Giovanni 4
La Bibbia della Gioia
Una donna con cinque mariti
4 Molte persone preferivano andare da Gesù, piuttosto che da Giovanni per farsi battezzare, e diventavano poi suoi seguaci, 2 benché non fosse Gesù a battezzare, ma i discepoli. 3 Quando Gesù venne a sapere che i Farisei erano al corrente della cosa, partì dalla Giudea per ritornare in Galilea.
4 Durante il viaggio, doveva attraversare la Samaria. 5-6 Verso mezzogiorno, giunto al villaggio di Sicar, si fermò al pozzo di Giacobbe, situato sul pezzo di terra che Giacobbe diede a suo figlio Giuseppe. Gesù era stanco per il lungo cammino e si sedette sullʼorlo del pozzo.
7 Poco dopo, venne a prendere lʼacqua una donna samaritana. Gesù le disse: «Dammi da bere». 8 In quel momento era solo, perché i discepoli erano andati al villaggio a comprare qualcosa da mangiare. 9 La samaritana rispose sorpresa: «Come mai tu, Giudeo, chiedi da bere a me, che sono samaritana?» Di solito, infatti, i Giudei non rivolgevano nemmeno la parola ai Samaritani.
10 Gesù rispose: «Se tu sapessi che dono meraviglioso ha Dio per te e chi sono io, saresti tu a chiedermi dellʼacqua, ed io ti darei dellʼacqua viva!»
11 «Ma tu non hai né corda, né secchio», osservò la donna, «e il pozzo è profondo. Da dove prenderesti, dunque, questʼacqua viva? 12 E poi, sei forse più potente di Giacobbe, il nostro antenato? Come puoi darci dellʼacqua migliore di questa, che ci ha dato lui, da cui lui stesso ha bevuto con i suoi figli e il suo bestiame?»
13 Gesù rispose: «Chi beve questʼacqua, avrà sete di nuovo; chi invece berrà lʼacqua che gli darò io, non avrà mai più sete, per sempre. 14 Anzi, lʼacqua che gli darò, diventerà in lui una sorgente, da cui sgorga vita eterna».
15 «Ti prego, Signore», disse la donna, «dammi questʼacqua! Così non avrò più sete e non dovrò più tornare qui a prenderne ogni giorno!»
16 «Vai a chiamare tuo marito», le disse Gesù.
17-18 «Ma io non sono sposata», rispose la donna. «È vero», confermò Gesù. «Hai avuto cinque mariti e non sei sposata neppure con lʼuomo con cui vivi ora».
19-20 «Signore», esclamò la donna, «tu devi essere un profeta! Allora, spiegami: perché voi Giudei insistete nel dire che lʼunico posto per adorare Dio è Gerusalemme; mentre noi Samaritani sosteniamo invece che sia qui (sul monte Garizim), dove adoravano Dio i nostri antenati?».
21-24 «È venuto il tempo, donna, in cui non ci preoccuperemo più se adorare Dio qui o a Gerusalemme. Perché lʼimportante non è dove noi adoriamo, ma come adoriamo. È spirituale e reale la nostra adorazione? Abbiamo lʼaiuto dello Spirito Santo? Perché Dio è spirito, e chi lo adora deve lasciarsi guidare dallo Spirito di Dio per adorarlo nel modo giusto. È questo che Dio vuole da noi. Ma voi Samaritani sapete ben poco di lui, adorate ciò che non conoscete, mentre noi Giudei lo conosciamo, perché la salvezza viene al mondo per mezzo dei Giudei».
25 La donna osservò: «Beh, almeno so che verrà il Messia, quello che chiamano Cristo e, quando verrà, ci insegnerà tutto!»
26 Allora Gesù le disse: «Sono io il Messia!»
27 In quel momento arrivarono i discepoli e rimasero sorpresi di trovarlo a parlare con una donna, ma nessuno di loro gli chiese perché, o di che cosa stessero parlando.
28-29 La donna, intanto, lasciata la brocca, si era precipitata al villaggio, dove diceva a tutti: «Venite a vedere, cʼè un uomo, che mi ha detto tutto quello che ho fatto! Che sia lui il Messia?» 30 La gente allora venne dal villaggio per vederlo.
31 Nel frattempo, i discepoli insistevano perché Gesù mangiasse. 32 «No», rispose Gesù, «io ho dei cibo, che voi non conoscete». 33 «Chi glielo avrà mai portato?» si chiedevano i discepoli.
