Djela apostolska 27
Knijga O Kristu
Pavao plovi u Rim
27 Odlučeno je da odjedrimo u Italiju. Pavla i nekolicinu drugih zatvorenika predali su stotniku carske čete Juliju.
2 Ukrcali smo se na neku adramitsku lađu koja je plovila u azijska mjesta te otplovili. S nama je bio i neki Makedonac, Aristarh iz Soluna.
3 Sutradan smo doplovili u Sidon. Julije je s Pavlom vrlo ljubazno postupao. Dopustio mu je posjetiti prijatelje, da se pobrinu za njegove potrebe.
4 Otplovili smo dalje jedreći sjeverno uz Cipar između otoka i kopna jer su puhali suprotni vjetrovi.
5 Prošli smo uz cilicijsku i pamfilijsku obalu te stigli u grad Miru u Liciji.
6 Ondje stotnik pronađe neku lađu što je iz Aleksandrije plovila u Italiju, pa nas ukrca na nju.
7 Nekoliko smo dana sporo plovili i jedva došli do Knida. Kako od vjetra nismo mogli pristati, otplovili smo pod Kretu, do Salmone,
8 pa na jedvite jade uz nju do nekoga mjesta zvanog Dobra pristaništa, blizu grada Laseje.
9 Mnogo smo vremena izgubili. Plovidba je postala vrlo opasnom jer je već bila jesen,[a] a Pavao upozori:
10 'Ljudi, vidim da će plovidba biti pogibeljna i da ćemo pretrpjeti veliku štetu - ne samo u teretu nego i u našim životima.'
11 Ali stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlu.
12 Kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je ljudi predlagala da otplove i pokušaju doći do luke Feniks na Kreti, otvorenoj prema jugozapadu i sjeverozapadu, te da ondje prezimimo.
Oluja na moru
13 Tada puhne blagi južnjak te oni, misleći da bi mogli uspjeti u toj nakani, dignu sidro i zaplove uz samu obalu Krete.
14 Ali ubrzo zatim silovito zapuše žestok vjetar zvani sjeveroistočnjak.
15 Zahvati lađu tako da mu se nije mogla oteti, pa smo se prepustili da nas nosi.
16 Kad smo prolazili uz neki otočić zvan Kauda, jedva smo na brod podignuli čamac za spašavanje koji smo vukli za sobom.
17 Podignuli su ga da uporabe opremu za spašavanje i da konopcima potpašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu uz afričku obalu, spuste plivajuće sidro te smo tako plovili dalje nošeni vjetrom.
18 Kako nas je oluja silovito bacala, sutradan izbace s broda teret,
19 a treći dan brodsku opremu i sve čega su se domogli.
20 Strašna je oluja bjesnjela mnogo dana te se nisu mogli vidjeti ni Sunce ni zvijezde. Gubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti.
21 Dugo već nismo ništa jeli. Pavao stane pred posadu i reče: 'Trebali ste me, ljudi, poslušati i ne odlaziti s Krete pa biste izbjegli svu ovu nevolju i štetu.
22 Ali sada vam kažem: budite odvažni jer nitko od nas neće stradati iako će lađa potonuti.
23 Noćas mi se ukazao anđeo Boga kojemu pripadam i služim
24 te mi rekao: "Ne boj se, Pavle, jer ćeš sigurno stići pred cara! A Bog ti daruje i da svi tvoji suputnici sigurno doputuju.'
25 Zato se, ljudi, razvedrite! Vjerujem Bogu. Bit će kako mi je rekao.
26 Ali nasukat ćemo se na neki otok.'
Brodolom
27 Četrnaeste noći oluje, oko ponoći, vjetar nas je gonio amo-tamo po Jadranu. Mornari naslute da se približava nekakvo kopno.
28 Bace olovnicu i izmjere dvadeset hvati dubine. Malo zatim opet ju bace i izmjere petnaest hvati.
29 Prestraše se da ne nalete na grebene pa bace s krme četiri sidra i počnu se moliti da se brzo razdani.
30 Mornari su kanili pobjeći s lađe pa počnu spuštati čamac u more pod izlikom da kane spustiti sidra s pramca.
31 Ali Pavao reče stotniku i vojnicima: 'Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!'
32 Vojnici prerežu užad i puste da čamac padne u more.
33 Sve do svanuća Pavao je molio ljude da jedu. 'Četrnaest dana niste ni taknuli jelo
34 'Molim vas, pojedite što za vlastito dobro. Jer neće vam pasti ni vlas s glave.'
35 Kad je to rekao, uzme kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti.
36 Svi se razvedre i uzmu hranu.
37 U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest duša.
38 Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
39 Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neki zaljev ravne obale te odluče pokušati onamo zavesti lađu.
40 Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru te se usmjere prema obali.
41 Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi.
42 Vojnici nakane poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i ne pobjegne,
43 ali im stotnik, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale,
44 a ostalima reče da doplivaju na daskama i olupinama lađe. Tako su svi živi i zdravi dospjeli na kopno.
Notas al pie
- Djela apostolska 27:9 U grčkome: jer je post (obično koncem rujna ili početkom listopada) već prošao.
