Add parallel Print Page Options

U Ikoniju

14 U Ikoniju uđoše zajedno u židovsku sinagogu. Govorili su tako da je uzvjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka. A Židovi nevjernici potaknuše i razjariše duše poganima protiv braće. Oni se zato zadržaše dulje vrijeme, smjelo govoreći u Gospodinu, koji je svjedočio za riječ milosti svoje i davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa. Mnoštvo se gradsko pak razdijeli: neki bijahu za Židove, a neki za apostole. A kad nasrnuše pogani i Židovi sa svojim glavarima kako bi ih zlostavljali i kamenovali, oni se, shvativši to, skloniše u gradove likaonske, Listru i Derbu i okolicu. Ondje su navješćivali Evanđelje.

U Listri i Derbi

A u Listri je sjedio neki čovjek, nemoćan na nogama, hrom od majčine utrobe, koji nikada nije hodao. Taj je čuo Pavla gdje govori, a on uprije pogled u njega i vidjevši da ima vjeru u spasenje, 10 jakim glasom reče: »Uspravi se na noge!« I on poskoči i stade hodati.

11 Kad mnoštvo vidje što Pavao učini, podiže glas svoj, govoreći likaonski: »Bogovi, postavši ljudima nalik, siđoše k nama!« 12 I prozvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer on bijaše onaj koji je vodio riječ. 13 A svećenik Zeusa - koji je pred gradom - pošto dovede pred vrata bikove s vijencima, htjedne, zajedno s mnoštvom, prinijeti žrtvu. 14 Kad to pak čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdrijevši svoje haljine skočiše među mnoštvo vičući: 15 »Ljudi, zašto to činite? I mi smo smrtnici kao i vi! Navješćujemo vam Evanđelje da se od ovih ispraznosti obratite k Bogu živomu, koji načini nebo i zemlju i more i sve što je u njima. 16 On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima. 17 Ipak, sebe ne ostavi neposvjedočena; dobro čineći i dajući vam kiše s neba i godine plodonosne, ispunjujući hranom i veseljem srca vaša.« 18 I tako govoreći, jedva spriječiše mnoštvo da im ne prinese žrtvu.

19 Onda dođoše iz Antiohije i Ikonija neki Židovi i nagovoriše svjetinu te, kamenovavši Pavla, odvukoše ga izvan grada misleći da je umro. 20 A kad ga njegovi učenici okružiše, on ustade i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.[a]

Povratak u Antiohiju

21 Pošto navijestiše Evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22 Potkrjepljivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri, jer da nam kroz mnoge nevolje treba ući u kraljevstvo Božje. 23 Postaviše im starješine po pojedinim crkvama, te ih, pošto se pomoliše uz post, preporučiše Gospodinu, u koga su povjerovali. 24 Prošavši zatim Pizidiju, dođoše u Pamfiliju. 25 I navijestivši Riječ u Pergi, siđoše u Ataliju. 26 A odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani milosti Božjoj za djelo koje dovršiše.

27 A kad stigoše, okupivši crkvu navješćivahu im o svemu što Bog učini s njima i kako poganima otvori vrata vjere. 28 I provodili su nemalo vremena s učenicima.

Footnotes

  1. Dj 14,20 Neki rukopisi izostavljaju: »njegovi«.

Pavao i Barnaba u Ikoniju

14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.

Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.

Pavao u Listri i Derbi

U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti 10 te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. 11 Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« 12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. 13 Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.

14 Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: 15 »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. 17 Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« 18 Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.

19 Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. 20 No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.

Povratak u Antiohiju u Siriji

21 U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. 22 Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« 23 U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.

24 Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. 25 Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. 26 Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.

27 Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. 28 Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.

Pavao i Barnaba u Ikoniju

14 U Ikoniju[a] Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo židova i pogana.[b]

Ali židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih.

Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja.

žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za židove, drugi za apostole.

Na koncu pogani i židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju.

Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu

te su ondje navješćivali Radosnu vijest.

Pavao i Barnaba u Listri i Derbi

U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao.

Slušao je Pavlovo propovijedanje

10 i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje pa mu glasno reče: 'Ustani!' Čovjek skoči i prohoda.

11 Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: 'Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!'

12 Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ.

13 Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima.

14 Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:

15 'Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima!

16 Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem,

17 ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.'

18 Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.

19 Neki židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav.

20 Ali kad su ga okružili vjernici,[c] Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

Pavao i Barnaba vraćaju se u sirijsku Antiohiju

21 Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.

22 Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje.

23 Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali.

24 Zatim kroz Pizidiju opet dođu u Pamfiliju.

25 U Pergi su opet propovijedali Riječ, a zatim odu u Ataliju.

26 Odande na koncu odjedre u sirijsku Antiohiju odakle su i započeli putovanje, povjereni Božjoj milosti za djelo koje su dovršili.

27 Kad stignu u Antiohiju, sazovu Crkvu i ispripovijedaju što je Bog sve kroz njih učinio na putu: kako je i poganima otvorio vrata vjere.

28 I dugo su ondje ostali s vjernicima.

Footnotes

  1. Djela apostolska 14:1 Ikonij, Listra i Derba (14:6) bili su gradovi na području današnje Turske.
  2. Djela apostolska 14:1 U grčkome: židova i Grka.
  3. Djela apostolska 14:20 U grčkome: učenici. Isto i u 15:23, 36 i 40.

In Iconium

14 At Iconium(A) Paul and Barnabas went as usual into the Jewish synagogue.(B) There they spoke so effectively that a great number(C) of Jews and Greeks believed. But the Jews who refused to believe stirred up the other Gentiles and poisoned their minds against the brothers.(D) So Paul and Barnabas spent considerable time there, speaking boldly(E) for the Lord, who confirmed the message of his grace by enabling them to perform signs and wonders.(F) The people of the city were divided; some sided with the Jews, others with the apostles.(G) There was a plot afoot among both Gentiles and Jews,(H) together with their leaders, to mistreat them and stone them.(I) But they found out about it and fled(J) to the Lycaonian cities of Lystra and Derbe and to the surrounding country, where they continued to preach(K) the gospel.(L)

In Lystra and Derbe

In Lystra there sat a man who was lame. He had been that way from birth(M) and had never walked. He listened to Paul as he was speaking. Paul looked directly at him, saw that he had faith to be healed(N) 10 and called out, “Stand up on your feet!”(O) At that, the man jumped up and began to walk.(P)

11 When the crowd saw what Paul had done, they shouted in the Lycaonian language, “The gods have come down to us in human form!”(Q) 12 Barnabas they called Zeus, and Paul they called Hermes because he was the chief speaker.(R) 13 The priest of Zeus, whose temple was just outside the city, brought bulls and wreaths to the city gates because he and the crowd wanted to offer sacrifices to them.

14 But when the apostles Barnabas and Paul heard of this, they tore their clothes(S) and rushed out into the crowd, shouting: 15 “Friends, why are you doing this? We too are only human,(T) like you. We are bringing you good news,(U) telling you to turn from these worthless things(V) to the living God,(W) who made the heavens and the earth(X) and the sea and everything in them.(Y) 16 In the past, he let(Z) all nations go their own way.(AA) 17 Yet he has not left himself without testimony:(AB) He has shown kindness by giving you rain from heaven and crops in their seasons;(AC) he provides you with plenty of food and fills your hearts with joy.”(AD) 18 Even with these words, they had difficulty keeping the crowd from sacrificing to them.

19 Then some Jews(AE) came from Antioch and Iconium(AF) and won the crowd over. They stoned Paul(AG) and dragged him outside the city, thinking he was dead. 20 But after the disciples(AH) had gathered around him, he got up and went back into the city. The next day he and Barnabas left for Derbe.

The Return to Antioch in Syria

21 They preached the gospel(AI) in that city and won a large number(AJ) of disciples. Then they returned to Lystra, Iconium(AK) and Antioch, 22 strengthening the disciples and encouraging them to remain true to the faith.(AL) “We must go through many hardships(AM) to enter the kingdom of God,” they said. 23 Paul and Barnabas appointed elders[a](AN) for them in each church and, with prayer and fasting,(AO) committed them to the Lord,(AP) in whom they had put their trust. 24 After going through Pisidia, they came into Pamphylia,(AQ) 25 and when they had preached the word in Perga, they went down to Attalia.

26 From Attalia they sailed back to Antioch,(AR) where they had been committed to the grace of God(AS) for the work they had now completed.(AT) 27 On arriving there, they gathered the church together and reported all that God had done through them(AU) and how he had opened a door(AV) of faith to the Gentiles. 28 And they stayed there a long time with the disciples.(AW)

Footnotes

  1. Acts 14:23 Or Barnabas ordained elders; or Barnabas had elders elected