34 Allora Gesù spiegò loro: «Il mio cibo è fare la volontà di Dio che mi ha mandato; e completare la sua opera. 35 Voi pensate che la mietitura non comincerà prima dellʼestate, fra quattro mesi, non è vero? Ebbene, guardatevi intorno! Veri e propri campi di anime sono già pronti per la mietitura. 36 I mietitori ricevono la giusta paga per raccogliere le anime immortali per il cielo! Che soddisfazione per chi semina e per chi miete! 37 In questo caso è proprio vero che uno semina e qualcun altro raccoglie! 38 Vi ho mandato a mietere dove altri avevano faticato a seminare; avete raccolto i frutti della fatica di altri, che hanno lavorato prima di voi».
39 Molti abitanti di quel villaggio della Samaria credettero che Gesù era il Messia, grazie alle parole della donna samaritana che raccontava: «Quellʼuomo ha saputo dirmi tutto ciò che ho fatto!» 40 I Samaritani dunque andarono da Gesù e lo pregarono di rimanere nel loro villaggio. Ed egli accettò di restare per due giorni. 41 Bastò quel breve periodo, perché molti altri credessero in lui, dopo averlo ascoltato. 42 E dicevano alla donna: «Ora crediamo, non solo per il tuo racconto, ma perché lo abbiamo sentito con le nostre orecchie! Sappiamo che egli è davvero il Salvatore del mondo!»
43-44 Dopo essersi fermato quei due giorni, Gesù ripartì per la Galilea. Egli era solito dire: «Un profeta è onorato ovunque, eccetto nel proprio paese!» 45 Ma i Galilei lo accolsero a braccia aperte, perché erano stati a Gerusalemme per la festa della Pasqua ed avevano visto alcuni dei suoi miracoli.
Guarigione del figlio dellʼufficiale
46-47 Durante il viaggio attraverso la Galilea, Gesù giunse di nuovo nella città di Cana, la stessa in cui aveva trasformato lʼacqua in vino. Mentre si trovava là, un ufficiale governativo di Cafarnao, che aveva un figlio molto ammalato, venne a sapere che Gesù era tornato dalla Giudea. Lo andò a cercare, e lo pregò di seguirlo a Cafarnao, per guarire suo figlio moribondo.
48 Gesù gli disse: «Possibile che se non faccio miracoli nessuno mi crede?»
49 Lʼufficiale supplicò: «Signore, vieni subito, prima che il bambino muoia!»
50 Allora Gesù gli disse: «Torna a casa. Tuo figlio è guarito!» Lʼuomo gli credette e si avviò verso casa. 51 Mentre era per strada, alcuni suoi servi gli andarono incontro per comunicargli che tutto andava per il meglio: suo figlio era guarito. 52 Allora il padre chiese a che ora il ragazzo avesse cominciato a sentirsi meglio; gli risposero: «Ieri pomeriggio, verso lʼuna, la febbre è scomparsa improvvisamente!» 53 Così il padre constatò che tutto era accaduto nello stesso momento in cui Gesù aveva detto: «Tuo figlio è guarito». E lʼufficiale, con tutta la sua famiglia, credette che Gesù era il Messia.
54 Questo fu il secondo miracolo di Gesù in Galilea, dopo il suo arrivo dalla Giudea.
約 翰 福 音 4
Chinese New Testament: Easy-to-Read Version
耶稣与撒玛利亚女子交谈
4
5 耶稣来到撒玛利亚的一座叫叙加的城镇,它靠近雅各给他儿子约瑟的那片土地。 6 雅各井就在这里。大约中午时分,耶稣走累了,便坐在井边。 7 一位撒玛利亚 [a]女子来到井边打水,耶稣说∶“给我点水喝吧。” 8 (门徒们都到城里买吃的去了。)
9 那女子对他说∶“你是犹太人,我是撒玛利亚人,你怎么向我要水喝?”(因为犹太人不和撒玛利亚人来往。 [b])
10 耶稣回答说∶“假如你知道上帝的恩赐是什么,知道向你要水喝的人是谁,你早就会求他了,那么他早就会给你活水了。”
11 女子说∶“先生,你连打水的器具都没有,井又那么深,你到哪儿去打活水呢?你比我们的祖先雅各更伟大吗? 12 他给了我们这口井,他本人、他的孩子和牲畜都喝过这口井的水。”
13 耶稣答道∶“喝这个井里水的人,还会口渴的, 14 但是,喝了我的水的人,就永远不会再渴了。而且,我给他的水,在他的身体里,将变成泉源,汩汩地涌出来,给人以永生。”
15 女子对耶稣说∶“先生,请给我一些那种水吧,让我永远不再渴,也不用再来这儿打水了。”
16 耶稣说∶“去把你丈夫叫来。”
17 女子对耶稣说∶“我没有丈夫。”
耶稣说∶“你说得不错,你是没有丈夫。 18 你有过五个丈夫,而你现在的那个男人并不是你的丈夫。你说的是实话。”
19 女子说∶“先生,我看出您是先知! 20 我们祖先在这座山上崇拜,你们犹太人却说,耶路撒冷才应该是人们崇拜的地方。”
21 耶稣说∶“女人,相信我!你们既不在这山上,也不在耶路撒冷崇拜父的时候,那时刻就要来临了。 22 你们撒玛利亚人崇拜什么,你们并不知道,我们犹太人却知道我们崇拜的是什么,因为拯救来自犹太人。 23 不过,真正崇拜父的时刻就要到来,并且已经到来,真正崇拜父的人以心灵和真诚崇拜他,这些人才是父所希望的那种崇拜者。 24 上帝是灵,崇拜他的人要用心灵和真诚崇拜他。”
25 女子对他说∶“我知道弥赛亚就要来临,就是被称为基督的那位。他到来后,会向我们说明一切的。”
26 耶稣对她说∶“正在对你说话的便是他。”
27 此时,耶稣的门徒回来了,他们看到他正和一个女子说话,都很惊讶,不过谁也没问“您想从她那里要什么”或是“您为什么和她说话?”
