Add parallel Print Page Options

Progon nad crkvom u Jeruzalemu

A Savao bijaše suglasan s njegovim smaknućem. Toga dana nastade veliki progon nad crkvom u Jeruzalemu i svi se, osim apostola, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. Pobožni ljudi sahraniše Stjepana i održaše za njim veliko žalovanje. Savao je pak uništavao crkvu; ulazeći u kuće, odvlačio je muškarce i žene te ih predavao u tamnicu.

Naviještanje Evanđelja u Samariji

Oni dakle što bijahu raspršeni navješćivali su Riječ gdje god su prošli. A Filip siđe u grad Samariju i propovijedaše im Krista.[a] Cijelo je mnoštvo jednodušno pazilo na to što im Filip govori, slušajući ga i gledajući znamenja što ih je činio. Jer su iz mnogih opsjednutih izlazili nečisti duhovi, vičući u sav glas, a mnogi su uzeti i hromi bivali iscjeljivani. I velika radost nastade u tome gradu.

Šimun čarobnjak

A neki čovjek imenom Šimun u ovom se gradu već otprije bavio čarobnjaštvom, te je opčinjavao samarijski narod, tvrdeći da je on nešto veliko 10 i svi su ga, od najmanjega do najvećega, pomno slušali i govorili: »Ovaj je sila Božja, zvana Velika!« 11 A pomno su ga slušali stoga jer ih je već dugo opčinjavao svojim čarobnjaštvom. 12 Ali kad povjerovaše Filipu koji im je navješćivao Evanđelje o kraljevstvu Božjem i o imenu Isusa Krista, krštavali su se - muževi i žene. 13 I Šimun povjerova i pošto bi kršten, neprestano je boravio uz Filipa. Gledajući znamenja i velika silna djela koja su se događala, bio je zapanjen.

14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15 Oni siđoše te se pomoliše za njih da bi primili Duha Svetoga, 16 jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu naime kršteni samo u ime Gospodina Isusa. 17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

18 A kad Šimun vidje da se Duh daje polaganjem ruku apostolskih, donese im novaca, 19 govoreći: »Dajte i meni tu moć da bi svatko na koga položim ruke primio Duha Svetoga.«

20 A Petar mu reče: »Srebro tvoje neka je s tobom na propast kad si pomislio da se dar Božji može novcem steći! 21 Nema tebi dijela ni udjela u ovome, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. 22 Obrati se dakle od te svoje zloće i moli Gospodina ne bi li ti se oprostila pomisao tvoga srca. 23 Jer vidim da si u žuči gorčine i u okovu nepravde.« 24 A Šimun mu odgovori: »Molite se vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli!«

25 Oni se dakle, pošto posvjedočiše i navijestiše riječ Gospodnju, vraćahu u Jeruzalem i navješćivahu Evanđelje mnogim samarijanskim selima.

Filip i Etiopljanin

26 Anđeo Gospodnji progovori Filipu i reče: »Ustani i pođi na jug, na put koji iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« 27 On ustade i pođe. I gle, Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, koji bijaše nad svom njezinom riznicom, a koji je bio došao u Jeruzalem pokloniti se, 28 vraćao se sjedeći u svojim kolima i čitao proroka Izaiju. 29 Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« 30 Onda Filip pritrča i začu Etiopljanina gdje čita proroka Izaiju, pa reče: »Razumiješ li što čitaš?« 31 A on reče: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« I zamoli Filipa da se popne i uz njega sjedne.

32 A odlomak iz Pisma koji je čitao bijaše ovaj:

»Kao ovca na klanje odveden bi,
i kao janje nijemo pred onim što ga striže,
tako usta svojih ne otvori.
33 U poniženju njegovu sud mu je uklonjen.
Rod njegov tko li će opisati?
Jer njegov je život sa zemlje uzet.«

34 Dvoranin se obrati Filipu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugome?« 35 Tada Filip otvori usta pa mu, počevši od toga Pisma, navijesti Evanđelje o Isusu.

36 I dok su tako išli putem, dođoše do neke vode, te dvoranin reče: »Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?« (37) [b] 38 I zapovjedi da kola stanu, te siđu obojica u vodu, i Filip i dvoranin, i on ga krsti. 39 Kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa, i dvoranin ga više ne vidje, već ode svojim putem radujući se. 40 A Filip se nađe u Azotu; i putujući, navješćivao je Evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

Footnotes

  1. Dj 8,5 Umjesto »u grad Samariju«, neki rukopisi donose »u samarijski grad« (dakle bilo koji grad u pokrajini Samariji).
  2. Dj 8,37 Neki rukopisi dodaju tekst koji pojedini prijevodi umeću u redak 37, »A Filip reče: 'Ako vjeruješ iz svega srca, dopušta se.' On pak odgovori: 'Vjerujem da je Sin Božji Isus Krist'.«

A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.

Nevolje

Neki su muškarci, istinski predani Bogu, pokopali Stjepana i gorko plakali za njim. A Savao se svim silama trudio uništiti Crkvu. Išao je od kuće do kuće i izvlačio iz njih muškarce i žene te ih bacao u zatvor. A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli.

Filip u Samariji

Filip[a] je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu. Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori. Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni, a u gradu je nastala velika radost.

Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek. 10 Svi su ga slušali—od najmanjega do najvećega—i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.« 11 Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali. 12 No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci. 13 I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten. 14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana. 15 Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha. 16 Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa. 17 Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha.

