Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
19 Tada se Božji anđeo, koji je išao ispred izraelske vojske, okrenuo i stao iza njih. I stup od oblaka, koji je bio ispred njih, pomaknuo se i stao iza njih. 20 Postavio se između egipatske i izraelske vojske pa je Egipćanima donio tamu, a Izraelcima svjetlo. Tako egipatska vojska te noći nije mogla prići izraelskoj.
21 Mojsije je ispružio ruku nad more pa je BOG cijele noći jakim istočnim vjetrom tjerao morske vode i isušio dno. Kad su se vode razdvojile, 22 Izraelci su prolazili kroz more po suhom, a vode su stajale, kao bedemi, s njihove desne i lijeve strane. 23 Egipćani su krenuli u potjeru za Izraelcima te su svi faraonovi konji, kola i konjanici ušli u more za njima. 24 Prije svitanja BOG je iz stupa vatre i oblaka pogledao na egipatsku vojsku i stvorio u njoj strah i metež. 25 Zaglavio je kotače njihovih kola, tako da su se teško kretali.
Tada su Egipćani rekli: »Bjež'mo od Izraelaca! BOG se bori za njih, protiv Egipta!«
26 BOG je rekao Mojsiju: »Ispruži ruku nad more, da vode krenu natrag na Egipćane, na njihova kola i konjanike.«
27 Mojsije je u svitanje ispružio ruku nad more i ono se vratilo na svoje mjesto. Dok su Egipćani bježali iz mora, BOG ih je odnio vodom. 28 Vode su se vratile i preplavile kola, konjanike i svu faraonovu vojsku koja je slijedila Izraelce kroz more. Nitko od njih nije preživio.
29 Izraelci su hodali po suhom posred mora—vode su im stajale, kao bedemi, s desne i lijeve strane. 30 Toga je dana BOG Izraelce spasio od Egipćana te su ih Izraelci vidjeli kako mrtvi leže na morskom žalu. 31 Kad je izraelski narod vidio BOŽJU veliku snagu na djelu protiv Egipćana, obuzelo ih je strahopoštovanje prema BOGU. Povjerovali su BOGU i njegovom slugi Mojsiju.
Pjesma sjećanja na izlazak iz Egipta
1 Izraelski narod izašao je iz Egipta.
Jakovljevi potomci napustili su tuđinu.
2 Juda je postala dom
Božjega svetog naroda,
a Izrael njihovo kraljevstvo.
3 Crveno more pred njima se povuklo,
a Jordan zastao i potekao unatrag.
4 Planine su skakale kao ovnovi,
a brda skakutala kao janjci.
5 O more, zašto si se povuklo?
Jordane, zašto si unatrag potekao?
6 Planine, zašto ste skakale kao ovnovi?
Brda, zašto ste skakutala kao janjci?
7 Zemlja se tresla pred Gospodarom,
pred licem Boga Jakovljevog.
8 On čini da voda iz stijene izvire,
da izvor vode iz kamena poteče.
Mojsijeva pjesma
15 Tada su Mojsije i Izraelci zapjevali BOGU ovu pjesmu:
»Pjevat ću BOGU jer slavno je pobijedio.
Konje i jahače u more je bacio.
2 BOG je moja snaga i pjesma,
on me spasio.
To je moj Bog, slavit ću ga,
Bog moga oca, veličat ću ga.
3 BOG je silan ratnik,
ime mu je JAHVE.
4 Faraonova bojna kola i vojsku
u more je bacio.
U Crvenom su se moru utopili
njegovi najbolji zapovjednici,
5 prekrile ih vode duboke,
kao kamen, progutale ih dubine.
6 Tvoja desnica, BOŽE, čudesno je snažna,
tvoja desnica, BOŽE, neprijatelja je razbila.
7 Veličanstvom svojim protivnike si slomio.
Ljutnjom si usplamtio,
i kao slamu ih spalio.
8 Dahnuo si vjetar iz nosnica,
kao bedemi, vode su stale,
morske dubine se ukrutile.
9 Neprijatelj je rekao: ‘Gonit ću ih,
svladati i plijen podijeliti,
do mile volje na njima se iskaliti.
Mač ću isukati, rukom ih uništiti.’
10 No vjetrom si puhnuo i more ih je prekrilo,
u silne vode potonuli su kao olovo.
11 Tko je kao ti, BOŽE, među bogovima?
Tko je kao ti, veličanstven u svetosti,
strašan u slavi i čudesima?
Mirjam i žene slave Boga
20 Aronova sestra, proročica Mirjam, uzela je tamburin[a] u ruku. Sve su je žene slijedile s tamburinima i plesale. 21 Mirjam je pjevala:
»Pjevajte BOGU jer slavno je pobijedio.
Konje i jahače u more je bacio.«
Slabi u vjeri
14 Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. 2 Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. 3 Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. 4 Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati.
5 Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. 6 Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. 7 Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. 8 Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. 9 Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima.
10 Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. 11 U Svetom pismu piše:
»‘Života mi moga’, kaže Gospodin,
‘Svi će se ljudi meni pokloniti
i svi će priznati da sam ja Bog.’«[a]
12 Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe.
O opraštanju
21 Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«
22 Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta[a]!
23 Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. 24 Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata[b]. 25 Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.
26 Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ 27 Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.
28 Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’
29 Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’
30 No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. 31 Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.
32 Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. 33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ 34 Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.
35 Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International