Pavlova obrana pred Agripom

26 Nato Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Tada Pavao ispruži ruku i stade se braniti: ² »Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas pred tobom mogu braniti od svega onoga za što me Židovi optužuju, ³ osobito stoga što si poznavatelj svih židovskih običaja i nesuglasica. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

⁴ Dakle, moj život već od rane mladosti, koji provedoh u svome narodu i u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi. ⁵ Budući da me poznaju od početka, mogu, ako hoće, svjedočiti da sam prema najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. ⁶ I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje što ga Bog dade našim ocima - ⁷ koje se, naših dvanaest plemena ustrajno služeći Bogu noću i danju, nada postignuti. Zbog te me nade, o kralju, Židovi optužuju! ⁸ Zašto se među vama smatra nevjerojatnim da Bog mrtve uskrisuje?

⁹ Pa i sam sam smatrao da protiv imena Isusa Nazarećanina trebam učiniti sve što mogu. ¹⁰ Tako i učinih u Jeruzalemu, te sam mnoge svete sam zatvorio u tamnice primivši za to ovlast od glavara svećeničkih. Kad su ih pogubljivali, dao sam svoj glas protiv njih. ¹¹ Po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule, i prekomjerno bijesan na njih progonio ih čak u tuđim gradovima.

¹² Kad radi toga pođoh u Damask, s ovlašću i dopuštenjem glavara svećeničkih, ¹³ vidjeh na putu o podne, o kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i one koji su išli sa mnom. ¹⁴ Kad svi mi na zemlju popadosmo, začuh glas što mi hebrejskim jezikom govori: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je bosti se s rogatim.' ¹⁵ A ja rekoh: 'Tko si, Gospodine?' A Gospodin reče: 'Ja sam Isus koga ti progoniš. ¹⁶ Nego ustani i stani na noge svoje, jer ti se ukazah stoga da te odredim za slugu i svjedoka i onog kako si me vidio i onog što ću ti pokazati.^{[a] 17} Izbavljat ću te i od tvog naroda i od pogana među koje te šaljem ¹⁸ da im otvoriš oči, kako bi se obratili od tame k svjetlu i od vlasti Sotonine k Bogu, te da vjerom u mene prime oprost grijeha i udio među posvećenima.'

¹⁹ Otada, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju, ²⁰ nego sam najprije onima u Damasku i u Jeruzalemu, a zatim i po cijelom području Judeje i poganima, propovijedao da se pokaju i obrate k Bogu, čineći djela dostojna pokajanja. ²¹ Zbog toga su me, dok sam bio u Hramu, Židovi zgrabili i pokušavali ubiti. ²² Pomoć dakle Božju zadobivši, sve do ovoga dana stojim svjedočeći malima i velikima, ne govoreći ništa osim onoga što proroci rekoše da se ima dogoditi, a i Mojsije: ²³ da će Krist trpjeti i da će kao prvi uskrsli od mrtvih navijestiti svjetlo svom narodu i poganima.«

²⁴ Dok se on tako branio, reče Fest jakim glasom: »Luduješ, Pavle! Veliko te znanje dovelo do ludila.«

²⁵ Pavao pak odvrati: »Ne ludujem, vrli Feste, nego zborim riječi istine i razbora. ²⁶ Ta znade za to kralj, komu otvoreno govorim, jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije nepoznato, jer se to nije događalo u nekakvu zakutku. ²⁷ Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!«

²⁸ A Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri te me učini kršćaninom!« ²⁹ Nato će Pavao: »Molio bih Boga da - i za malo i za mnogo - ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.«

³⁰ Nato ustade kralj i upravitelj i Berenika i oni koji su s njima zasjedali ³¹ te, udaljivši se, stadoše među sobom govoriti: »Ovaj čovjek ne učini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.« ³² Agripa pak reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.«