Add parallel Print Page Options

Petar i Ivan pred Velikim vijećem

Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji[a]. Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovom primjeru. Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili su ih u pritvor do sljedećeg dana. A mnogi su od onih, koji su bili čuli njihovu poruku, povjerovali. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća.

Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona[b] okupili u Jeruzalemu. Tamo su bili i vrhovni svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji vrhovnog svećenika. Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?«

Tada im je Petar, ispunjen Svetim Duhom, rekao: »Narodni vođe i starješine! Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom invalidu i pitate nas kako je izliječen, 10 onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojeg ste vi razapeli i kojeg je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav. 11 Isus je

‘kamen koji ste vi, graditelji, odbacili,
    a koji je postao temeljnim kamenom’.[c]

12 Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.«

13 Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. 14 Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. 15 Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: 16 »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. 17 No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«

18 Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. 19 Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. 20 Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« 21 Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.

Petar i Ivan vraćaju se vjernicima

23 Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. 24 Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. 25 Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:

‘Zašto su se narodi razbjesnili
    i zašto uzalud smišljaju urotu?
26 Podigli su se zemaljski kraljevi i udružili se vladari
    protiv Gospodina i njegovog Pomazanika.’[d]

27 Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. 28 Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. 29 A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. 30 Pokaži svoju silu[e]—neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću[f] tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«

31 Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.

Vjernici su ujedinjeni

32 Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su međusobno dijelili sve što su imali. 33 A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio. 34 Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac. 35 Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakome prema njegovim potrebama.

36 Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba—što znači »hrabritelj«. 37 On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima.

Footnotes

  1. 4,1 saduceji Vodeća židovska vjerska i politička skupina. Prihvaćali su samo prvih pet knjiga Staroga zavjeta i nisu vjerovali u život nakon smrti.
  2. 4,5 učitelji Zakona Židovska društvena i politička skupina. Pisari koji su prepisivali Sveta pisma i tumačenja Mojsijevog zakona. Mnogi su tako postali stručnjaci za Zakon te su bili poštovani učitelji, odvjetnici ili suci.
  3. 4,11 Citat iz Ps 118,22.
  4. 4,25-26 Citat iz Ps 2,1-2.
  5. 4,30 Pokaži svoju silu Doslovno: »Ispruži svoju ruku«.
  6. 4,30 vlašću Doslovno: »imenom«.

Petar i Ivan pred Vijećem

Dok su oni još govorili narodu, priđoše im svećenici i zapovjednik hramski i saduceji, ogorčeni što naučavaju narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih. I podigoše na njih ruke te ih baciše u pritvor do sutradan jer već bijaše večer. Mnogi pak od onih koji su slušali Riječ uzvjerovaše, te broj ljudi dođe na oko pet tisuća. Sutradan se u Jeruzalemu sabraše glavari i starješine i pismoznanci, i velesvećenik Ana i Kaifa i Ivan i Aleksandar, i svi ostali koji bijahu iz velesvećeničkog roda. Postaviše ih u sredinu, te ih stadoše ispitivati: »Kojom silom ili u čije ime vi to učiniste?« Tada im Petar, ispunjen Duhom Svetim, reče: »Glavari narodni i starješine! Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva na bolesnu čovjeku, po kome je ovaj spašen, 10 neka vam svima bude znano i svemu narodu Izraelovu: u imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi raspeli, a koga Bog uskrisi od mrtvih; u njemu ovaj stoji pred vama zdrav. 11 On je taj kamen koji ste vi graditelji prezreli, a koji postade glavnim ugaonim kamenom. 12 I ni u jednome drugom nema spasenja, jer pod nebom nema drugog imena danoga ljudima u kojem treba da budemo spašeni.«

13 Kad vidješe Petrovu i Ivanovu smjelost te znajući da su ljudi neobrazovani i priprosti, čudili su se; znali su da oni bijahu s Isusom. 14 Gledajući pak onog iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ništa im nisu mogli protusloviti. 15 Pošto im pak zapovjediše da izađu iz vijećnice, stadoše vijećati 16 govoreći: »Što da učinimo s ovim ljudima? Jer to da su učinili poznat znamen očito je svim stanovnicima Jeruzalema, i mi to ne možemo zanijekati. 17 Ali da se to ne bi još više proširilo u narod, zaprijetimo im da više nikomu od ljudi ne govore o ovome imenu.« 18 I pozvavši ih zapovjediše im da nipošto nikomu ne spomenu a kamoli naučavaju u ime Isusovo. 19 A Petar i Ivan im odgovoriše: »Prosudite, je li pravo pred Bogom slušati više vas negoli Boga. 20 Jer mi ne možemo ne govoriti o onome što vidjesmo i čusmo.« 21 Opet im zaprijetivši i ne našavši kako da ih kazne, oni ih zbog naroda pustiše, jer su svi proslavljali Boga zbog onog što se dogodilo. 22 Jer čovjeku na kome se dogodi taj znamen ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.

Zajednička molitva

23 Pošto ih pustiše, pođoše oni k svojima i izvijestiše ih o svemu što su im bili rekli glavari svećenički i starješine. 24 Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše:

»Gospodaru, ti si Onaj koji stvori nebo i zemlju
i mora i sve što je u njima,
25 i koji ustima našega oca Davida, sluge svojega, po Duhu Svetome, reče:
'Zašto se pobuniše narodi,
i plemena ispraznosti smisliše?
26 Zemaljski kraljevi ustadoše i vladari se zajedno udružiše protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.'

27 Jer udružiše se uistinu u ovome gradu protiv svetoga Sluge tvojega Isusa, koga ti pomaza, Herod i Poncije Pilat s narodima i plemenima izraelskim, 28 da učine sve što tvoja ruka i naum tvoj predodrediše da se dogodi. 29 I sada, Gospodine, pogledaj na prijetnje njihove i daj slugama svojim da sa svom smjelošću navješćuju tvoju riječ. 30 Pruži ruku svoju poradi ozdravljenja, da se dogode znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvojega Isusa!«

31 I, pošto se pomoliše, zatrese se mjesto na kojemu se bijahu sabrali i svi se ispuniše Duhom Svetim. I navješćivali su riječ Božju sa smjelošću.

Međusobni odnos vjernika

32 A u mnoštva onih što povjerovaše bijaše jedno srce i duša. Nijedan nije za svoje imanje govorio da je njegovo, nego im sve bijaše zajedničko. 33 I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo uskrsnuća Gospodina Isusa. Velika milost bijaše na svima njima. 34 Doista nitko ne bijaše potrebit među njima, jer koji su god bili posjednici njiva ili kuća pa ih prodali, donosili su utržak od prodanoga 35 te stavljali pred noge apostolima, dijeleći svakomu već kako je tko bio u potrebi.

Barnabina darežljivost

36 A Josip, koga su apostoli prozvali Barnaba, što protumačeno znači Sin utjehe, levit, rodom s Cipra, 37 posjedovao je njivu. Prodavši je, donese novac i stavi pred noge apostolima.