El rollo escrito y el Cordero

En la mano derecha del que estaba sentado en el trono vi un rollo escrito por ambos lados y sellado con siete sellos. También vi a un ángel poderoso que proclamaba a gran voz: «¿Quién es digno de romper los sellos y de abrir el rollo?». Pero ni en el cielo ni en la tierra, ni debajo de la tierra, hubo nadie capaz de abrirlo ni de examinar su contenido. Y yo lloraba mucho porque no se había encontrado a nadie que fuera digno de abrir el rollo ni de examinar su contenido. Uno de los ancianos me dijo: «¡Deja de llorar que ya el León de la tribu de Judá, la Raíz de David, ha vencido! Él sí puede abrir el rollo y sus siete sellos».

Entonces vi en medio de los cuatro seres vivientes, del trono y los ancianos, a un Cordero que estaba de pie y parecía haber sido sacrificado. Tenía siete cuernos y siete ojos, que son los siete espíritus[a] de Dios enviados por toda la tierra. Se acercó y recibió el rollo de la mano derecha del que estaba sentado en el trono. Cuando lo tomó, los cuatro seres vivientes y los veinticuatro ancianos se postraron delante del Cordero. Cada uno tenía un arpa y copas de oro llenas de incienso, que son las oraciones del pueblo de Dios. Y entonaban este nuevo cántico:

«Digno eres de recibir el rollo escrito
    y de romper sus sellos,
porque fuiste sacrificado,
    y con tu sangre compraste para Dios
    gente de toda tribu, lengua, pueblo y nación.
10 De ellos hiciste un reino;
    los hiciste sacerdotes al servicio de nuestro Dios,
    y reinarán[b] sobre la tierra».

11 Luego miré y oí la voz de muchos ángeles que estaban alrededor del trono, de los seres vivientes y de los ancianos. El número de ellos era millares de millares y millones de millones. 12 Cantaban con todas sus fuerzas:

«¡Digno es el Cordero, que ha sido sacrificado,
    de recibir el poder,
    la riqueza y la sabiduría,
    la fortaleza y la honra,
    la gloria y la alabanza!».

13 Y oí a cuanta criatura hay en el cielo, en la tierra, debajo de la tierra y en el mar, a todos en la creación, que cantaban:

«¡Al que está sentado en el trono y al Cordero,
    sean la alabanza y la honra, la gloria y el poder,
por los siglos de los siglos!».

14 Los cuatro seres vivientes exclamaron: «¡Amén!», mientras los ancianos se postraron y adoraron.

Footnotes

  1. 5:6 O Espíritu séptuple, frase que simboliza al Espíritu de Dios en sus múltiples manifestaciones.
  2. 5:10 Algunos manuscritos dicen ellos reinan.

Zapečaćeni svitak i Jaganjac

I vidjeh u desnici Onoga koji sjedi na prijestolju svitak ispisan iznutra i izvana, zapečaćen sedmerim pečatima. I vidjeh snažna anđela gdje jakim glasom proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti svitak i razlomiti njegove pečate?« I nitko ni na nebu ni na zemlji niti ispod zemlje nije mogao otvoriti svitka i pregledati ga. A ja sam plakao jako što se nitko ne nađe dostojan otvoriti svitak niti ga pregledati. Onda mi jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedio je Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov; on će otvoriti svitak i njegovih sedam pečata.« I vidjeh nasred prijestolja i četiriju bića i posred starješina: Jaganjac stoji, kao zaklan, sa sedam rogova i sedam očiju - koji su sedam duhova Božjih poslanih po svoj zemlji. I pristupi te ga uzme iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju. I kad uze svitak, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jaganjcem, svaki od njih sa citrom i zlatnim pliticama punim kada - što su molitve svetih. I oni pjevaju pjesmu novu:

»Dostojan si da uzmeš svitak
i otvoriš pečate njegove,
jer zaklan bješe
i krvlju svojom otkupi ih Bogu
od svakoga plemena i jezika,
puka i naroda;
10 i učini ih kraljevstvom i svećenicima
Bogu našemu
i kraljevat će na zemlji.«

11 I vidjeh, i začuh glas mnogih anđela uokolo prijestolja i bića i starješina. I broj njihov bijaše mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12 Zborili su u sav glas:

»Dostojan je Jaganjac,
Onaj što je zaklan bio,
primiti moć, i bogatstvo,
i mudrost, i snagu,
i čast, i slavu i blagoslov!«

13 I začuh kako sve stvorenje, što je na nebu i na zemlji i ispod zemlje, i na moru, i sve što je u njima, govori:

»Onomu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu
blagoslov i čast
i slava i vlast
u vijeke vjekova!«

14 A četiri bića odgovarahu: »Amen!« I starješine padoše ničice i pokloniše se.