Samuel 1 1
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Samuelovo rođenje
1 U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. 2 Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece.
3 Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici.
4 Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. 5 Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu[a]. 6 Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. 7 Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti.
8 Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?«
9 Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA.
A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište.
10 Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. 11 Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.«[b]
12 Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. 13 Molila je u sebi—micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je 14 rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.«
15 »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. 16 Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.«
17 Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.«
18 Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.«
Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica.
19 Sutradan su svi poranili, poklonili se BOGU i vratili kući u Ramu. Elkana je spavao s Anom, a BOG je se sjetio. 20 Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel[c]. Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.«
Ana posvećuje Samuela Bogu
21 Kad je Elkana ponovo išao s obitelji prinijeti godišnju žrtvu BOGU i tako izvršiti zavjete, 22 Ana nije išla s njima. Rekla je mužu: »Čim dječaka prestanem dojiti, dovest ću ga pred BOGA jer će ondje ostati cijeli svoj život[d].«
23 Nato je Elkana rekao: »Učini kako misliš da je najbolje. Ostani kod kuće dok ne prestaneš dojiti. Neka ti BOG pomogne da ispuniš obećanje.«
Ana je ostala kod kuće dojiti i čuvati svog sina dok ga više nije trebalo dojiti. 24 Kad je prestala dojiti, povela ga je, još onako maloga, u BOŽJE svetište u Šilu. Povela je i junca starog tri godine, nešto brašna i mijeh[e] vina.
25 Kad su zaklali i žrtvovali junca, dječaka su doveli Eliju. 26 Ana mu je tada rekla: »Gospodaru moj! Kunem ti se, ja sam ona žena koja je stajala ovdje pokraj tebe i molila se BOGU. 27 Molila sam tada za ovo dijete, a BOG mi je ispunio molbu koju sam mu uputila. 28 Zato ga sad dajem BOGU—neka mu služi cijeli svoj život.«
Tada se i Elkana[f] poklonio pred BOGOM.
Footnotes
- 1,5 BOG joj nije dao djecu Doslovno: »BOG je zatvorio njenu utrobu«. Isto u 6. retku.
- 1,11 Radi se o tzv. nazirejskom zavjetu. Vidi Br 6,2-5.
- 1,20 Samuel Ovo je ime igra riječi na hebrejskom jer znači »Ime mu je Bog«, ali također zvuči kao »Tražila sam ga od Boga«.
- 1,22 cijeli svoj život Doslovno: »zauvijek«.
- 1,24 mijeh Vreća od životinjske kože za držanje tekućine.
- 1,28 Elkana Različitost rukopisa pruža više mogućnosti: »on« (Elkana ili Eli), »ona« (Ana) ili »oni« (svi zajedno).
1 i Samuelit 1
Albanian Bible
1 Ishte një njeri nga Ramathaim-Tsofini, nga zona malore e Efraimit, që quhej Elkanah; ishte bir i Jerohamit, bir i Elihut, bir i Tohut dhe bir i Efraimitit Tsuf.
2 Ai kishte dy gra: e para quhej Ana dhe tjetra Penina. Penina kishte fëmijë, kurse Ana nuk kishte.
3 Çdo vit ky njeri nisej nga qyteti i tij për të adhuruar dhe për t’i ofruar flijime Zotit të ushtërive në Shiloh, ku gjendeshin dy bijtë e Efraimit, Hofni dhe Finehasi, priftërinj të Zotit.
4 Kur i vinte dita Elkanahut të ofronte flijimin, ai kishte zakon t’u jepte pjesën që u takonte gruas së tij Penina dhe pjesët gjithë bijve dhe bijave të tij;
5 por Anës i jepte një pjesë të dyfishtë, sepse e donte Anën, megjithëse Zoti ia kishte mbyllur barkun.
6 Por shemra e saj e ngacmonte vazhdimisht për ta zëmëruar, sepse Zoti ia kishte mbyllur barkun.
7 Kështu ndodhte çdo vit; sa herë që Ana ngjitej në shtëpinë e Zotit, Penina e ngacmonte; prandaj ajo qante dhe nuk hante më.
