Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Vav

Božje obećanje i savez s Abramom

17 Kad je Abram imao devedeset i devet godina, BOG mu se objavio i rekao mu: »Ja sam Bog Svemoćni^[a]. Živi u mojoj prisutnosti, slušaj me i čini što je dobro. ² Sklopit ću savez s tobom i dat ću ti mnogo potomaka.«

³ Abram se poklonio do zemlje, a Bog mu je rekao: ⁴ »Ovo je moj savez s tobom: Bit ćeš otac mnogih naroda. ⁵ Više se nećeš zvati Abram^[b], nego će ti ime biti Abraham^[c] jer sam te učinio ocem mnogih naroda. ⁶ Dat ću ti mnogo potomaka, pa će od tebe nastati narodi i poteći kraljevi. ⁷ Sklopit ću savez s tobom i tvojim potomcima iz naraštaja u naraštaj. Bit će to vječni savez. I bit ću tvoj Bog i Bog tvojih potomaka. ⁸ Tebi i tvojim potomcima zauvijek ću dati u posjed svu zemlju Kanaan, u kojoj si sada došljak. I bit ću njihov Bog.«

Obrezanje kao znak saveza

⁹ Zatim je Bog rekao Abrahamu: »A ti se drži mog saveza—ti i tvoji potomci iz naraštaja u naraštaj. ¹⁰ Ovo je moj savez s tobom i tvojim potomcima koji trebaš držati: svako vaše muško dijete mora biti obrezano^[d]. ¹¹ Odstranite kožicu spolovila, i to će biti znak saveza između mene i vas. ¹² Neka se, iz naraštaja u naraštaj, svako muško dijete obreže osmog dana po rođenju. Tako i svaki rob rođen u tvome domu ili kupljen od stranca, a koji nije tvoj potomak. ¹³ Bilo da je rođen u tvom domu ili kupljen, mora ga se obrezati. Na vašem će tijelu biti znak da moj savez traje zauvijek. ¹⁴ Svako neobrezano muško—svaki onaj kome se ne obreže kožica spolovila—neka se odstrani iz svog naroda, zbog kršenja saveza.«

Obećani sin Izak

¹⁵ Bog je još rekao Abrahamu: »Svoju ženu više ne zovi Saraja jer će joj ime biti Sara^[e]. ¹⁶ Blagoslovit ću je i od nje ti dati sina. Blagoslovit ću je tako da će postati majka narodima i kraljevi naroda poteći će od nje.«

¹⁷ Nato se Abraham pokloni do zemlje pa se nasmije i reče u sebi: »Zar će se čovjeku koji ima sto godina roditi dijete? Zar će Sara s devedeset godina postati majka?«

¹⁸ Zatim je rekao Bogu: »Kad bi barem Išmael uživao tvoju naklonost.«

¹⁹ Bog je odgovorio: »Ne! Tvoja žena Sara rodit će ti sina, a ti ćeš mu dati ime Izak^[f]. S njim i njegovim potomcima sklopit ću vječni savez. ²⁰ Čuo sam što si želio za Išmaela. Blagoslovit ću ga, učiniti ga plodnim i dati mu mnogo potomaka. Bit će otac dvanaestorici glavara i od njega ću načiniti velik narod. ²¹ No svoj ću savez sklopiti s Izakom, kojeg će ti Sara roditi dogodine u ovo vrijeme.«

²² Kad je završio razgovor s Abrahamom, Bog se podigao od njega.

²³ Istoga je dana Abraham učinio što mu je Bog bio rekao. Obrezao je svog sina Išmaela i sve robove rođene u svom domu i sve kupljene robove—svako muško iz svog doma. ²⁴ Abraham je imao devedeset i devet godina kad se obrezao, ²⁵ a njegov sin Išmael trinaest. ²⁶ Tako su se Abraham i njegov sin Išmael obrezali istog dana, ²⁷ a s njima i svi muškarci u Abrahamovom domu—robovi rođeni u njegovom domu i oni kupljeni.

13 Volite i dalje jedni druge kao braća i sestre u Kristu! ² Ne zaboravite biti gostoljubivi, jer su neki tako ugostili anđele, a da nisu ni znali. ³ Sjetite se utamničenih kao da ste i sami u okovima! Sjetite se onih koji pate kao da i sami patite!

⁴ Brak moraju svi poštovati, a bračni krevet sačuvati od nevjere. Bog će suditi preljubnicima i razvratnicima. ⁵ Neka vas ne obuzme ljubav prema novcu! Budite zadovoljni onim što imate! Jer, Bog je rekao:

⁶ Tako možemo odvažno reći:

⁷ Sjetite se svojih prijašnjih duhovnih vođa, onih koji su vam objavili Božju poruku! Sjetite se kako su oni živjeli i umrli! Povodite se za njihovom vjerom! ⁸ Isus Krist je isti jučer, danas i zauvijek. ⁹ Ne dajte se zavesti raznim stranim učenjima! Naša srca trebaju se jačati milošću, a ne poštovanjem pravila o hrani. Ta pravila nikada nisu donijela nikakve koristi onima koji su ih slijedili.

¹⁰ Mi imamo žrtvenik s kojeg nemaju pravo jesti oni koji služe u Svetom šatoru. ¹¹ Vrhovni svećenik unosi krv životinja u Svetinju nad svetinjama kao žrtvu za grijehe. No tijela žrtvovanih životinja spaljuju se izvan tabora. ¹² Tako je i Isus patio izvan grada da bi vlastitom krvlju učinio svoj narod svetim. ¹³ Pođimo, stoga, Kristu izvan tabora i prihvatimo sramotu koju je podnio! ¹⁴ Ovdje nemamo grad koji traje, već očekujemo onaj koji će doći. ¹⁵ Prinosimo, dakle, po Isusu, neprekidno žrtvu hvale Bogu! Ta je žrtva slavljenje koje dolazi s usana što izgovaraju njegovo ime. ¹⁶ I ne zaboravite činiti dobro i s drugima dijeliti ono što posjedujete! Takvim je žrtvama Bog zadovoljan.