. Oni će ga poslušati.« (29) [a]

Zaključak

30 Pavao pak ostade pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su mu dolazili, 31 propovijedajući kraljevstvo Božje i poučavajući o Gospodinu Isusu Kristu sa svom smjelošću i bez zapreka.

Footnotes

  1. Dj 28,29 Neki rukopisi dodaju tekst koji pojedini prijevodi umeću u redak 29, »I pošto im to reče, Židovi otiđoše, prepirući se međusobno.«

Pavao na Malti

28 Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. Stanovnici otoka prema nama su se ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru jer je počela kiša i bilo je hladno. Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri nas dana ljubazno ugostio. Publijev je otac ležao u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. Potom su počeli dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. 10 Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego što smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je bilo potrebno.

Pavao odlazi u Rim

11 Nakon tri mjeseca isplovili smo brodom koji je bio iz Aleksandrije i koji je prezimio na otoku. S prednje je strane imao znak bogova blizanaca[a]. 12 Stigli smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana, 13 a zatim smo isplovili prema Regiju. Sljedećeg dana podigao se južni vjetar i dan nakon toga stigli smo u Puteole. 14 Ondje smo zatekli neku braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima tjedan dana. Napokon smo stigli u Rim. 15 Tamošnji su vjernici saznali da dolazimo pa su izašli sve do Apijeve tržnice i Triju gostionica da nas dočekaju. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.

Pavao u Rimu

16 Kad smo stigli u Rim, Pavlu je bilo dopušteno da živi sâm, ali s njim je morao biti i vojnik koji bi ga čuvao.

17 Tri dana kasnije, Pavao je sazvao židovske vođe. Kad su se svi okupili, rekao im je: »Braćo, ja nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka. Pa ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali Rimljanima. 18 Rimljani su me ispitali i htjeli me osloboditi jer ničime nisam zaslužio smrtnu kaznu. 19 No kad su se Židovi tomu usprotivili, bio sam prisiljen zatražiti da mi se sudi pred carem. Međutim, ni za što ne optužujem svoj narod. 20 Zbog toga sam i zatražio da vas vidim i razgovaram s vama; u ovim sam lancima upravo zato što vjerujem u nadu Izraela.«

21 Židovski su vođe rekli Pavlu: »Nismo iz Judeje primili nikakvo pismo o tebi. Ni jedan brat, koji je stigao odande, nije nam priopćio nikakvu novost niti iznio išta loše o tebi. 22 Ali htjeli bismo čuti tvoje stajalište jer znamo da se svuda govori protiv te sljedbe.«

23 Ugovorili su s Pavlom dan kada će se sastati. Došli su k njemu u velikom broju, u kuću u kojoj je boravio, a on im je cijeli dan govorio o Božjem kraljevstvu i iznosio im svoje svjedočanstvo. Nastojao ih je uvjeriti u istinu o Isusu na temelju Mojsijevog zakona i proročkih knjiga. 24 Neki su povjerovali u ono što je govorio, dok drugi nisu htjeli povjerovati. 25 Nastala je prepirka i svi su se već bili spremni razići, a Pavao je tada dodao još samo ovo: »Dobro je Sveti Duh govorio kad je preko proroka Izaije rekao vašim precima:

26 ‘Idi ovom narodu i reci mu:
Slušat ćete i slušati,
    ali nećete razumjeti.
Gledat ćete i gledati,
    ali nećete shvatiti.
27 Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda.
    Uši su začepili, a oči zatvorili.
Tako da ne vide svojim očima,
    ne čuju svojim ušima,
    ne razumiju svojim srcem
i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’[b]

28 Stoga, znajte: Bog šalje ovo spasenje nežidovima. Oni će ga poslušati!« 29 [c]

30 Pune je dvije godine Pavao ostao u kući koju je sâm unajmio. U njoj je primao sve koji su mu dolazili. 31 Propovijedao je o Božjem kraljevstvu i učio o Gospodinu Isusu Kristu. Činio je to sasvim otvoreno i nitko ga u tome nije sprečavao.

Footnotes

  1. 28,11 bogovi blizanci Grčki bogovi Kastor i Polideuk (ili Poluks).
  2. 28,26-27 Citat iz Iz 6,9-10.
  3. 28,29 Neki kasniji starogrčki rukopisi dodaju 29. redak: »Nakon što je Pavao to rekao, Židovi su otišli, a među njima se razvila žestoka rasprava.«