Djela apostolska 19
Knijga O Kristu
Pavlovo treće misijsko putovanje
19 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao proputuje gornje krajeve i dođe u Efez. Ondje nađe nekoliko vjernika.
2 Jeste li primili Svetoga Duha kad ste povjerovali? upita ih.'Nismo
3 'Kako ste se onda krstili?' upita on.'Ivanovim krštenjem
4 Pavao im reče: 'Ivanovo je krštenje bilo u znak obraćenja, volje da se čovjek odvrati od grijeha i da se obrati Bogu. Sam je Ivan govorio narodu da vjeruju u onoga koji za njim dolazi, u Isusa.'
5 Kad su to čuli, krste se u ime Gospodina Isusa.
6 Pavao položi na njih ruke pa na njih siđe Sveti Duh te počnu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
7 Bilo ih je svega dvanaestak.
Pavlova služba u Efezu
8 Pavao zatim ode u sinagogu i tri je mjeseca hrabro i uvjerljivo raspravljao o Božjemu kraljevstvu.
9 Ali neki okorjeli i nepokorni ljudi klevetali su Put pred mnoštvom. Pavao zato ode iz sinagoge i povede vjernike sa sobom. Počne zatim poučavati u školi nekoga Tirana.
10 To je trajalo dvije godine, dok svi azijski žitelji, i židovi i Grci, nisu čuli Božju riječ.
11 Bog je Pavlu dao moć da čini neobična čudesa.
12 Ljudi su na bolesnike stavljali rupce ili rublje koje se doticalo Pavlove kože, a njihovi su bolesti nestajale i zlodusi su izlazili iz njih.
13 Zato su neki židovi koji su putovali od mjesta do mjesta istjerujući zloduhe pokušali zazvati ime Gospodina Isusa. Govorili su: 'Izlazite! Zaklinjem vas Isusom kojega Pavao propovijeda!'
14 Činila su to sedmorica sinova židovskoga velikog svećenika Skeve.
15 Ali zloduh im odgovori: 'Isusa i Pavla poznajem, ali tko ste vi?'
16 I čovjek kojega je opsjedao nasrne na njih te ih tako silovito nadjača da su goli i izranjeni pobjegli doma.
17 Za to su doznali svi žitelji Efeza, i židovi i Grci. Obuzme ih strah te počnu veličati ime Gospodina Isusa.
18 Mnogi koji su postali vjernicima ispovijedali su svoja zla djela.
19 Bilo ih je mnogo koji su se bavili čarobnjaštvom. Oni donesu knjige koje su uporabljali za to i pred svima ih spale. Procijenjeno je da je spaljeno knjiga u vrijednosti pedeset tisuća srebrnjaka.[a]
20 Tako se Gospodnja riječ širila i jačala.
Pobuna u Efezu
21 Zatim Pavao nakani vratiti se u Jeruzalem preko Makedonije i Ahaje. 'Nakon toga će valjati da odem i u Rim
22 Pošalje u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se još neko vrijeme zadrži u Maloj Aziji.
23 Ali u to vrijeme u Efezu nastane velika pobuna protiv Puta.
24 Potaknuo ju je neki srebrnar Demetrije koji je mnogo zarađivao izrađujući Artemidine hramiće od srebra. Mnogi su obrtnici na tomu zarađivali.
25 On okupi sve obrtnike koji su se time bavili i reče im:'Ljudi, znate da naše blagostanje ovisi o ovomu poslu.
26 A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego i u svoj Maloj Aziji, pobunio veliko mnoštvo tvrdeći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.
27 Ne govorim, dakako, samo o tomu da će naš posao doći na zao glas. Brinem se i da će obezvrijediti hram naše velike božice Artemide te da će nestati veličanstva te velike božice koju štuje cijela Mala Azija i sav svijet!'
28 Oni se na to razgnjeve i poviču: 'Velika je efeška Artemida!'
29 Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema kazalištu vukući za sobom Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.
30 Pavao htjede ući među narod, ali mu vjernici ne dopuste.
31 Neki njegovi prijatelji, dužnosnici u tom kraju, pošalju mu poruku moleći ga da se ne izlaže pogibelji ulazeći u kazalište.
32 Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.
33 Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.
34 Ali kad su shvatili da je židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: 'Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!'
35 Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: 'Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.
36 To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!
37 Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.
38 Imaju li pak Demetrije i obrtnici protiv njih kakvu tužbu, sudovi zasjedaju, a tu su i suci. Neka podnesu tužbu!
39 Ima li još kakvih pritužbi, neka se riješe zakonitim putem.
40 Bojim se da će nas ovako rimska vlada optužiti za pobunu jer za sav ovaj metež nema nikakva opravdanog razloga.'
41 Zatim raspusti skup.
Notas al pie
- Djela apostolska 19:19 Ili nekoliko milijuna dolara.