Djela apostolska 27
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Od Cezareje do Krete
27 Kad pak bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i neke druge sužnje stotniku iz kohorte carskog veličanstva, imenom Juliju. 2 Ukrcavši se na lađu iz Adramitije, koja je imala ploviti u azijska mjesta, isplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
3 Sutradan pristadosmo u Sidonu. Julije postupi ljudski s Pavlom te mu dopusti da posjeti svoje prijatelje kako bi se za njega pobrinuli. 4 A isplovivši odande jedrili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni. 5 Preplovivši more duž Cilicije i Pamfilije, stigosmo u Miru u Liciji. 6 Našavši ondje aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju, stotnik nas ukrca u nju.
7 Više smo dana plovili sporo te jedva stigosmo nasuprot Knidu. Kako nam je vjetar priječio dalje, zaplovismo u zavjetrini Krete prema Salmoni. 8 Jedva ploveći uz obalu stigosmo do nekog mjesta zvanog Dobre Luke, blizu grada Laseja.
Oluja i brodolom
9 Kako je prošlo mnogo vremena i plovidba već postajala opasna, jer je već i Post prošao, Pavao ih stade opominjati, 10 govoreći im: »Ljudi, vidim da će ova plovidba biti uza stradanje i mnogo štete ne samo za teret i lađu nego i za naše živote.« 11 Stotnik je pak više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe negoli onome što je Pavao govorio. 12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina donese odluku da se isplovi odande i nekako pokuša stići do Feniksa - luke na Kreti, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu - pa da se ondje prezimi.
13 Budući pak da je blago zapuhao južnjak, pomisliše da bi mogli ostvariti cilj te podigoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. 14 Ali ubrzo nakon toga zapuha s nje orkanski vjetar zvan sjeveroistočnjak. 15 Zahvati lađu koja se vjetru više nije mogla oduprijeti, pa se prepustismo da nas nosi. 16 Ploveći u zaklonu otočića zvanog Kauda, jedva smo uspjeli osigurati čamac.[a] 17 Pošto ga podigoše, upotrijebiše užad da opašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu, spustiše plivajuće sidro, pustivši da tako budu nošeni. 18 No kako nas je oluja žestoko bacala, sutradan stadoše izbacivati teret, 19 a trećega dana svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
20 Kako se već više dana ne pokazivahu ni sunce ni zvijezde, a nemalo nevrijeme bjesnjelo, nestajala je već svaka nada da ćemo se spasiti.
21 Kako se već dugo nije jelo, Pavao tad stade usred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me i ne isplovljavati iz Krete te tako izbjeći i ovo stradanje i štetu. 22 Ali vas sada opominjem da budete hrabri, jer nitko između vas neće propasti, nego samo lađa. 23 Jer stade preda me ove noći anđeo onoga Boga čiji sam i komu služim, 24 te mi reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo ti je Bog podario sve koji plove s tobom.' 25 Zato budite hrabri, ljudi! Jer vjerujem Bogu da će tako biti kako mi je rečeno. 26 Ali treba da se nasučemo na neki otok.«
27 Kad već nastade četrnaesta noć otkako bijasmo tamo-amo nošeni po Adriji, oko ponoći stadoše mornari naslućivati da im se primiče neka zemlja. 28 Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovno je baciše i nađoše petnaest hvati. 29 Bojeći se da ne udarimo negdje na grebene, baciše s krme četiri sidra te stadoše moliti da svane dan. 30 A kad mornari pokušaše pobjeći s lađe, te stadoše čamac u more spuštati pod izlikom da će s pramca spustiti sidra, 31 reče Pavao stotniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.« 32 Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i pustiše ga da padne.
33 Sve do u osvit molio je Pavao sve da jedu, govoreći: »Danas je već četrnaesti dan kako neprekidno iščekujete bez jela, ništa ne okusivši. 34 Stoga vas molim da jedete, jer je to za vaš spas. Jer ni jednome od vas ni vlas s glave neće propasti.« 35 To reče i uze kruh, dade hvalu Bogu pred svima, razlomi ga te stade jesti. 36 Nato se svi razvedriše te i oni uzeše hrane. 37 Svih je nas na lađi bilo dvjesto sedamdeset i šest duša. 38 Kad se nasitiše, stadoše olakšavati lađu bacajući žito u more. 39 Kad pak osvanu dan, zemlje nisu prepoznali; ali su opazili neki zaljev s pješčanom obalom pa su se dogovarali da, ako uzmognu, na nju navuku lađu. 40 Odvezavši sidra ostaviše ih u moru, popustivši ujedno vezove na kormilima te razapeše prednje jedro prema vjetru krećući se prema pješčanoj obali. 41 Ali udarivši u prud nasukaše lađu; i dok se pramac zarinu te ostade nepomičan, krma se kršila od siline valovlja.[b] 42 Odluka je vojnika bila pobiti sužnje da tko od njih plivajući ne pobjegne. 43 Ali stotnik, hoteći spasiti Pavla, spriječi njihov naum, te zapovjedi da oni koji mogu plivati prvi skoče i izađu na kopno, 44 a ostali će, neki na daskama, drugi na ostacima lađe. I tako se svi spasiše prispjevši na kopno.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.
Copyright © 2001 by Life Center International