Suđenje pred Festom

25 Fest dakle, stigavši u pokrajinu, poslije tri dana uzađe iz Cezareje u Jeruzalem. ² A glavari svećenički i židovski prvaci podniješe mu tužbu protiv Pavla te ga stadoše moliti ³ i iskati da im protiv njega bude naklonjen, te da ga pošalje u Jeruzalem. Jer su spremali zasjedu da ga smaknu na putu. ⁴ Fest im tada odgovori da se Pavao čuva u Cezareji te da će on sam uskoro otići onamo. ⁵ »Neka stoga neki od vas koji mogu«, reče, »pođu sa mnom, pa ako na tom čovjeku ima kakve krivnje, neka ga optuže.«

⁶ Pošto ne ostade među njima više od osam do deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu, zapovjedivši da privedu Pavla. ⁷ Kad se on pojavi, opkoliše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema, iznoseći protiv njega mnoge i teške optužbe koje nisu mogli dokazati. ⁸ Pavao se branio: »Ničim se ne ogriješih ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.« ⁹ Ali Fest, da bi se pokazao naklonjen Židovima, odgovori Pavlu: »Hoćeš li uzaći u Jeruzalem da ti se ondje preda mnom sudi za ove optužbe?« ¹⁰ Pavao nato reče: »Ja stojim pred carskim sudištem, gdje mi se treba suditi. Židovima ništa nisam skrivio, kao što i sam veoma dobro znaš. ¹¹ Ako sam, dakle, čemu kriv ili počinih išta što zaslužuje smrt, ne odbijam umrijeti. Ali ako ništa od ovoga za što me optužuju ne stoji, nitko me ne može njima izručiti. Prizivam se na cara!« ¹² Tada Fest, posavjetovavši se sa vijećem, odgovori: »Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!«

Fest i Agripa o Pavlu

¹³ Kad prođe nekoliko dana, siđoše kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. ¹⁴ A kako su ostali ondje više dana, izloži Fest kralju to o Pavlu, govoreći: »Ima neki čovjek što ga je Feliks ostavio kao sužnja ¹⁵ protiv koga, kad bijah u Jeruzalemu, glavari svećenički i židovske starješine izniješe tužbu, zahtijevajući osudu. ¹⁶ Ja im odgovorih da u Rimljana nije običaj izručiti nekog čovjeka prije no što se optuženik sučeli s tužiteljima i dobije priliku za obranu od optužbe. ¹⁷ Kako dakle oni zajedno sa mnom dođoše ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih da toga čovjeka dovedu. ¹⁸ Kad tužitelji ustadoše, nisu protiv njega iznosili optužbe ni za kakva zlodjela kako sam očekivao,^{[a] 19} nego se prepirahu s njime o nekim pitanjima svoje vjere te o nekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je živ. ²⁰ Ne snalazeći se pak u takvoj raspravi, pitao sam bi li htio poći u Jeruzalem da mu se ondje sudi u vezi s time. ²¹ Ali kako se Pavao prizvao da ga se zadrži do presude carskog veličanstva, zapovjedih da bude zadržan dok ga ne pošaljem caru.«

²² Na to će Agripa Festu: »I ja bih htio čuti toga čovjeka.« »Sutra ćeš ga«, reče, »čuti«.

Pavao pred Agripom

²³ Sutradan dakle dođoše Agripa i Berenika s velikim sjajem i uđoše u sudnicu zajedno sa zapovjednicima i najuglednijim gradskim muževima. Na Festovu zapovijed privedoše Pavla.

²⁴ Tada Fest reče: »Kralju Agripa i svi vi ovdje s nama nazočni! Pogledajte ovoga zbog koga mi je cijelo mnoštvo Židova navaljivalo i u Jeruzalemu i ovdje, vičući kako ovaj više ne smije živjeti. ²⁵ Ali ja ustanovih da nije učinio ništa što bi zasluživalo smrt, a kako se on sam prizvao na carsko veličanstvo, odlučih ga tamo i poslati. ²⁶ Ali nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru, pa ga stoga i izvedoh pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, kako bih nakon ove istrage imao što napisati. ²⁷ Čini mi se, naime, nerazložnim poslati sužnja a ne navesti optužbe protiv njega.«