Djela apostolska 19
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Pavao i Ivanovi učenici
19 Dok Apolon bijaše u Korintu, Pavao, prošavši gornje krajeve, siđe u Efez. I nađe neke učenike 2 te im reče: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste uzvjerovali?« A oni mu rekoše: »Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.« 3 On reče: »Kako ste onda kršteni?« A oni mu rekoše: »Ivanovim krštenjem.« 4 A Pavao reče: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja, govoreći narodu da vjeruje u onoga koji dolazi nakon njega, to jest u Isusa.« 5 Kad to čuše, krstiše se u ime Gospodina Isusa. 6 I kad Pavao na njih položi ruke, dođe na njih Duh Sveti, te stadoše govoriti jezicima i proricati. 7 Bilo je svega dvanaestak ljudi.
Pavlovo djelovanje u Efezu
8 Onda je, ušavši u sinagogu, smjelo propovijedao tri mjeseca raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjemu. 9 A kako neki bijahu otvrdnuli i ne vjerovahu, ocrnjujući ovaj Put pred mnoštvom, on ih napusti. Uzevši učenike sa sobom, raspravljao je danomice u školi Tiranovoj.[a] 10 To je pak potrajalo dvije godine tako da svi stanovnici Azije čuše riječ Gospodnju, i Židovi i Grci.
Skevini sinovi
11 Bog je činio nesvakidašnja silna djela po Pavlovim rukama, 12 tako da su i na bolesnike stavljali rupce i pregače što su doticali njegovo tijelo - i ostavljale su ih bolesti i zli su duhovi izlazili iz njih.
13 Pokušaše pak i neki Židovi, koji su naokolo lutali kao zaklinjaoci, zazivati u ime Gospodina Isusa nad onima koji su imali zle duhove, govoreći: »Zaklinjem vas Isusom, kojeg Pavao propovijeda!« 14 Sedam sinova nekoga Skeve, židovskoga velesvećenika, tako su činili. 15 A zli im duh odgovori: »Isusa poznajem, znam i Pavla, ali tko ste vi?« 16 I čovjek u kojem bijaše zli duh skoči na njih, svlada ih i nadjača, tako da goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. 17 Ovo postade znano svima, i Židovima i Grcima, stanovnicima Efeza; strah obuze njih sve te su veličali ime Gospodina Isusa. 18 Mnogi koji su uzvjerovali dolazili su priznavati i očitovati svoja djela. 19 A mnogi koji su se bavili vračanjima, donijevši knjige, spaljivali su ih pred svima. I procijeniše im vrijednost te nađoše da je ona pedeset tisuća srebrnjaka. 20 Tako je snagom Gospodnjom riječ rasla i jačala.
21 Kad se to dogodilo, Pavao u duhu odluči proći kroz Makedoniju i Ahaju te otići u Jeruzalem, pa reče: »Pošto budem ondje, trebat će mi i Rim vidjeti.« 22 I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, dok on sam još neko vrijeme ostade u Aziji.
Pobuna u Efezu
23 U to se vrijeme podigla nemala pobuna oko ovog Puta. 24 Naime, neki čovjek imenom Demetrije, srebrnar, izrađujući srebrne Artemidine hramiće donosio je obrtnicima nemalu zaradu. 25 On okupivši njih i sve koji su se bavili takvim poslom, reče im: »Ljudi, vi znate, u ovom je poslu naše blagostanje. 26 A vidite i čujete da je ovaj Pavao ne samo u Efezu već gotovo i u cijeloj Aziji uvjerio i zaveo brojno mnoštvo govoreći da nisu bogovi oni koji rukama nastaju. 27 Ne samo da je opasnost da na zao glas dođe naše zanimanje nego i da se do hrama velike božice Artemide ništa ne drži, te tako nestane veličanstva one koju štuje sva Azija i cijeli svijet.«
28 A kad to čuše, puni gnjeva stadoše vikati: »Velika je Artemida efeška!« 29 Sav se grad uzbuni, te kao jedan nahrupiše u kazalište vukući Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha. 30 I Pavao htjede ići među narod, ali mu učenici nisu dopustili. 31 Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše ga da se ne pokazuje u kazalištu. 32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo, jer je skup bio zbunjen; većina čak nije ni znala zašto se bijahu okupili. 33 Tada iz svjetine uputiše na nekog Aleksandra, kojega su Židovi gurnuli naprijed. On dadne znak rukom, želeći se obraniti pred narodom.[b] 34 Ali kad shvatiše da je Židov, svi su u jedan glas gotovo dva sata vikali: »Velika je Artemida efeška!«
35 Onda gradski tajnik smiri mnoštvo te reče: »Efežani! Koji to čovjek ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njezina kipa što s neba pade? 36 Budući dakle da je to neosporno, vi se trebate smiriti i ne činiti ništa prenagljeno. 37 Jer dovedoste ove ljude koji nisu ni skvrnitelji hrama ni hulitelji naše božice.[c] 38 Ako dakle Demetrije i obrtnici koji su s njime imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi rade, a tu su i prokonzuli, pa neka se tuže. 39 Ako još što drugo tražite, na zakonitom će se skupu riješiti. 40 Usto u opasnosti smo da budemo optuženi zbog današnje uzbune. Nema nikakva razloga za to; nećemo moći opravdati ovaj metež.« To rekavši, raspusti skup.[d]
Notas al pie
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.
Copyright © 2001 by Life Center International