Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Abrahamova vjera

4 Abraham je, rekli bi ljudi, bio utemeljitelj židovskoga naroda. Kakvo je njegovo iskustvo glede spasenja po vjeri?

² Je li ga Bog smatrao opravdanim zbog njegovih dobrih djela? Da je bilo tako, imao bi se čime hvaliti. Ali u Božjim očima Abraham se nije imao čime ponositi.

³ Jer Sveto pismo kaže: 'Abraham je povjerovao Bogu, i Bog ga je proglasio pravednim zbog njegove vjere.'^[a]

⁴ Kad čovjek radi, plaća koju dobije nije dar. Radnici zarade ono što dobiju.

⁵ Ali ljudi su opravdani zbog svoje vjere u Onoga koji opravdava bezbožnike, a ne zbog svojih djela.

¹³ Jasno je dakle kako se Božje obećanje da će Abrahamu i njegovim potomcima dati u baštinu cijelu zemlju nije temeljilo na poslušnosti Božjemu zakonu, nego na novome odnosu s Bogom koji dolazi kroz vjeru.

¹⁴ Tvrdite li da je Božje obećanje za one koji ispunjavaju Božji zakon i stoga misle da su 'dovoljno dobri' u Božjim očima, onda zapravo govorite da je vjera nepotrebna. A tada bi i to obećanje bilo besmisleno.

¹⁵ Ali Zakon donosi kaznu onima koji ga pokušavaju ispunjavati. (Izbjegnuti kršenje zakona moguće je samo ako ne postoji zakon koji bi se kršio!)

¹⁶ Zato je važna vjera. Božje smo obećanje dobili na dar. I sigurni smo da ćemo ga primiti, držali se židovskih običaja ili ne, budemo li samo imali vjeru poput Abrahamove. Jer Abraham je otac svih koji vjeruju.

¹⁷ U Svetome pismu o tome piše: 'Postavljam te za oca mnogih naroda.'^[a] Jer Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i na čiju zapovijed nastaje ono čega prije nije bilo.

Isus i Nikodem

3 Jedne noći ugledni židovski vjerski vođa po imenu Nikodem, farizej,

² dođe razgovarati s Isusom. 'Učitelju

³ Isus mu odgovori: 'Zaista ti kažem - tko se nanovo ne rodi odozgor, nikada neće vidjeti Božjega kraljevstva.'

⁴ 'Pa kako se čovjek može nanovo roditi kad je već star? Ne može se odrastao čovjek vratiti u majčinu utrobu i nanovo se roditi!' reče mu Nikodem.

⁵ Isus odgovori: 'Zaista ti kažem: ne rodi li se čovjek iz vode i Duha,^[a] ne može ući u Božje kraljevstvo.

⁶ Ljudi mogu dati samo ljudski život, ali Sveti Duh rađa novi život s neba;

⁷ nemoj se zato čuditi što ti kažem da se morate nanovo roditi odozgora.

⁸ Kao što čuješ vjetar a ne znaš odakle dolazi ni kamo ide, tako je sa svakim tko je rođen od Duha.'

⁹ 'Kako je to moguće?' upita Nikodem.

¹⁰ Isus mu odgovori: 'Pa ti si židovski učitelj, a to ne razumiješ!

¹¹ Zaista ti kažem: govorimo ono što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, a ipak nam ne vjerujete.

¹² Ako mi ne vjerujete kad vam govorim o onome što se događa ovdje na zemlji, kako ćete mi vjerovati budem li vam govorio što se zbiva na nebu?

¹³ Jer nitko nije uzišao na nebo osim Sina Čovječjega,^[b] koji je s neba sišao.

¹⁴ I kao što je Mojsije u pustinji podignuo zmiju od mjedi, tako i ja, Sin Čovječji, moram biti uzdignut

¹⁵ da svatko tko povjeruje u mene ima vječni život.

¹⁶ Bog je toliko volio svijet da je dao svojega jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne pogine, nego da ima vječni život.

¹⁷ Jer Bog nije poslao svojega Sina na svijet da svijet osudi, nego da se svijet spasi po njemu.

Preobrazba

17 Nakon šest dana povede Isus sa sobom Petra, Jakova i njegova brata Ivana visoko u goru, u osamu.

² Tu se pred njima preobrazi: lice mu zasja poput sunca, a haljine mu postanu bijele poput svjetlosti.

³ I gle: pojave se Mojsije i Ilija i počnu razgovarati s Isusom.

⁴ Petar reče: 'Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako hoćeš, podignut ću ovdje tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.'

⁵ Dok je on još govorio, prekrije ih svijetao oblak, a iz njega se začuje glas: 'Ovo je moj ljubljeni Sin, kojega sam izabrao. On je moja radost. Njega slušajte!'

⁶ Silno prestrašeni, učenici popadaju licem prema zemlji.

⁷ Isus im priđe, dotakne ih i reče: 'Ustanite! Ne bojte se!'

⁸ Oni podignu pogled, ali nisu vidjeli nikoga osim Isusa.

⁹ Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi da nikome ne govore što su vidjeli sve dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih.