Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Jakovljev san u Betelu
10 Jakov je otišao iz Beer Šebe i zaputio se u Haran. 11 Stigao je do jednog mjesta i odlučio prenoćiti jer je sunce već zašlo. Uzeo je jedan od kamenova koji su bili na tome mjestu, stavio ga pod glavu i legao na spavanje. 12 U snu je vidio stubište kako stoji na zemlji, a vrhom dopire do neba. Božji su se anđeli po stepenicama uspinjali i silazili. 13 Pokraj njega je stajao BOG i govorio: »Ja sam BOG tvog praoca Abrahama i tvog oca Izaka. Tebi i tvojim potomcima dat ću zemlju na kojoj ležiš. 14 Tvojih potomaka bit će kao praha na zemlji i proširit će se na zapad, istok, sjever i jug. Preko tebe i tvog potomstva bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji. 15 Znaj da sam s tobom i da te čuvam kamo god išao. Vratit ću te u ovu zemlju. Neću te ostaviti dok ne ispunim što sam ti obećao.«
16 Kad se Jakov probudio iz sna, rekao je: »Zaista je BOG na ovome mjestu, a ja to nisam znao!«
17 Uplašio se i rekao: »Kako je strašno ovo mjesto! Ovo je zaista Božja kuća! Ovo su vrata neba!«
18 Rano ujutro Jakov je ustao, uzeo kamen, koji je bio stavio pod glavu, pa ga uspravio kao znak i na njega izlio ulje. 19 To je mjesto nazvao Betel[a], a prije toga se obližnji grad zvao Luz.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
24 Provjeri ne pratim li krivu stazu
i starim putem vodi me k dobru.[a]
12 Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo 13 jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.
14 Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. 15 Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba[a], Oče!« 16 Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. 17 Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.
Sveti Duh donosi slobodu i slavu
18 Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. 19 Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. 20 Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu 21 da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.
22 Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. 23 No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. 24 Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima? 25 Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem.
Usporedba o pšenici i korovu
24 Zatim im Isus iznese drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. 25 No dok su ljudi spavali, došao je neprijatelj, posijao korov među pšenicu i otišao. 26 Kad je pšenica narasla i donijela rod, pojavio se i korov. 27 Tada su sluge pristupili k vlasniku i rekli: ‘Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Pa odakle onda korov?’
28 Odgovorio im je: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge su ga upitali: ‘Hoćeš li da odemo i počupamo korov?’
29 Rekao im je: ‘Ne, da ne biste, čupajući korov, zajedno s njim iščupali i pšenicu. 30 Neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu!’«
Značenje usporedbe o korovu
36 Zatim je Isus otpustio narod i ušao u kuću. Ondje su mu pristupili učenici i rekli: »Objasni nam priču o korovu na njivi!«
37 Odgovorio im je: »Onaj koji je posijao dobro sjeme jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro su sjeme oni koji pripadaju Kraljevstvu. Korov su oni koji pripadaju Zlomu. 39 Neprijatelj, koji je posijao korov, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta[a], a žeteoci su anđeli.
40 Kao što se korov skuplja i spaljuje u vatri, tako će biti i na svršetku svijeta. 41 Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iz njegova Kraljevstva ukloniti sve one koji druge navode na grijeh i sve one koji čine zlo. 42 Anđeli će ih baciti u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. 43 Pravednici će tada zasjati poput sunca u Kraljevstvu svoga Oca. Tko sluša—neka čuje!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International