Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Himna slavljenja

Štovanje lažnih bogova u Hramu

8 Petog dana u šestome mjesecu, šeste godine našeg progonstva,^[a] sjedio sam u svojoj kući s judejskim starješinama. Tada me obuzela sila Gospodara BOGA. ² Ugledao sam neku priliku koja je sličila čovjeku. Donji mu je dio tijela bio kao čista vatra, a gornji je blistao kao usijani metal okružen svjetlošću. ³ Ispružio je nešto što je izgledalo kao njegova ruka i uhvatio me za kosu. Duh me podigao između zemlje i neba. Imao sam viziju od Boga da sam odnesen na sjeverni ulaz, u unutrašnje dvorište Hrama u Jeruzalemu. Tu je stajao idol koji je izazivao Božji bijes. ⁴ Ugledao sam slavu Izraelovog Boga. Izgledala je kao u mojoj viziji u dolini kanala Kebar.

⁵ Bog mi je rekao: »Čovječe, pogledaj prema sjeveru.« Pogledao sam, i sjeverno od vrata koja su vodila prema žrtveniku, pored samog ulaza, stajao je kip idola koji je izazivao Božji bijes.

⁶ Nastavio mi je govoriti: »Čovječe, vidiš li što čine? Vidiš li te velike gadosti koje narod Izraela čini i tjera mene iz mog svetišta? Ali vidjet ćeš još i gore stvari.«

⁷ Zatim me doveo do ulaza u dvorište. Ondje sam vidio rupu u zidu. ⁸ Rekao mi je: »Čovječe, kopaj kroza zid.« Kopao sam i otkrio prolaz kroza zid. ⁹ Rekao je: »Idi unutra i vidi kakve užasne gadosti ovdje čine.« ¹⁰ Ušao sam. Svuda uokolo po zidovima bile su slike gmazova i drugih nečistih životinja, kao i prikazi ostalih idola koje su štovali Izraelci.

¹¹ Vidio sam sedamdesetoricu starješina izraelskog naroda kako stoje ondje. Među njima je bio i Jaazanija, Šafanov sin. Svaki je u ruci držao kadionik iz kojeg se dizao mirisni oblak tamjana. ¹² Bog mi je rekao: »Čovječe, jesi li vidio što u potaji čine starješine izraelskog naroda? Svaki čovjek ima svoj prostor u kojem štuje svoga lažnog idola. Jer, oni misle: ‘BOG nas ne vidi. BOG je napustio našu zemlju.’« ¹³ I još mi je rekao: »Vidjet ćeš ih kako čine još i gore gadosti.«

¹⁴ Odveo me do sjevernog ulaza u BOŽJI Hram. Tamo sam vidio žene kako sjede i oplakuju boga Tamuza^[b].

¹⁵ Rekao mi je: »Vidiš li ovo, čovječe? Ali vidjet ćeš još i gore gadosti.« ¹⁶ Zatim me odveo u unutrašnje dvorište BOŽJEGA Hrama. Tamo sam na vratima BOŽJEGA Hrama, između trijema i žrtvenika, ugledao skupinu od oko dvadeset i pet muškaraca kako se klanjaju. Leđima su bili okrenuti BOŽJEM Hramu, a licem prema istoku. Klanjali su se suncu.

¹⁷ On mi je rekao: »Vidiš li to, čovječe? Zar je Judejcima svejedno što se čini u Hramu? Smiju li se ovdje činiti takve gadosti? Ova je zemlja puna nasilja i narod stalno izaziva moj bijes. Gle, štuju kao pogani, držeći grančice pred nosevima!^{[c] 18} Zato ću ih bijesno kazniti. Neću im se smilovati, neću ih žaliti. Čak i ako mi budu iz svega glasa vikali u uši, neću ih čuti.«

Filip i Etiopljanin

²⁶ Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« ²⁷ Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina—dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu ²⁸ i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. ²⁹ Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« ³⁰ Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«

³¹ Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. ³² A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:

³⁴ Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« ³⁵ Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.

³⁶ Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« ^{37 [b] 38} Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica—i Filip i dvorjanin—sišli u vodu i Filip ga je krstio. ³⁹ A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, ⁴⁰ a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.