Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Pjesma sjećanja na izlazak iz Egipta

Bog izvodi Izraelce iz Egipta

¹⁷ Kad je faraon pustio narod da ide, Bog ih nije poveo putem kroz zemlju Filistejaca. Iako je to bio kraći put, Bog je rekao: »Zato da se ljudi ne bi predomislili, suočeni s ratom, i vratili se u Egipat.« ¹⁸ Stoga je Bog poveo narod obilaznim putem kroz pustinju prema Crvenome moru^[a], a Izraelci su krenuli iz Egipta u bojnim postrojbama.

¹⁹ Mojsije je ponio i Josipove kosti jer je Josip tražio Izraelce da se zakunu rekavši im: »Bog će vas sigurno pohoditi. Tada odavde sa sobom ponesite i moje kosti.«^[b]

²⁰ Kad su otišli iz Sukota, Izraelci su se utaborili u Etamu, na rubu pustinje. ²¹ BOG je išao pred njima—danju kao stup od oblaka, da im pokazuje put, a noću kao stup od vatre, da im daje svjetlost. Tako su mogli putovati i danju i noću. ²² Stup, ili od oblaka danju ili od vatre noću, uvijek je bio pred narodom.

Voljeti jedni druge

¹¹ Ovo je poruka koju ste čuli od početka: volite jedni druge! ¹² Ne budimo poput Kaina! On je pripadao Zlom i ubio je svoga brata. A zašto ga je ubio? Zato što je činio zla djela, a njegov brat pravedna.

¹³ Braćo i sestre, nemojte se čuditi ako vas mrzi svijet. ¹⁴ Mi znamo da smo prešli iz smrti u život jer volimo svoju braću i sestre. Tko ne voli, ostaje duhovno mrtav. ¹⁵ Tko god mrzi svoga brata ili sestru, ubojica je, a znate da ni jedan ubojica nema u sebi vječni život. ¹⁶ Po ovome znamo što je prava ljubav: Isus je položio svoj život za nas. Tako i mi trebamo položiti svoj život za braću i sestre.