Add parallel Print Page Options

Odakle Isusu vlast?

20 Jednoga dana, dok je poučavao narod u Hramu i navješćivao Evanđelje, pristupiše glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama, te mu rekoše: »Reci nam kojom vlašću to činiš, ili tko je onaj koji ti dade tu vlast?« On im odgovori: »I ja ću nešto upitati vas, pa mi recite: krštenje Ivanovo, bijaše li od Neba ili od ljudi?« A oni su premišljali u sebi: »Ako reknemo 'od Neba', reći će: 'zašto mu onda ne povjerovaste?' A reknemo li: 'Od ljudi', sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da je Ivan prorok.« I odgovoriše mu da ne znaju odakle je. Isus im reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Vinogradari ubojice

Stade tada kazivati narodu ovu prispodobu: »Neki čovjek posadi vinograd, predade ga u zakup vinogradarima, pa otputova na dulje vrijeme. 10 I u pogodno vrijeme posla vinogradarima slugu da mu dadnu od uroda vinograda, ali ga vinogradari istukoše i otpraviše praznih ruku. 11 On ponovno posla i drugoga slugu, a oni istukoše i njega, pogrdiše ga i otpraviše praznih ruku. 12 Ponovno im posla i trećega, a oni i njega izraniše i izbaciše. 13 Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga; možda će njega poštovati.' 14 Ali kada ga vinogradari ugledaše, stadoše međusobno premišljati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.' 15 I izbaciše ga iz vinograda i ubiše.

Što će im dakle učiniti gospodar vinograda? 16 Doći će i pogubiti te vinogradare i vinograd dati drugima.«

Kad su oni to čuli, rekoše: »Nipošto!«

17 On pak, pogledavši ih, reče: »Što je dakle ono zapisano:

'Kamen koji odbaciše graditelji,
taj postade glavnim ugaonim kamenom?

18 Tko god padne na taj kamen, skršit će se, a na koga on padne, satrt će ga.'«

19 Pismoznanci i glavari svećenički tražili su da već u taj čas dignu ruke na njega, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da je o njima izrekao ovu prispodobu.

Caru carevo, Bogu Božje

20 I vrebajući na nj poslaše uhode, koji bi se gradili pravednicima, da ga uhvate u riječi kako bi ga mogli predati oblasti i vlasti upraviteljevoj. 21 Oni ga upitaše: »Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš, i da nisi pristran, nego da po istini učiš putu Božjemu. 22 Je li nam dopušteno dati caru porez ili nije?« 23 Primijetivši njihovu prepredenost, reče im: 24 »Pokažite mi denar. Čiji ima lik i natpis?« 25 Rekoše mu: »Carev.« A on im reče: »Stoga podajte caru carevo, a Bogu Božje!« 26 I nisu ga mogli uhvatiti u riječi pred narodom te, zadivivši se njegovu odgovoru, zašutješe.

Uskrsnuće i ženidba

27 Pristupiše mu neki od saduceja koji niječu da ima uskrsnuća, te ga upitaše:[a] 28 »Učitelju! Mojsije nam napisa: 'Umre li čiji brat koji je imao ženu, a nije imao djece, neka brat njegov uzme tu ženu i podigne potomstvo svojemu bratu.' 29 Bila su tako sedmorica braće. Prvi uze ženu i umrije bez djece. 30 Tako je i drugi, 31 pa i treći uze, a isto tako i sva sedmorica; ne ostavivši djece, pomriješe. 32 Najposlije umrije i ta žena. 33 Ova žena dakle, o uskrsnuću, komu će od njih ona postati ženom, jer sedmorica su je za ženu imala?«

34 A Isus im reče: »Sinovi ovoga svijeta žene se i udaju. 35 A oni koji se nađoše dostojni zadobiti onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti se žene niti udaju. 36 Doista, oni više ne mogu ni umrijeti jer su kao anđeli; i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća. 37 A da mrtvi ustaju, pokaza i Mojsije, u odlomku o grmu, kad Gospodina naziva: 'Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev'. 38 Nije on Bog mrtvih, nego živih, jer svi Njemu žive.« 39 A neki od pismoznanaca rekoše: »Učitelju, dobro si rekao!« 40 I više se nisu usuđivali upitati ga bilo što.

Krist - sin Davidov

41 Onda im reče: »Kako govore da je Krist sin Davidov? 42 Jer sam David kaže u knjizi Psalama:

'Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
Sjedni meni zdesna
43 dok neprijatelje tvoje ne položim
za podnožje nogama tvojim.'

44 David ga dakle naziva Gospodinom; pa kako mu je onda sin?«

Osuda pismoznanaca

45 Dok ga je sav narod slušao, reče on svojim učenicima: 46 »Čuvajte se pismoznanaca koji vole hodati u dugim haljinama, vole pozdravljanja na trgovima, prva sjedala u sinagogama i čelna mjesta na gozbama. 47 Oni proždiru kuće udovičke, a pod izlikom dugih molitava. Oni će primiti strožu osudu.«

Footnotes

  1. Lk 20,27 »niječu« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima, već mnogi rukopisi donose: »govore«.