Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Molitva za pomoć

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

Josip postavlja zamku

44 Nakon toga, Josip je zapovjedio upravitelju svoje kuće: »Napuni vreće ovih ljudi hranom, koliko god mogu ponijeti, i svakome u vreću vrati njegov novac. ² A kad najmlađemu stavljaš novac u vreću, stavi unutra i moj srebrni pehar za piće.« I on je učinio kako je Josip rekao.

³ Kad je svanulo, otpremili su braću i njihove magarce na put kući. ⁴ Kad su tek malo odmaknuli od grada, Josip je rekao svom upravitelju: »Odmah idi za onim ljudima, pa kad ih stigneš, reci im: ‘Zašto na dobro uzvraćate zlom? ⁵ Zašto ste ukrali srebrni pehar moga gospodara?^[a] To je pehar iz kojega moj gospodar pije i koji mu služi za proricanje. Učinili ste zlo!’«

⁶ Kad ih je upravitelj kuće stigao, ponovio im je sve te riječi, ⁷ a oni mu nato rekli: »Zašto nam tako govoriš, gospodaru? Mi, tvoje sluge, nikad ne bismo učinili nešto takvo! ⁸ Čak smo ti iz Kanaana vratili onaj novac koji smo našli u svojim vrećama. Zašto bismo onda ukrali srebro ili zlato iz kuće tvoga gospodara? ⁹ Ako se to nađe kod nekoga od nas, tvojih slugu, taj neka umre, a mi ostali postat ćemo robovi svome gospodaru.«

¹⁰ »Dobro kažete«, rekao je on. »Ali neka bude ovako: Kod koga se nađe pehar, taj će postati moj rob, a ostali će biti slobodni.« ¹¹ Tada svaki od njih žurno spusti svoju vreću na zemlju i otvori je. ¹² Upravitelj je pretražio vreće, počevši od najstarijeg brata i završivši kod najmlađeg. I pehar se našao u Benjaminovoj vreći. ¹³ Nato su oni razderali svoju odjeću pa natovarili magarce i vratili se u grad.

¹⁴ Kad su Juda i njegova braća došli u Josipovu kuću, on je još bio ondje. Bacili su se na zemlju pred njim, ¹⁵ a on im je rekao: »Što ste to učinili? Ne znate li da čovjek, kao što sam ja, može sve saznati?«

¹⁶ »Što da ti kažemo, gospodaru?« odgovori Juda. »Što možemo reći? Kako da se opravdamo? Bog je razotkrio našu krivnju za nešto što smo prije učinili. Sad smo tvoji robovi, gospodaru—mi i onaj kod koga se našao tvoj pehar.«

¹⁷ No Josip je rekao: »Ne! Ne želim vam to učiniti! Samo će onaj kod koga se našao pehar postati moj rob, a vi ostali se u miru vratite svome ocu.«

Juda moli za Benjamina

¹⁸ Tada mu je Juda prišao i rekao: »Molim vas, gospodaru, dopustite da vaš sluga nešto kaže i ne ljutite se na slugu iako ste ravni samom faraonu. ¹⁹ Vi ste, gospodaru, pitali svoje sluge ako imaju oca ili brata, ²⁰ i mi smo odgovorili: ‘Imamo starog oca i mladog brata, koji mu se rodio u starosti. No njegov je brat poginuo i samo je on ostao od sinova svoje majke. I otac ga jako voli.’ ²¹ Vi ste zatim rekli svojim slugama da vam ga dovedemo jer ga želite vidjeti. ²² A mi smo vam odgovorili da dječak ne može otići od oca jer bi otac umro kad bi ga napustio dječak. ²³ Tada ste rekli svojim slugama da vam ne dolazimo na oči ako naš najmlađi brat ne dođe s nama.