28 那女子放下水罐回城去了。她对人们说: 29 “你们来看呀,有人把我所做过的一切,都说出来了,他有可能是基督吗?” 30 城里的人们倾城而出,到耶稣这里来了。
31 同时,门徒们正督促他∶“拉比(老师),您吃点东西吧。”
32 耶稣对他们说∶“我有食物吃,你们对我吃的食物一无所知。”
33 门徒们互相询问∶“难道有人给他送过吃的东西了吗?”
34 耶稣说∶“我的食物就是执行派我来的那位的旨意,并完成他交给我的任务。 35 你们在播种的时候,常说∶‘再有四个月就收庄稼了。’好吧,我告诉你们,睁开眼睛,朝地里看看吧,庄稼已经成熟,该收割了。 36 即便是现在,收获的人得到报酬,他在为永生收获庄稼。所以,现在播种的人和收获的人一同快乐。 37 俗话说∶‘一人播种,另一个人收获。’此话不假。 38 我派你们去收获,你们是不劳而获,别人辛劳一场,而你们却坐享其成。”
39 许多来自那个城镇的撒玛利亚人都信了耶稣,因为那女子作证∶“我以往所做过的一切,都被他说中了。” 40 因此,撒玛利亚人来到耶稣那里,都请求他住下,耶稣就在那里住了两天, 41 因为耶稣所说的话,相信他的人就更多了。
42 他们对那女子说∶“我们刚开始信仰耶稣,是因为你告诉我们的事。但是,我们现在信,是因为我们亲耳听到了他的话,知道这个人的确是救世主。”
耶稣治愈官员的儿子
43 两天后,耶稣离开那里,返回加利利。 44 因为耶稣说过,先知在自己的故乡受不到尊敬。 45 耶稣来到加利利时,加利利人接受了他,因为在耶路撒冷过逾越节时,他们看到了他所做的一切。(因为加利利人也去过节了。)
46 耶稣又去了加利利的迦拿,他以前在那里把水变成了酒。迦百农有一个国王的大臣,他的儿子病了。 47 当他听说耶稣从犹太来到加利利时,便去见他,求耶稣去给儿子治病,因为,他的儿子快要死了。 48 耶稣对他说∶“你们不看到神迹和奇迹就不会相信。”
49 大臣说∶“先生,请您在我孩子没死之前,去一趟吧。”
50 耶稣说∶“回去吧,你的儿子会活的。”
那人相信了耶稣的话,走了。 51 当他还在回家的路上时,碰到了仆人,仆人告诉他孩子活过来了。
52 他问他们孩子是什么时候开始好转的,他们说∶“昨天下午一点钟退烧的。”
53 孩子的父亲意识到,那正是耶稣对他说∶“你的儿子会活的。”时刻。他和全家人都信仰了耶稣。
54 这是耶稣从犹太回到加利利后行的第二个奇迹。
Footnotes
- 約 翰 福 音 4:7 撒玛利亚: 撒玛利亚人有部分犹太人的血统,但犹太人却不接受他们为纯犹太人。
- 約 翰 福 音 4:9 或犹太人不用撒玛利亚人用过的东西。
Evanđelje po Ivanu 4
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Susret sa Samarijankom
4 Kad Isus dakle dozna da su farizeji čuli kako Isus pridobiva i krsti više učenika nego Ivan, 2 premda sam Isus nije krštavao, nego njegovi učenici, 3 ostavi Judeju i ode ponovno u Galileju. 4 A trebao je proći kroz Samariju.
