Djela apostolska 19
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Pavao i Ivanovi učenici
19 Dok Apolon bijaše u Korintu, Pavao, prošavši gornje krajeve, siđe u Efez. I nađe neke učenike 2 te im reče: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste uzvjerovali?« A oni mu rekoše: »Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.« 3 On reče: »Kako ste onda kršteni?« A oni mu rekoše: »Ivanovim krštenjem.« 4 A Pavao reče: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja, govoreći narodu da vjeruje u onoga koji dolazi nakon njega, to jest u Isusa.« 5 Kad to čuše, krstiše se u ime Gospodina Isusa. 6 I kad Pavao na njih položi ruke, dođe na njih Duh Sveti, te stadoše govoriti jezicima i proricati. 7 Bilo je svega dvanaestak ljudi.
Pavlovo djelovanje u Efezu
8 Onda je, ušavši u sinagogu, smjelo propovijedao tri mjeseca raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjemu. 9 A kako neki bijahu otvrdnuli i ne vjerovahu, ocrnjujući ovaj Put pred mnoštvom, on ih napusti. Uzevši učenike sa sobom, raspravljao je danomice u školi Tiranovoj.[a] 10 To je pak potrajalo dvije godine tako da svi stanovnici Azije čuše riječ Gospodnju, i Židovi i Grci.
Skevini sinovi
11 Bog je činio nesvakidašnja silna djela po Pavlovim rukama, 12 tako da su i na bolesnike stavljali rupce i pregače što su doticali njegovo tijelo - i ostavljale su ih bolesti i zli su duhovi izlazili iz njih.
13 Pokušaše pak i neki Židovi, koji su naokolo lutali kao zaklinjaoci, zazivati u ime Gospodina Isusa nad onima koji su imali zle duhove, govoreći: »Zaklinjem vas Isusom, kojeg Pavao propovijeda!« 14 Sedam sinova nekoga Skeve, židovskoga velesvećenika, tako su činili. 15 A zli im duh odgovori: »Isusa poznajem, znam i Pavla, ali tko ste vi?« 16 I čovjek u kojem bijaše zli duh skoči na njih, svlada ih i nadjača, tako da goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. 17 Ovo postade znano svima, i Židovima i Grcima, stanovnicima Efeza; strah obuze njih sve te su veličali ime Gospodina Isusa. 18 Mnogi koji su uzvjerovali dolazili su priznavati i očitovati svoja djela. 19 A mnogi koji su se bavili vračanjima, donijevši knjige, spaljivali su ih pred svima. I procijeniše im vrijednost te nađoše da je ona pedeset tisuća srebrnjaka. 20 Tako je snagom Gospodnjom riječ rasla i jačala.
21 Kad se to dogodilo, Pavao u duhu odluči proći kroz Makedoniju i Ahaju te otići u Jeruzalem, pa reče: »Pošto budem ondje, trebat će mi i Rim vidjeti.« 22 I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, dok on sam još neko vrijeme ostade u Aziji.
Pobuna u Efezu
23 U to se vrijeme podigla nemala pobuna oko ovog Puta. 24 Naime, neki čovjek imenom Demetrije, srebrnar, izrađujući srebrne Artemidine hramiće donosio je obrtnicima nemalu zaradu. 25 On okupivši njih i sve koji su se bavili takvim poslom, reče im: »Ljudi, vi znate, u ovom je poslu naše blagostanje. 26 A vidite i čujete da je ovaj Pavao ne samo u Efezu već gotovo i u cijeloj Aziji uvjerio i zaveo brojno mnoštvo govoreći da nisu bogovi oni koji rukama nastaju. 27 Ne samo da je opasnost da na zao glas dođe naše zanimanje nego i da se do hrama velike božice Artemide ništa ne drži, te tako nestane veličanstva one koju štuje sva Azija i cijeli svijet.«
28 A kad to čuše, puni gnjeva stadoše vikati: »Velika je Artemida efeška!« 29 Sav se grad uzbuni, te kao jedan nahrupiše u kazalište vukući Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha. 30 I Pavao htjede ići među narod, ali mu učenici nisu dopustili. 31 Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše ga da se ne pokazuje u kazalištu. 32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo, jer je skup bio zbunjen; većina čak nije ni znala zašto se bijahu okupili. 33 Tada iz svjetine uputiše na nekog Aleksandra, kojega su Židovi gurnuli naprijed. On dadne znak rukom, želeći se obraniti pred narodom.[b] 34 Ali kad shvatiše da je Židov, svi su u jedan glas gotovo dva sata vikali: »Velika je Artemida efeška!«
35 Onda gradski tajnik smiri mnoštvo te reče: »Efežani! Koji to čovjek ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njezina kipa što s neba pade? 36 Budući dakle da je to neosporno, vi se trebate smiriti i ne činiti ništa prenagljeno. 37 Jer dovedoste ove ljude koji nisu ni skvrnitelji hrama ni hulitelji naše božice.[c] 38 Ako dakle Demetrije i obrtnici koji su s njime imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi rade, a tu su i prokonzuli, pa neka se tuže. 39 Ako još što drugo tražite, na zakonitom će se skupu riješiti. 40 Usto u opasnosti smo da budemo optuženi zbog današnje uzbune. Nema nikakva razloga za to; nećemo moći opravdati ovaj metež.« To rekavši, raspusti skup.[d]
Djela 19
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Pavao u Efezu
19 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa 2 ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?«
Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«
3 »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.
Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«
4 »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«
5 Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. 6 Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. 7 Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.
8 Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. 9 No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. 10 To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ.
Skevini sinovi
11 Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. 12 Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih.
13 Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« 14 To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva.
15 A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«
16 Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće. 17 Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo. 18 Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela, 19 a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka[a]. 20 Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.
Pavao se sprema na put
21 Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« 22 I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.
Nemiri u Efezu
23 Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. 24 Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. 25 Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. 26 I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. 27 Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.«
28 Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« 29 Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. 30 Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici. 31 Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. 32 Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. 33 Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. 34 Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!«
35 Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba? 36 To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. 37 Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. 38 Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. 39 A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. 40 Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.« 41 Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup.
Footnotes
- 19,19 srebrnjak Jedan srebrnjak bila je prosječna dnevnica za radnika.
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International