Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Čežnja za Bogom
Davidova pjesma, napisana kada je bio u judejskoj pustinji.
1 Bože, ti si Bog moj,
tebe tražim.
Za tobom čeznem,
čitavim bićem za tobom žudim,
u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.
2 U Hramu[a] sam tebe vidio,
tvoju snagu i slavu promatrao.
3 Da, tvoja je ljubav bolja od života,
moje će te usne slaviti.
4 Blagoslivljat ću te dok sam živ,
dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.
5 Duša mi je sita k'o od jela najboljega,
radosno te hvalim svojim usnama.
6 Na tebe mislim na svom ležaju,
o tebi razmišljam u noćnim satima.
7 Jer, ti si onaj koji mi pomaže,
kličem pod tvojim krilima.
8 Duša mi se k tebi privija,
tvoja me snažna ruka pridržava.
9 A oni koji mi žele uzeti život,
otići će duboko u podzemlje.
10 Maču će biti predani,
plijen šakala će postati.
11 A kralj će se radovati
zbog Božjih djela.
Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju[b],
a usta lažljivaca bit će začepljena.
55 Kad je Šaul vidio Davida kako ide na Filistejca, upitao je Abnera, glavnog zapovjednika vojske: »Abnere, čiji sin je taj mladić?«
Abner je odgovorio: »Kunem ti se kralju da ne znam.«
56 A kralj je rekao: »Raspitaj se čiji je sin taj mladić.«
57 Tek što se David vratio nakon što je ubio Filistejca, Abner ga je odveo pred Šaula. U ruci je još uvijek držao Filistejčevu glavu.
58 »Čiji si ti sin, mladiću?« upitao ga je Šaul.
A David je odgovorio: »Ja sam sin tvog sluge Jišaja iz Betlehema.«
David i Jonatan postaju prijatelji
18 Nakon Davidovog razgovora sa Šaulom, Jonatan je osjetio snažnu povezanost s Davidom[a]. Zavolio ga je kao samoga sebe. 2 Od toga je dana Šaul držao Davida pokraj sebe i nije ga puštao da se vrati u očevu kuću. 3 A Jonatan je sklopio savez s Davidom jer ga je volio kao samoga sebe. 4 Skinuo je cijelu svoju ratnu opremu i dao je Davidu, dao mu je svoj oklop, mač, lûk i pojas.
Šaul ljubomoran na Davida
5 Šaul je svuda slao Davida, a on je uspješno izvršavao svaki zadatak. Stoga mu je dao da zapovijeda vojskom. Sav je narod volio Davida, čak i Šaulove sluge.
Sedma truba
15 Sedmi je anđeo zatrubio i na nebu su se začuli jaki glasovi govoreći:
»Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada našem Gospodaru i njegovom Mesiji.
On će kraljevati uvijek i u sva vremena.«
16 A dvadeset i četiri starješine, što su pred Bogom i sjede na svojim prijestoljima, pali su ničice i poklonili se Bogu. 17 Rekli su:
»Zahvaljujemo ti, Gospodaru Bože Svevladaru,
ti koji jesi i koji si uvijek bio,
jer si uzeo svoju veliku moć i počeo kraljevati.
18 Narodi svijeta provodili su svoju srdžbu,
a sada je vrijeme tvoje srdžbe.
Došlo je vrijeme da se sudi onima koji su mrtvi.
Došlo je vrijeme da se dâ nagrada tvojim slugama prorocima
i tvom narodu, onima koji te poštuju, malima i velikima.
Vrijeme je da se unište oni koji su uništavali Zemlju!«
19 Tada se Božji hram na Nebu otvorio i u njemu se pojavio Kovčeg saveza. I tada su počele bljeskati munje, počela je grmljavina, praskovi groma, potres i velika tuča.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International