8 Atëherë burri i saj Elkanahu i tha: "Ana, pse qan? Pse nuk ha? Pse është trishtuar zemra jote? A nuk jam unë për ty më i mirë se dhjetë fëmijë?".
9 Pasi hëngrën dhe pinë në Shiloh, Ana u ngrit. Prifti Eli ishte ulur mbi ndenjësen që ndodhet në hyrje të tabernakullit të Zotit.
10 Në trishtimin e shpirtit të saj i lutej Zotit duke qarë me dënesë.
11 Pastaj lidhi një kusht, duke thënë: "O Zot i ushtrive, në se vërtetë interesohesh për fatkeqësinë që i ka rënë shërbëtores sate, në se ti më mban mend mua dhe nuk e harron shërbëtoren tënde, por dëshiron t’i japësh shërbëtores sate një fëmijë mashkull, unë do t’ja jap Zotit për të gjitha ditët e jetës së tij dhe brisku nuk ka për të kaluar mbi kokën e tij".
12 Ndërsa ajo e zgjaste lutjen e saj përpara Zotit, Eli shikonte me kujdes gojën e saj.
13 Ana fliste në zemër të saj; vetëm buzët i lëviznin, por zëri saj nuk dëgjohej; pikërisht për këtë Eli mendonte që ishte e dehur.
14 Kështu Eli i tha: "Deri kur do të jesh e dehur? Të daltë pija!".
15 Por Ana u përgjegj dhe tha: "Jo, imzot, unë jam një grua e vrarë në frym dhe nuk kam pirë as verë, as pije të tjera dehëse, por isha duke hapur zemrën time para Zotit.
16 Mos mendo se shërbëtorja jote është një grua e çoroditur, sepse ka qënë dhëmbja dhe hidhërimi i pamasë që më shtynë të flas deri tani".
17 Atëherë Eli iu përgjegj: "Shko në paqe dhe Perëndia i Izraelit të dhëntë atë që i kërkove".
18 Ajo u përgjegj: "Shërbëtorja jote pastë gjetur hirin në sytë e tu". Kështu gruaja iku në rrugën e saj, nisi të ushqehet dhe pamja e saj nuk ishte më e trishtuar.
19 Ata u ngritën herët në mëngjes dhe ranë përmbys përpara Zotit; pastaj u nisën dhe u kthyen në shtëpinë e tyre në Ramah. Elkanahu njohu Anën, bashkëshorten e tij, dhe Zoti u kujtua për të.
20 Në kohën e caktuar, Ana mbeti me barrë dhe lindi një djalë të cilit ia vunë emrin Samuel, duke thënë: "Sepse ia kërkova Zotit".
21 Atëherë burri i saj Elkanahu u ngjit me gjithë familjen e tij për t’i ofruar Zotit flijimin vjetor dhe për të plotësuar kushtin e lidhur.
22 Por Ana nuk u ngjit, sepse i tha burrit të saj: "Unë nuk do të ngjitem deri sa fëmija të jetë zvjerdhur; atëherë do ta çoj me qëllim që ta paraqes para Zotit dhe të mbetet pranë tij për gjithnjë".
23 Burri i saj, Elkanahu, iu përgjegj: "Bëj si të të duket më mirë; qëndro deri sa të të jetë zvjerdhur, mjaft që Zoti ta mbajë fjalën!". Kështu gruaja mbeti në shtëpi dhe i dha gji birit të saj deri sa ky u zvordh.
24 Mbasi e zvordhi e mori me vete, bashkë me tri dema të vegjël, një efë mielli dhe një calik verë; dhe i çoi në shtëpinë e Zotit në Shiloh. Djali ishte akoma shumë i vogël.
25 Pastaj ata flijuan një dem dhe ia çuan djalin Elit.
26 Ana i tha: "Imzot! Ashtu siç është e vërtetë që jeton shpirti yt, o imzot, unë jam ajo grua që rrinte këtu, afër teje, dhe i lutej Zotit.
27 Jam lutur për të pasur këtë djalë, dhe Zoti më dha atë që i kisha kërkuar.
28 Prandaj edhe unë ia fal Zotit; deri sa të rrojë, ai do t’i kushtohet Zotit". Dhe aty ranë përmbys para Zotit.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
Copyright © 2001 by Life Center International