5 Tako dođe u samarijski grad zvani Sihar, blizu zemljišta što ga je Jakov dao svome sinu Josipu. 6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. I umoran od putovanja, Isus je sjedio pokraj zdenca. Bilo je to oko šestog sata.
7 Neka žena iz Samarije dođe da zagrabi vode. Isus joj rekne: »Daj mi piti.« 8 Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kako bi kupili hrane. 9 Samarijanka mu nato rekne: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10 Isus joj odgovori:
»Da si ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori da mu daš piti, ti bi u njega bila zaiskala vode žive, i dao bi ti.«
11 Žena mu rekne: »Gospodine, ni zagrabiti nemaš čime, a zdenac je dubok; otkuda ti onda voda živa? 12 Zar si ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj zdenac - i on sam je iz njega pio i njegovi sinovi i njegova stoka?« 13 Isus joj odgovori:
»Tko god pije od ove vode opet će ožednjeti, 14 a tko bude pio od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka; nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode koja navire u život vječni.«
15 Žena mu rekne: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam, i da ne dolazim ovamo grabiti vodu.« 16 On joj odvrati: »Idi, zovni svoga muža pa dođi ovamo.« 17 Žena odgovori: »Nemam muža.« Rekne joj Isus: »Dobro si rekla: 'Nemam muža', 18 jer si imala pet muževa; i onaj kojeg sada imaš nije ti muž. Istinito si rekla.« 19 Rekne mu žena: »Gospodine, vidim da si ti prorok. 20 Očevi su se naši klanjali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.«
21 Isus joj odvrati: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vi se klanjate onome što ne poznajete, a mi se klanjamo onome što poznajemo, jer je spasenje od Židova. 23 Ali dolazi čas - i sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini. Otac, doista, i traži takve da mu se klanjaju. 24 Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i istini.« 25 Rekne mu žena: »Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist, i kad on dođe, sve će nam objasniti.« 26 Isus joj odvrati: »Ja sam, ja koji s tobom razgovaram.«
27 I uto dođu njegovi učenici te se stadoše čuditi što sa ženom razgovara, ali ipak nijedan ne reče: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?« 28 A žena tad ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29 »Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist?« 30 Oni izađoše iz grada te dođoše k njemu.
31 A učenici ga u međuvremenu nutkali: »Rabbi, jedi!« 32 Ali im on reče: »Imam za jelo hranu o kojoj vi ne znate.« 33 Onda učenici govorahu međusobno: »Da mu nije tko donio jelo?« 34 Rekne im Isus:
»Moja je hrana da izvršim volju Onoga koji me posla te dovršim djelo njegovo. 35 Ne kažete li: 'Još četiri mjeseca pa dolazi žetva'? Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se zlate za žetvu! 36 A žetelac prima plaću i sabire rod za vječni život, da se raduju zajedno i sijač i žetalac. 37 Tako se obistinjuje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.' 38 Ja vas poslah da žanjete ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.«
39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Rekao mi je sve što sam učinila«, 40 tako da su ga Samarijanci, kad su došli k njemu, molili da kod njih ostane. I ostade ondje dva dana. 41 I još ih je mnogo povjerovalo zbog njegove riječi. 42 A ženi su govorili: »Ne vjerujemo više zbog tvojega kazivanja, jer smo sami čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«
Iscjeljenje sina kraljeva službenika
43 Poslije dva dana ode odande u Galileju. 44 Sam Isus, naime, posvjedoči da je prorok bez časti u svom zavičaju. 45 Kada dakle dođe u Galileju, Galilejci ga primiše lijepo. Oni bijahu vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana, jer su i sami bili uzašli na blagdan.
46 I dođe ponovno u Kanu Galilejsku gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik čiji je sin bolovao u Kafarnaumu. 47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu i stade ga moliti da siđe i izliječi mu sina, koji je već bio na umoru. 48 Isus mu tada reče: »Da ne vidite znamenja i čudesa, zasigurno ne biste povjerovali.« 49 Rekne mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi prije no što mi dijete umre.« 50 Odvrati mu Isus: »Idi, sin tvoj živi.« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus te ode. 51 Dok je još silazio, njegove mu sluge pritrčaše u susret, govoreći da njegovo dijete živi. 52 Ispita ih dakle o satu u koji mu je bilo bolje, a oni mu rekoše: »Jučer o sedmom satu pusti ga ognjica.« 53 Otac onda uvidje da je to bilo u onaj čas kad mu je Isus rekao: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav njegov dom. 54 A ovo bje drugi znamen koji učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.
La Bibbia della Gioia Copyright © 1997, 2006 by Biblica, Inc.® Used by permission. All rights reserved worldwide.
Copyright © 2004 by World Bible Translation Center
Copyright © 2001 by Life Center International