23 Pavao pak upravi pogled na Vijeće i reče: »Braćo, ja sam posve čiste savjesti živio pred Bogom sve do ovoga dana.« ² Nato velesvećenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali pored njega da ga udare po ustima. ³ Tada mu Pavao reče: »Tebe će udariti Bog, zide obijeljeni! Ti sjediš da mi sudiš po Zakonu, a protuzakonito zapovijedaš da me udaraju?« ⁴ Oni pak koji su ondje stajali rekoše: »Zar velesvećenika Božjeg pogrđuješ?« ⁵ A Pavao reče: »Ja nisam znao, braćo, da je on velesvećenik; jer, pisano je: 'Glavara naroda svojega ne proklinji!'«

⁶ A Pavao, znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, poviče u Vijeću: »Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih meni se sudi!« ⁷ Čim on to reče, nastade svađa između farizeja i saduceja, i mnoštvo se razdijeli. ⁸ Jer saduceji govore da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, dok farizeji to sve priznaju. ⁹ Nato nastade velika vika te ustadoše neki pismoznanci iz farizejskog dijela pa se suprotstavljahu: »Mi nikakva zla ne nalazimo na ovom čovjeku. A što ako mu duh progovori, ili anđeo?«^{[a] 10} Kako nastade golema svađa, poboja se zapovjednik da ovi Pavla ne rastrgnu, te zapovjedi vojnicima da siđu, ugrabe ga od njih i dovedu u vojarnu. ¹¹ Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Budi hrabar! Jer kao što si o meni posvjedočio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedočiti i u Rimu.«

Urota protiv Pavla

¹² A kad osvanu dan, Židovi skovaše urotu i zakleše se jedan drugome da neće ni jesti ni piti dok Pavla ne ubiju.^{[b] 13} Urotnika koji su prisegnuli bilo je više od četrdeset. ¹⁴ Dođu oni k svećeničkim glavarima i starješinama te rekoše: »Zakletvom smo se zakleli da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ Vi stoga sada zajedno s Vijećem predočite zapovjedniku da ga izvede pred vas, kao da kanite pomnije ispitati njegov slučaj, a mi smo spremni smaknuti ga prije no što se približi.«

¹⁶ Ali sin Pavlove sestre, čuvši za urotu, dođe, uđe u vojarnu i dojavi Pavlu. ¹⁷ A Pavao dozove jednog stotnika pa reče: »Ovog mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu ima nešto priopćiti.« ¹⁸ On ga onda uze, odvede k zapovjedniku i rekne: »Sužanj Pavao me dozvao i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi, jer da ti ima nešto reći.« ¹⁹ A zapovjednik uze mladića za ruku pa se izdvoji s njime nasamo te ga stade ispitivati: »Što mi imaš priopćiti?« ²⁰ A on reče: »Židovi su se dogovorili da te zamole kako bi sutra izveo Pavla pred Vijeće, kao da bi pomnije ispitali njegov slučaj. ²¹ Nemoj ih poslušati, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset njihovih ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne smaknu. I sad su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.« ²² Tada zapovjednik otpusti mladića, zapovjedivši: »Nikomu ne kazuj da si mi to otkrio.«

Pavla otpremaju u Cezareju

²³ Dozove zatim dvojicu stotnika i reče: »Pripremite dvije stotine vojnika, tako da poslije treće noćne ure mogu krenuti u Cezareju, te sedamdeset konjanika i dvije stotine kopljanika. ²⁴ Pripremite i živinu na koju će se posaditi Pavao i sigurno dovesti k upravitelju Feliksu!«

²⁵ I napisa pismo ovakva sadržaja:

²⁶ »Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu pozdrav!

²⁷ Ovoga čovjeka uhitiše Židovi i tek što ga ne smakoše, kad ja dođoh s vojnicima i izbavih ga, doznavši da je Rimljanin. ²⁸ Želeći saznati razlog zašto ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Vijeće. ²⁹ Pronađoh da ga optužuju zbog pitanja oko njihova Zakona, te da nema nikakve krivnje zbog koje bi zaslužio smrt ili okove. ³⁰ A kad mi bi dojavljeno da se tomu čovjeku sprema zavjera, odmah ga poslah k tebi, zapovjedivši njegovim tužiteljima da svoju tužbu protiv njega iznesu pred tebe.«^[c]

³¹ Tada vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i noću ga odvedoše u Antipatridu. ³² Sutradan pak pustiše konjanike da idu dalje s njim, a oni se vratiše u vojarnu. ³³ Ovi po dolasku u Cezareju uručiše upravitelju pismo te mu privedoše Pavla. ³⁴ Pošto pročita, zapita ga iz koje je pokrajine te, saznavši da je iz Cilicije, ³⁵ reče: »Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji.« I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru.