Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Bog se osvećuje za nepravdu
1 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima![a]
Pokaži se, Bože osvetniče!
2 Djeluj, Suče cijele zemlje,
daj oholome što zaslužuje!
3 BOŽE, dokle,
dokle će zli likovati?
4 Dokle će zlikovci drsko govoriti
i svojim se zlodjelima hvalisati?
5 BOŽE, oni satiru tvoj narod,
tlače one koji tebi pripadaju.
6 Ubijaju strance i udovice,
usmrćuju sirote.
7 Govore: »BOG ne vidi,
Bog Jakovljev neće primijetiti.«
8 Hoćete li shvatiti, glupani?
Budale, kad ćete se urazumiti?
9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho?
Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?
10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja?
Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?
11 BOG zna što ljudi misle,
zna da su im misli isprazne.
12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE,
kojeg iz svog zakona poučavaš.
13 Ti mu daješ odmor od zlih dana,
dok se za zlikovce kopa jama.
14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod,
neće napustiti svoj posjed[b].
15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti
i svi pravedni tomu će se prikloniti.
16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca?
Tko će za mene stati protiv zločinaca?
17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao,
brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.
18 Kad mislim da ću pasti,
BOŽE, tvoja me ljubav drži.
19 Kad mi se brige nakupe,
tvoje utjehe me razvesele.
20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima
koje žele ozakoniti zla djela.
21 Udružuju se da pravednima uzmu život
i da nedužne osude na smrt.
22 Ali BOG mi je sigurna utvrda,
moj Bog mi je stijena i sklonište.
23 On će im vratiti za njihova zlodjela,
uništit će ih zbog njihovih grijeha.
Naš BOG, on će ih istrijebiti.
Suša u zemlji
14 Jeremija je od BOGA primio poruku o suši:
2 »Judejci tuguju, gradovi propadaju.
Ljudi iznemogli leže na tlu.
Poziv upomoć diže se iz Jeruzalema.
3 Poglavari šalju sluge po vodu,
a oni je u cisternama ne nalaze.
Vraćaju se praznih posuda.
Posramljeni i poniženi, pokrivaju glavu.
4 Tlo je poremećeno
jer kiša dugo nije padala.
Zemljoradnici se srame i skrivaju lice.
5 I košuta svoje lane napušta
jer nigdje ne nalazi travu.
6 Divlji magarci na brdskim goletima
mirišu zrak kao šakali.
Iznemoglim pogledom traže zelenilo.«
Narod moli
7 Iako ispaštamo zbog svojih grijeha
i puno smo puta protiv tebe zgriješili,
ti nam, BOŽE, ipak pomozi
radi slave svog imena.
8 O, ti jedina nado Izraela,
spasitelju u vrijeme nevolje!
Ali sada, kao da si stranac u vlastitoj zemlji,
tek putnik što svrati na jednu noć.
9 Kao da su te iznenada uhvatili,
ratnik koji nikog ne može spasiti.
A ipak, ti si među nama, BOŽE.
Zovemo se tvojim imenom.
Nemoj nas ostaviti!
10 BOG je na to odgovorio svom narodu: »Judejci vole odlutati. Lako se odluče za nevjeru.«
Zato ih sada BOG ne prihvaća. Zapamtit će njihovu krivnju i kazniti ih za njihove grijehe.
17 »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene:
‘Oči mi se pune suzama,
dan i noć ne prestaju plakati.
Jer, moj narod[a] je zadobio tešku ranu,
primio je udarac smrtonosan.
18 Izađem li van u polje,
vidim trupla stradalih u ratu.
U gradovima, ljudi umoreni glađu.
Proroci i svećenici putuju zemljom,
ali ne znaju kako da pomognu.’«
19 Narod je na to odgovorio:
»Bože, zar si Judu sasvim odbacio?
Zar stvarno sad mrziš Sion?
Zašto nas tako jako udaraš?
Nikad se oporaviti nećemo.
Čekali smo mir, ali ništa dobro nije došlo.
Nadali se ozdravljenju, a dočekali užas!
20 O BOŽE, priznajemo svoj grijeh
i krivnju svojih predaka.
Svi smo protiv tebe zgriješili.
21 Radi slave svog imena, ne napuštaj nas!
Ne umanjuj čast svoga slavnog prijestolja.
Sjeti se saveza koji si sklopio s nama
i nemoj ga sada raskinuti.
22 Idoli drugih naroda ne donose kišu,
nebesa ne mogu sama zapljuštati.
Samo ti, BOŽE naš, možeš dati kišu!
Samo tebe čekamo
jer ti sve to možeš učiniti.«
Ne gubite vjeru!
(Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Iv 13,36-38)
31 »Šimune[a], Šimune, slušaj! Sotona je tražio da vas prosije, kao što se prosijava žito. 32 No ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti, kada mi se vratiš, učvrsti svoju braću!«
33 Šimun Petar je rekao Isusu: »Gospodine, s tobom sam spreman ići u zatvor, čak i umrijeti za tebe.«
Petar se odriče Isusa
(Mt 26,57-58.69-75; Mk 14,53-54.66-72; Iv 18,12-18.25-27)
54 Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. 55 Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. 56 Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.«
57 A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« 58 Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!«
A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!«
59 Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!«
60 A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!«
U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. 61 A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« 62 Izašao je i gorko zaplakao.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International