Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Molitva i slavljenje Boga u progonstvu

Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.

Joab prekorava Davida

19 Joabu su javili da kralj plače i tuguje za Abšalomom.

² Radost pobjede pretvorila se u žalost za sve. Svi su čuli da kralj tuguje za sinom. ³ Vojska se toga dana u tišini vratila u grad, kao što se vraćaju poraženi.

⁴ Kralj je pokrio lice i ridao iz svega glasa: »Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!«

⁵ Joab je došao u kraljevu kuću i rekao mu: »Danas si ponizio sve svoje vojnike, a oni su spasili živote tebi i tvojoj djeci, tvojim ženama i ženama ropkinjama. ⁶ Izgleda kao da voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si jasno pokazao da ti ništa ne znače tvoji zapovjednici i vojnici. Izgleda kao da bi ti bilo draže da je Abšalom preživio, a da smo svi mi pobijeni. ⁷ Izađi sad pred svoje ljude i ohrabri ih! Jer, zaklinjem ti se BOGOM, ako to ne učiniš, svi će te ljudi napustiti prije nego što prođe noć. A to će biti gore od svih nevolja koje su te do sada snašle.«

⁸ Kralj je tada otišao na gradska vrata^[a]. Vijest o tome brzo se proširila pa su se ljudi okupili pred kraljem, osim onih Izraelaca koji su pobjegli svojim kućama.

David se vraća u Jeruzalem

⁹ Narod svih izraelskih plemena raspravljao je što dalje. Govorili su: »Kralj David spasio nas je od Filistejaca i svih drugih neprijatelja, a na kraju je morao pobjeći iz zemlje pred Abšalomom. ¹⁰ No Abšalom, kojeg smo postavili za novog kralja, poginuo je u borbi. Trebalo bi vratiti Davida za kralja.«

¹¹ Svi su Izraelci govorili o kraljevom povratku. David je poslao poruku svećenicima Sadoku i Abjataru. Rekao im je da pitaju starješine Jude: »Zašto ste vi posljednji koji biste doveli kralja Davida natrag? ¹² Vi ste moja braća, moj rod^[b], pa zašto ste onda posljednji koji žele moj povratak? ¹³ I recite Amasi: ‘Ti si moj rod. Neka me Bog kazni ako te ne postavim zapovjednikom svoje vojske umjesto Joaba.’«

¹⁴ David je pridobio srca Judejaca i oni su mu jednoglasno poručili: »Vrati se sa svim svojim ljudima.«

¹⁵ Kralj se vratio do rijeke Jordan, a cijeli ga je narod dočekao u Gilgalu i pratio dok je prelazio rijeku.

Šimej traži oprost

¹⁶ Ususret Davidu požurio je i Šimej, Gerin sin. On je bio iz Benjaminovog plemena, a živio je u Bahurimu. S njim su bili i drugi Judejci, ¹⁷ oko tisuću ljudi iz Benjaminovog plemena. Bio je tu i Siba, sa svojom petnaestoricom sinova i dvadesetoricom slugu. Siba je bio sluga u Šaulovoj kući. Pohitali su na rijeku Jordan ususret kralju. ¹⁸ Prešli su preko riječnoga gaza i pomagali kraljevim ukućanima pri prelasku. Radili su sve što je htio kralj.

Kad je kralj prešao Jordan, prišao mu je Šimej, Gerin sin, i poklonio mu se do zemlje.

³⁵ »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. ³⁶ Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. ³⁷ Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. ³⁸ Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. ³⁹ A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰ Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«