Djela apostolska 17

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

U Solunu

17 Prošavši Amfipol i Apoloniju dođoše u Solun gdje bijaše židovska sinagoga. ² Pavao, po svom običaju, uđe k njima i tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama, ³ objašnjavajući im i razlažući da je: »Krist trebao trpjeti i uskrsnuti od mrtvih«, i: »Ovaj Krist je Isus koga vam ja navješćujem.« ⁴ I neki se od njih uvjeriše te se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemali broj uglednih žena. ⁵ Židovi se pak ispuniše zavišću pa pokupiše neke opake dangube s trgova te, skupivši tako svjetinu, uzbuniše grad. Navalivši na kuću Jasonovu, tražili su da ih izvedu pred narod. ⁶ Ne našavši ih, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare, vičući: »Ovdje su ovi što svijet uzbuniše, ⁷ a Jason ih je primio. I svi ovi rade protiv carskih naredaba govoreći da postoji drugi kralj, Isus.« ⁸ Tako uznemiriše svjetinu i gradske glavare, kad oni dočuše o tome. ⁹ I uzevši od Jasona i ostalih jamčevinu, pustiše ih.

U Bereji

¹⁰ A braća odmah noću otposlaše Pavla i Silu u Bereju. Oni, čim stigoše, otiđoše u židovsku sinagogu. ¹¹ Ovi bijahu plemenitiji od onih u Solunu; primiše Riječ sa svom spremnošću, danomice istražujući Pisma, je li to tako. ¹² Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih Grkinja, pa i muškaraca. ¹³ A kad solunski Židovi doznaše da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, dođoše onamo te pokrenuše i uznemiriše svjetinu. ¹⁴ Tada braća odmah poslaše Pavla neka ode sve do mora, dok Sila i Timotej ostadoše ondje.

¹⁵ Ljudi koji su vodili Pavla dovedoše ga do Atene pa se vratiše, primivši zapovijed za Silu i Timoteja da što je moguće brže dođu k njemu.

U Ateni

¹⁶ Dok ih je Pavao čekao u Ateni, ozlojedi se u duhu gledajući kako je grad pun idola. ¹⁷ Stoga je u sinagogi raspravljao sa Židovima i s bogobojaznim ljudima, a na trgu svaki dan s onima koje bi ondje zatekao. ¹⁸ A i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa stadoše raspravljati s njim, te su jedni govorili: »Što bi ovaj skupljač zrnja htio reći?« A drugi: »Čini se da je navjestitelj nekih tuđih bogova«, jer je navješćivao Evanđelje o Isusu i uskrsnuću. ¹⁹ Onda ga uzeše i dovedoše na Areopag, govoreći: »Možemo li znati što je to novo učenje o kojemu govoriš? ²⁰ Jer nam nekakvim čudnim stvarima puniš uši. Željeli bismo dakle znati što bi to imalo biti.«

²¹ A svi Atenjani, kao i stranci pridošlice, ni na što drugo ne troše svoje vrijeme nego da kazuju ili slušaju novosti. ²² Pavao stade nasred Areopaga i reče: »Atenjani! Po svemu vidim da ste pobožniji od drugih. ²³ Jer prolazeći vašim gradom i razgledajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojemu bijaše napisano: 'Nepoznatom bogu'. To dakle što vi ne poznajući štujete, to vam ja navješćujem.^{[a] 24} Bog koji stvori svijet i sve što je u njemu, On koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukom načinjenim hramovima. ²⁵ Niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi On što trebao, koji sam svima daje život i dah i sve ostalo. ²⁶ On od jednoga načini sav ljudski rod da se nastani po svem licu zemlje, odredivši im stanovita vremena i granice njihovih obitavališta, ²⁷ da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od koga od nas.^{[b] 28} Jer u Njemu živimo i mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: 'Njegov smo naime i rod!' ²⁹ Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo misliti da je božanstvo slično zlatu ili srebru ili kamenu, liku izrađenu umijećem i zamisli ljudskom. ³⁰ Previdjevši dakle vremena neznanja, Bog sada zapovijeda ljudima da se svi i svugdje obrate, ³¹ jer postavi Dan u koji će svijetu suditi po pravdi, po Čovjeku kojega odredi. I svima dade dokaz uskrisivši ga od mrtvih.«

³² Čuvši pak o uskrsnuću mrtvih, neki se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tome slušati!« ³³ Nato Pavao ode od njih. ³⁴ Ipak neki ljudi uz njega prionuše i uzvjerovaše, među kojima i Dionizije Areopagit i žena imenom Damara i drugi s njima.