Add parallel Print Page Options

23 Pavao pak upravi pogled na Vijeće i reče: »Braćo, ja sam posve čiste savjesti živio pred Bogom sve do ovoga dana.« Nato velesvećenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali pored njega da ga udare po ustima. Tada mu Pavao reče: »Tebe će udariti Bog, zide obijeljeni! Ti sjediš da mi sudiš po Zakonu, a protuzakonito zapovijedaš da me udaraju?« Oni pak koji su ondje stajali rekoše: »Zar velesvećenika Božjeg pogrđuješ?« A Pavao reče: »Ja nisam znao, braćo, da je on velesvećenik; jer, pisano je: 'Glavara naroda svojega ne proklinji!'«

A Pavao, znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, poviče u Vijeću: »Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih meni se sudi!« Čim on to reče, nastade svađa između farizeja i saduceja, i mnoštvo se razdijeli. Jer saduceji govore da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, dok farizeji to sve priznaju. Nato nastade velika vika te ustadoše neki pismoznanci iz farizejskog dijela pa se suprotstavljahu: »Mi nikakva zla ne nalazimo na ovom čovjeku. A što ako mu duh progovori, ili anđeo?«[a] 10 Kako nastade golema svađa, poboja se zapovjednik da ovi Pavla ne rastrgnu, te zapovjedi vojnicima da siđu, ugrabe ga od njih i dovedu u vojarnu. 11 Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Budi hrabar! Jer kao što si o meni posvjedočio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedočiti i u Rimu.«

Urota protiv Pavla

12 A kad osvanu dan, Židovi skovaše urotu i zakleše se jedan drugome da neće ni jesti ni piti dok Pavla ne ubiju.[b] 13 Urotnika koji su prisegnuli bilo je više od četrdeset. 14 Dođu oni k svećeničkim glavarima i starješinama te rekoše: »Zakletvom smo se zakleli da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15 Vi stoga sada zajedno s Vijećem predočite zapovjedniku da ga izvede pred vas, kao da kanite pomnije ispitati njegov slučaj, a mi smo spremni smaknuti ga prije no što se približi.«

16 Ali sin Pavlove sestre, čuvši za urotu, dođe, uđe u vojarnu i dojavi Pavlu. 17 A Pavao dozove jednog stotnika pa reče: »Ovog mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu ima nešto priopćiti.« 18 On ga onda uze, odvede k zapovjedniku i rekne: »Sužanj Pavao me dozvao i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi, jer da ti ima nešto reći.« 19 A zapovjednik uze mladića za ruku pa se izdvoji s njime nasamo te ga stade ispitivati: »Što mi imaš priopćiti?« 20 A on reče: »Židovi su se dogovorili da te zamole kako bi sutra izveo Pavla pred Vijeće, kao da bi pomnije ispitali njegov slučaj. 21 Nemoj ih poslušati, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset njihovih ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne smaknu. I sad su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.« 22 Tada zapovjednik otpusti mladića, zapovjedivši: »Nikomu ne kazuj da si mi to otkrio.«

Pavla otpremaju u Cezareju

23 Dozove zatim dvojicu stotnika i reče: »Pripremite dvije stotine vojnika, tako da poslije treće noćne ure mogu krenuti u Cezareju, te sedamdeset konjanika i dvije stotine kopljanika. 24 Pripremite i živinu na koju će se posaditi Pavao i sigurno dovesti k upravitelju Feliksu!«

25 I napisa pismo ovakva sadržaja:

26 »Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu pozdrav!

27 Ovoga čovjeka uhitiše Židovi i tek što ga ne smakoše, kad ja dođoh s vojnicima i izbavih ga, doznavši da je Rimljanin. 28 Želeći saznati razlog zašto ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Vijeće. 29 Pronađoh da ga optužuju zbog pitanja oko njihova Zakona, te da nema nikakve krivnje zbog koje bi zaslužio smrt ili okove. 30 A kad mi bi dojavljeno da se tomu čovjeku sprema zavjera, odmah ga poslah k tebi, zapovjedivši njegovim tužiteljima da svoju tužbu protiv njega iznesu pred tebe.«[c]

31 Tada vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i noću ga odvedoše u Antipatridu. 32 Sutradan pak pustiše konjanike da idu dalje s njim, a oni se vratiše u vojarnu. 33 Ovi po dolasku u Cezareju uručiše upravitelju pismo te mu privedoše Pavla. 34 Pošto pročita, zapita ga iz koje je pokrajine te, saznavši da je iz Cilicije, 35 reče: »Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji.« I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru.

Footnotes

  1. Dj 23,9 Neki rukopisi dodaju na kraju: »Ne ratujmo s Bogom!«
  2. Dj 23,12 Neki rukopisi imaju: »neki Židovi«.
  3. Dj 23,30 Neki rukopisi dodaju na kraju pozdrav: »Ostaj dobro!«

23 Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!«

Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!«

Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’[a]«

Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.«

Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.«

10 Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu.

11 Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.«

12 Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. 13 Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. 14 Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. 15 A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.«

16 No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. 17 Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« 18 Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.«

19 Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?«

20 Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. 21 To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.«

22 Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.«

Pavla šalju u Cezareju

23 Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. 24 Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.« 25 Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je pisalo:

26 »Klaudije Lizija upućuje pozdrave preuzvišenom upravitelju Feliksu.

27 Ovoga su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti. Kad sam saznao da je on rimski građanin, sa svojim sam ga vojnicima izbavio iz njihovih ruku. 28 Htio sam doznati za što ga optužuju pa sam ga doveo pred njihovo Vijeće. 29 Saznao sam da ga optužuju zbog nekih spornih pitanja u vezi s njihovim Zakonom, no te optužbe ne zahtijevaju smrtnu kaznu ni zatvor. 30 Kad sam saznao da je skovana urota protiv njega, smjesta sam ga poslao k tebi. Naredio sam, također, da se oni koji ga optužuju, obrate tebi i iznesu svoje optužbe.«

31 Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. 32 Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. 33 Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. 34 Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, 35 rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači.

Footnotes

  1. 23,5 Citat iz Izl 22,27.