18 Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao: 19 »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.«

20 Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar! 21 Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom. 22 Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli. 23 Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.«

24 A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.«

25 Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest.

Filip i Etiopljanin

26 Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« 27 Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina—dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu 28 i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. 29 Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« 30 Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«

31 Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. 32 A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:

»Odveli su ga kao ovcu na klanje.
    Bio je tih kao janje koje strižu,
    ni usta nije otvorio.
33 Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu.
    O njegovim potomcima neće se govoriti
    jer mu je oduzet život na Zemlji.«[b]

34 Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« 35 Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.

36 Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« 37 [c] 38 Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica—i Filip i dvorjanin—sišli u vodu i Filip ga je krstio. 39 A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, 40 a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.

Footnotes

  1. 8,5 Filip Ne apostol Filip. Vidi Dj 6,5.
  2. 8,32-33 Citat iz Iz 53,7-8.
  3. 8,37 Neki kasniji rukopisi dodaju 37. redak: »Filip je odgovorio: ‘Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš se krstiti.’ Dvorjanin je rekao: ‘Vjerujem da je Isus Krist Božji Sin.’«

Savao je odobravao Stjepanovo smaknuće.

Progonstvo vjernika

Tog je dana započeo veliki val progona Crkve u Jeruzalemu pa su se svi osim apostola razbježali po Judeji i Samariji.

Neki pobožni ljudi pokopali su Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.

Savao je pak pustošio Crkvu. Išao je od kuće do kuće te muškarce i žene odvlačio i predavao u tamnicu.

Filip propovijeda u Samariji

Ali vjernici koji su pobjegli iz Jeruzalema posvuda su išli navješćujući Radosnu vijest o Isusu.

Filip je, primjerice, otišao u Samariju i ondje ljudima propovijedao o Kristu.

Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo Filipove riječi slušajući ga i gledajući čudesa koja je činio.

Izgonio je mnoge nečiste duhove koji su vrišteći izlazili iz opsjednutih. Iscijelio je mnoge uzete i hrome.

U tomu je gradu tako zavladala velika radost.

Neki čovjek imenom Šimun već se dugo ondje bavio čarobnjaštvom. Opčaravao je narod i izdavao se za velikog čovjeka.

10 Samarijanci su mu se, od najmanjega do najvećega, priklanjali i nazivali ga 'velikim' i 'Božjom silom'.

11 Činili su to zato što ih je dugo opčaravao svojim vradžbinama.

12 Ali tada su povjerovali Filipu koji je navješćivao Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i imenu Isusa Krista. Krstili su se muškarci i žene.

13 I sam je Šimun povjerovao i krstio se te slijedio Filipa kuda god je išao. Zadivljeno je promatrao čudesa i znamenje koje je Filip činio.

14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju riječ, pošalju onamo Petra i Ivana.

15 Oni dođu i pomole se za obraćenike da prime Svetoga Duha.

16 Jer Sveti Duh još nije sišao ni na koga od njih. Bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.

17 Polagali su ruke na njih te su primali Svetoga Duha.

18 Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Svetoga Duha kad apostoli na njih polože ruke, ponudi apostolima novac:

19 'Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Svetoga Duha!'

20 Ali Petar mu odgovori: 'Propao i taj novac i ti skupa s njim! Misliš li da Božji dar možeš kupiti novcem?

21 Ti na ovo nemaš pravo jer ti srce nije pravo pred Bogom!

22 Obrati se od svoje zloće i moli se Gospodinu pa će ti možda oprostiti nakane zlog srca.

23 Vidim da si pun gorčine i okovan grijehom.'

24 'Vi se za mene molite Gospodinu da me ne snađe to što ste rekli!' odgovori Šimun.

25 Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest.

Filip i Etiopljanin

26 A Filipu reče anđeo Gospodnji: 'Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu.'

27 I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. Vraćao se iz Jeruzalema

28 kamo se išao pokloniti Bogu. Sjedio je u kočiji čitajući naglas iz knjige proroka Izaije.

29 Sveti Duh reče Filipu: 'Priđi i hodaj uz kočiju!'

30 Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: 'Razumijete li to što čitate?'

31 'A kako da razumijem ako me tko ne pouči?' odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega.

32 Čitao je ovaj ulomak:
    'Odveli su ga kao ovcu na klanje.
            Kao janje nijemo pred onima što ga strižu,
            ni usta nije otvorio.
33     Ponižen je i lišen pravde.
            Tko da opiše njegov naraštaj?
            Jer život je njegov uzet sa Zemlje.'[a]

34 Dostojanstvenik zatim upita Filipa: 'Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?'

35 Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa.

36 Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: 'Evo vode! Što me priječi da se krstim?'[b]

38 Zapovjedi da kočija stane pa obojica siđu do vode. Filip ga ondje krsti.

39 Kad su izišli iz vode, Sveti Duh ponese Filipa i dostojanstvenik ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem,

40 a Filip se nađe u gradu Azotu. Kud god je išao, putem je po gradovima propovijedao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.

Footnotes

  1. Djela apostolska 8:33 Izaija 53:7-8.
  2. Djela apostolska 8:36 Neki rukopisi sadržavaju i 37 stih: 'Možeš se krstiti', odgovori Filip, 'ako vjeruješ svim srcem.' Dostojanstvenik odgovori: 'Vjerujem da je Isus Krist Božji Sin.'