Pobjeda ustrajnosti

18 Govorio im je prispodobu kako se treba uvijek moliti i ne posustati:

² »U nekom gradu bijaše sudac koji se nije ni Boga bojao niti je za ljude mario. ³ U tome gradu bijaše i neka udovica. Dolazila je k njemu i govorila: 'Obrani me od mojega protivnika!' ⁴ Ali on zadugo ne htjede, no poslije reče u sebi: 'Ako se i ne bojim Boga i za ljude ne marim, ⁵ ipak, jer mi ova udovica dosađuje, obranit ću je da stalno ne dolazi i ne dodijava mi.'«

⁶ Gospodin onda reče: »Čujte što govori taj nepravedni sudac! ⁷ A da Bog onda zasigurno neće ustati u obranu svojim izabranima koji mu vape dan i noć, sve ako i oklijeva s njima? ⁸ Kažem vam da će im žurno ustati u obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Farizej i carinik

⁹ A nekima koji pouzdavajući se u sebe da su pravednici, dok su druge potcjenjivali, kaza ovu prispodobu: ¹⁰ »Dva čovjeka uzađoše u Hram moliti se; jedan farizej, drugi carinik. ¹¹ Farizej se uspravi, te je u sebi molio ovako: 'Bože, zahvaljujem ti što nisam kao drugi ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik. ¹² Postim dva puta tjedno, dajem desetinu od svega što stečem.' ¹³ A carinik, stojeći izdaleka, nije se usuđivao ni očiju podignuti k nebu, nego se udarao u prsa govoreći: 'Bože, budi milostiv meni grješniku!' ¹⁴ Kažem vam, ovaj siđe svojoj kući opravdan, a ne onaj. Jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Isus i dječica

¹⁵ A donosili su mu i novorođenčad da ih dotakne. Vidjevši to, učenici su im priječili. ¹⁶ A Isus ih dozva i reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne branite im, jer ovakvih je kraljevstvo Božje. ¹⁷ Zaista, kažem vam, tko god ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, zasigurno neće u njega ući.«

Bogataš

¹⁸ Neki ga glavar upita govoreći: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« ¹⁹ Isus mu nato reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar do Bog jedini. ²⁰ Zapovijedi znadeš: Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne posvjedoči lažno! Poštuj svojega oca i majku!« ²¹ A on reče: »Sve sam to držao od mladosti.« ²² Čuvši pak to, Isus mu reče: »Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima, pa ćeš imati blago na nebu; onda dođi i slijedi me!« ²³ A kad je on to čuo, ražalosti se veoma, jer bijaše vrlo bogat.

²⁴ Vidjevši ga pak tako prežalosna, Isus reče: »Kako teško imućnici ulaze u kraljevstvo Božje!^{[a] 25} Doista, lakše je devi proći kroz iglene ušice negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.«

²⁶ Tada rekoše oni koji su slušali: »Tko se onda može spasiti?« ²⁷ A on reče: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu!«

²⁸ Petar pak reče: »Evo, mi sve ostavismo i stadosmo te slijediti.« ²⁹ A on im reče: »Zaista, kažem vam, nema nijednoga tko ostavi kuću ili ženu ili braću ili roditelje ili djecu zbog kraljevstva Božjega, ³⁰ a da ne bi primio mnogostruko više u ovome vremenu, a u budućem vijeku život vječni.«

Treći navještaj muke i uskrsnuća

³¹ I uzevši Dvanaestoricu, reče im: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i ispunit će se sve što je zapisano po prorocima o Sinu Čovječjem. ³² Jer će biti predan poganima i bit će izrugan, i zlostavljan, i popljuvan; ³³ i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.« ³⁴ A oni ništa od toga ne razumješe. Ta im besjeda bila skrivena i nisu shvaćali što bijaše rečeno.

Jerihonski slijepac

³⁵ Dok se približavao Jerihonu, kraj puta je sjedio neki slijepac i prosio. ³⁶ Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što bi to moglo biti. ³⁷ Priopćiše mu da prolazi Isus Nazarećanin. ³⁸ Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« ³⁹ Oni koji su išli naprijed otresali su se na njega da ušuti, ali je on još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« ⁴⁰ Isus se zaustavi i zapovjedi da mu ga dovedu. Kad mu se približio, upita ga: ⁴¹ »Što hoćeš da ti učinim?« A on reče: »Gospodine, da progledam!« ⁴² Isus mu tada reče: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« ⁴³ I on odmah progleda, i slijedio ga je slaveći Boga. I sav narod, vidjevši to, oda hvalu Bogu.