²⁴ Kad smo se vratili vašem slugi, mome ocu, prenijeli smo mu vaše riječi, gospodaru. ²⁵ I kad nam je otac rekao da se vratimo ovdje i kupimo još hrane, ²⁶ odgovorili smo: ‘Ne možemo ići ako naš najmlađi brat ne ide s nama. Ne smijemo onome čovjeku doći na oči bez najmlađeg brata.’ ²⁷ Vaš sluga, moj otac, rekao nam je: ‘Znate da mi je žena rodila dvojicu sinova. ²⁸ Jedan je nestao, sigurno rastrgan na komade, i nisam ga više nikad vidio. ²⁹ Ako mi i ovog odvedete, pa ga snađe neko zlo, otjerat ćete me starog i tužnog u grob^[b].’

³⁰ Ako se sad vratim vašem slugi, mome ocu, koji se jako vezao za dječaka, ³¹ pa on vidi da ga nema s nama, umrijet će. Tako bi vaše sluge otjerale svog oca, i vašeg slugu, starog i tužnog u grob. ³² A ja sam jamčio svome ocu za dječaka. ‘Ako ti ga ne dovedem natrag’, rekao sam, ‘cijelog ću života snositi krivnju pred tobom!’ ³³ Zato, gospodaru, molim vas dopustite da ja ostanem ovdje umjesto dječaka kao vaš rob, a dječaka pustite natrag s njegovom braćom. ³⁴ Jer, kako bih se mogao vratiti ocu bez dječaka? Ne bih mogao podnijeti jad koji bi ga snašao.«

¹³ Govorim vama, koji niste Židovi, zato što sam apostol za one koji nisu Židovi. Dat ću sve od sebe da ispunim svoju zadaću, ¹⁴ u nadi da ću svoje sunarodnjake učiniti ljubomornima i tako pomoći nekima od njih da se spase. ¹⁵ Kad ih je Bog odbio, pomirio se s drugim narodima. Što će, dakle, značiti kad ih Bog ponovo prihvati nego uskrsnuće od mrtvih? ¹⁶ Ako prvi komad tijesta posvetite Bogu, cijeli će kruh biti posvećen. Ako je posvećen korijen drveta, sve su mu grane svete.

¹⁷ Zamislite da neke grane masline budu otrgnute i da se na njihovo mjesto nakaleme grane divlje masline te crpe iz bogatoga korijena. Vi niste Židovi, nego poput grane divlje masline primate život iz izvornoga korijena. ¹⁸ Ne smijete se hvaliti pred odrezanim granama. Ako se hvalite, sjetite se da ne hranite vi korijen, nego da on hrani vas. ¹⁹ Reći ćete: »Grane su odrezane da bih ja mogao biti stavljen na njihovo mjesto.« ²⁰ To je istina, ali te su grane odrezane jer nisu vjerovale, a vi ste na njihovome mjestu zbog svoje vjere. Zato se nemojte ponositi time, nego radije strahujte! ²¹ Jer, ako Bog nije ostavio prave grane na njihovome mjestu, neće poštedjeti niti vas.

²² Uvidite Božju dobrotu, ali i njegovu strogost. Strog je prema onima koji su otpali, ali je dobar prema tebi ako ostaneš u njegovoj dobroti. A ako prestaneš vjerovati, i tebe će odrezati. ²³ Ako, pak, Židovi ne ustraju u svojoj nevjeri, bit će vraćeni na drvo. Jer, Bog je moćan pa ih može vratiti na mjesto gdje su bili. ²⁴ Pa ako ste vi, grane divlje masline, odrezani od drveta divlje masline i protiv prirode nakalemljeni na drvo posađene masline, koliko će lakše biti prirodnim granama da budu nakalemljene na vlastito drvo?

²⁵ Braćo i sestre, želim da znate ovu tajnu istinu, da ne mislite kako znate sve. Ovo je ta tajna: jedan je dio izraelskog naroda postao tvrdoglav i ostat će takvim sve dok puni broj nežidova ne uđe u Božji narod. ²⁶ Tako će se spasiti cijeli Izrael. To piše i u Svetom pismu:

²⁸ Što se tiče Radosne vijesti, oni su Božji neprijatelji, što je vama na korist. Ali što se tiče Božjega izbora, oni su Božji miljenici zbog obećanja koje je dao njihovim precima. ²⁹ Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude.